Znamo da zivota nema bez snova, rekao je Nele. Ne mogu na snove gledati kao na programirane ciljeve u zivotu, ciljevi poput onih koliko cu zaradjivati, za koga se udati i koliko potomaka imati su mi smijesni….snove gledam kao na komadice onoga sa cime smo rodjeni, a sto smo uspjeli sacuvati od izumiranja kroz odrastanje.

Sigurno da se snovi mijenjaju ili korigiraju kroz godine, ali temeljni osjecaj koji mi napuni srce je uvijek isti. Volim zamisljati trenutke u kojima sve poprimi smisao, u kojima sam jedna od onih pocascenih cudesnoscu svemira, bilo da se radi o divnoj osobi pored mene, o navali smijeha ili o ozbiljnijim i konkretnijim situacijama zahvaljujuci kojima se osjecam dijelom necega veceg, viseg. Istina, mozda samo umisljam, ali znamo da zivota nema bez snova.

Danas sam, puna sebe i odlucna da dodjem do novih revolucionarnih spoznaja, shvatila da me ispunjavaju trenuci u kojima prkosim talogu koji zivot nanosi. Isti ti trenuci me ujedno i bole, jer znace suprotstavljanje ljudima koji nam znace, navikama koje su nam toliko dugo bile ugodne i drze nas daleko od nepoznatog.

Ne gustam bas kad moram zarezati u pravcu svojih najmilijih. Medjutim, Isusove godine su me dovele do saznanja da moram. Jer znamo da zivota nema bez snova.

Sto me dovodi do poante price: postoji li uopce prevelika cijena da bi se ocuvali snovi? Kada vidim koliko mi znace i sto se dogadja u mome srcu kada snovi postanu stvarnost, da li je lakse prihvatiti bol koja ponekad dodje kao kolaterala? Nisam li ponekad previse ostajala zatocena u toj boli, razmisljajuci kako je nepravedna i koliko me snuzdi, umjesto da razmisljam zasto to radim, cemu me to vodi, sto to sveto cuvam tako jako da nijedna zrtva ne bi trebala biti prevelika?

I kad sam kod toga, mozda nije zgorega konacno sebi jasno reci, narediti ako treba, da nijedna zrtva nije prevelika? Jesam li zaista spremna cuvati svoje snove pod svaku cijenu? Cini se da jesam, jer moji snovi su, osim sto su MOJI, vrlo bazicni i svode se tek na osjecaj…..kada se nadjem u trenutku gdje zivim neki od svojih snova, sve sjeda na mjesto u djelicu sekunde, mogu gledati u zvijezde i zahvaljivati im, znajuci da sam ukrala dijelic vjecnosti za sebe. I tada ZNAM da zivota nema bez snova.