četvrtak, 13.11.2008.

To je to

Volio je moju kosu, prolaziti njome prstima
Dugo visiti nada mnom ne bi li utisnuo što
Više mog mirisa. Volio je obujmiti me oko struka
I osjećati moja bedra, vječito otkrivati
Moje usne i milijun ih puta dotaći
Ne bi li usvojio oblik, pitajući se
Hoće li ih zauvijek moći ljubiti.
Volio je i danas, sve te iste stvari,
Gledao me ravno u oči, ispitivao postojanost
Kao da se nikada ne njišem na vjetru.
Obuzeta trncima gledah ga, tako nježnog
I krhkog, kako iščekuje odgovor...
To je to, pomislih, nismo jedno za drugo.
/00:49/ nevermind or? /2 lost souls)/

nedjelja, 09.11.2008.

Najljepši san

Ona upravlja mnome
Zahtjeva srebrne svjećnjake, kavijar, lakirane cipele
Ona želi biti u centru zbivanja
Stavljati kosu iza uha pokazujući nove, biserne naušnice
Lepršavu haljinu koja otkriva satensko glatke noge
Ona želi vječito držati kristalnu čašu
vječito punu, uvijek istim, najfinijim pjenušcem.
Kada izlazi, želi okrijepiti dušu najfinijim vinom
Voli mijenjati torbice, uvijek pažljivo usklađujući uz najbolji lak za nokte.
Ona ima duge, izmanikirane nokte o kojima vječito vodi računa
I prekrasne glatke ruke.
Miriše poput najrjeđeg cvijeta
I širi svoja krila prema večernjem suncu.
Otvara svoje dušne latice iza ponoći nadajući se nekom boljem svijetu
Odlazi najnovijim autom, netaknute šminke.
Nije uspjela.
Umaka se u pjenušavoj kupki slušajući snimljen pjev ptica
Sklapa svoje oči
Ne budi se.
Sniva najljepši san.
Konačno je pronašla dom...
Najljepši dom
/18:34/ nevermind or? /1 lost souls)/

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.