On/Off
Credits: * | *

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

* * *

Još uvijek je on topic poslijednji post.
Ovo je samo....
...želja :)

Ljubim vas*

Imate li (pitala bih, ''da li ste ikada imali'', ali poanta je u tome da taj osjećaj ne prolazi) osjećaj prema nekome (nekom tijelu, duši, osobi, kako god to nazivali) da ste stvoreni jedno za drugo, osjećaj da biste ju mogli gledati i slušati, dirati, jednostavno trpiti i doživljavati po čitave dane, osobu koju vidite u bijelom odjelu (to su neke moje fantastične ideje), u kojoj vidite svoje potomstvo, čije prljave čarape vidite pored kreveta zajedničke spavaće sobe, osobu za koju biste dali život, osobu koja vas čini sretnim kad god je ona sretna, i tužnim kad god je ona tužna?

Imate li takvu neku osobu koja je uvijek prisutna i onda kada niste s njom, kada imate neku ozbiljnu vezu, možda čak i brak s nekim drugim, imate li osobu za koju osjećate nešto tipa - vaše srce pripada upravo njoj - iako je vaše srce u stvari papirom vezano za nekog drugog?

Možda ste ju izgubili putem
možda ju nikada niste ni imali
možda su to bile neke čudne, izvanzemaljske okolnosti
i rekli ste; nije nam suđeno
ali osjećaj je još uvijek tu.

Osobu kojoj biste uistinu, iskreno, u svako doba vašeg života mogli reći ''volim te''.

Imate li ju?

E pa, ja imam jednu takvu.
Ne znam zašto ali sigurna sam da je to ta osoba. Otkad sam ga prvi put ugledala. Nisam se iz prve zaljubila, bila sam zaljubljena u nekog drugog. Ali znala sam da ima nešto u njemu. I sada, uvijek, ima nešto u njemu.
No nije to bitno.

Puno ljudi ne vjeruje u to da je to tako. Ali ni to nije bitno.

To je čovjek o kojem sam već neke stvari pričala. No ni to sad nije bitno.

Ja sam njega izgubila.
I onda sam ga pokušala vratiti.
I opet.
i opet.
no...
...ni to nije toliko bitno...

Bitno je da se ja sad udaljavam od te osobe
iz bezbroj razloga

jedan od njih, nešto više bitan, je i taj što mi je stalo do te osobe beskonačno mnogo
i želim mu savršen život.
U najboljoj mogućoj mjeri.
Ja mu tu ne trebam.

Možda jednom...ako se desi čudo :) Onda će sreća biti obostrana. Valjda.

Idem dalje. Wow.

Ne moram postati najutjecajnija dizajnerica ili nešto slično, ali mogu biti sretna i graditi svoj život s jednom polovicom srca.

Sigurna sam da nisam jedina :).

Ova priča nije tužna priča. Ova priča nije ni sretna priča. Ova priča nema početak. A bome, ona nema ni kraj. Ona stoji tu gdje je sada i radi se samo o tome o čemu ona govori. Nema čitanja između redaka. Nema.

Srela sam danas jedne svatove. Bili su u restoranu u parku u kojeg mi znamo zaći čisto ponekad na neki fotosešn nakon škole. Danas smo se tamo u blizini našli na kavi, pa smo navratili. Nebitni su razlozi. Naišli smo na vjenčanje.

Sjetim se vjenčanja na kojem ja moram biti za 12 dana.
Mislim. Ne moram. Nitko me na to ne tjera. Čak nije ni moje vjenčanje.
Ali voljela bih poći.

Uvijek volim poći na vjenčanja samo kako bih se iznova uvjerila u to kako se ona drastično razlikuju od moje vizije savršenog vjenčanja.

Uglavnom, oni se vole. On i Ona. I čekaju bebu. Planirano.
I sretni su. I vole se.
I sretni su.
I čekaju bebu.
Vole se.



I ja volim to da se vole.

Ali hoće li se voljeti?
Nikako se ne mogu oteti dojmu da im je prerano. I feel guilty. For nothing.

Ova priča nema poantu. Samo želim reći da....
...lijepo se dugo voljeti, a papir je tu samo višak.

I think.
*

*

Dakle. Ljeto je...pa, nije završilo, ali kao da je. Nema više ni sunca koliko ga je znalo biti u ovo doba zadnjih nekoliko godina. Ljudi se vraćaju na posao, u školu, vrtiće, što god. Čekaju se sljedeći praznici, tako je to u Hrvatskoj...



Ovo je ljeto za mene bilo puno drugačije od ostalih. Prvo, zato što je bilo puno bolje od ostalih. Puno više sadržaja, bez obzira na to što sam se ubijala od posla.
Drugo, zaljubljeno ljeto. Još uvijek je isti momak u điru, ali on je bio daleko. I to je bila bitna razlika. Glumila da me ne boli, u zagrljaju drugoga. Stara ženska priča.

Jučer sam to prekinula.

Treće, da se osvrnem malo i na prošli post, obukla sam bikini prvi put nakon šestog osnovne. :). I to vrlo nedavno.
Natjerala sam se da pregrizem sram i da odem tako. Dočekala sam vrlo pozitivne komentare (ako izuzmem one; ubit ću te što si ti izvodila dosad!? - ali i to gledam kao pozitivan komentar xD)

Nadam se da ste i vi napravili kakvu prekretnicu ovo ljeto.

Uskoro će neki lijepši post. Ovo je samo znak da sam se vratila :)

Pozdrav*