četvrtak, 04.12.2008.

Zbogom

Voljela bih još osjetiti njegov dah na svojoj koži i pomilovati još jednom njegove pramene kose koje su mi tako pobjegli niz ruku...Zašto me je ostavio? Lišće pada, sunce žeže, snijeg pada, a njega nema... Zamara li se i on izmjenama vremena, pita li se kakva je budala bio -zašto jednostavno nije ostao? Šutnja je odnijela posljednje tragove. Prvo one njegovih nogu, potom auta. Ja sam još malo ostala gledajuć' u daljinu, u te tako drage mi tragove, a sada blijedim i ja s njima pitajući se hoće li me ikada potražiti. Hoće li mi reći zbogom, ono isto zbogom koje nikada nije izgovorio koje je ljubomorno i sebično čuvao za sebe kao kakav sakriveni dio svoje podsvijesti. Zašto nije rekao zbogom i razriješio me ovih misli? Jednog dana doći će, sigurna sam, oh tako je već blizu. Možda i ovog trena stiže... Samo da jednom skinemo krinke života i ostanemo goli pred sobom samima... da se osjetiš zbrinuto...da se osjetim voljeno...ništa jednostavnije od toga...kao nekad. Da zaboravimo na zbogom, da si kažemo dobar dan...jer uostalom zbogom nikada nije ni bilo....samo pogledi u daljini... Samo je trebao reći....a ne ostavljati otiske.





Hladno je. Ugasit ću svijeću i još jednom usnuti sama. Prostran je krevet, a tako mala duša da bi još nekog ovdje pustila.

Zauvijek s tvojim otiskom na usnama... u vječnom iščekivaju....venem.
/23:10/ nevermind or? /7 lost souls)/

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.