|
|
|
Smijeniti čelnike sindikata Izgleda da su hrvatski građani totalno utonuli u beznađe jer ćemo ove godine slaviti Dan rada bez većih prosvjeda. Očito se više od 330 tisuća nezaposlenih od čega više od 100 tisuća mladih osoba ne nada nekim promjenama u skoro vrijeme te iz sindikata ne očekuju da će se na taj dan građani masovno odazvati na prosvjedima. Ja bih možda ipak naveo nešto drugo kao razlog slabog odaziva na prosvjed. To je manjak kredibiliteta kod samog sindikata. Sindikat radnika je razjedinjen (da ne upotrijebim neku prikladniju riječ) i samim time slabašan. Isti ljudi vode manje-više sve sindikate već godinama, ali nema nikakvih pozitivnih promjena. Čelnici sindikata primaju plaće veće od 10 tisuća kuna, a nikakve promjene se ne događaju. Istina je da je hrvatski mentalitet također problematičan, ljude je teško istjerati na ulicu, ali sjetimo se protuvladinih prosvjeda i nekoliko desetaka tisuća ljudi koji su marširali uzduž i poprijeko gradom Zagrebom i izvikivali „Svi na ulice, svi na ulice!“ te pozivali Jadranku Kosor ispred njene zgrade na Ravnicama da odstupi s mjesta premijerke. Znači da je ipak moguće motivirati građane, ali je potrebna volja i znanje. A naši sindikalni čelnici nemaju ni jedno, ni drugo. A muda ponajmanje. 333.556 Ova brojka predstavlja broj ljudi koji danas nemaju posao u svojoj domovini Hrvatskoj. Oko petine nezaposlenih nema nikakvog iskustva. Mladi, obrazovani ljudi čije su obitelji uložile cijele ušteđevine kako bi poslali svoju djecu na studije u Split, Zagreb, Rijeku, Osijek i sada kada su djeca završila fakultete, obavila dvije-tri stručne studentske prakse, neki od njih proveli i godina dana na razmjeni u inozemstvu, sudjelovali na brojnim konferencijama, volontirali po raznim udrugama, tečno pričaju dva-tri strana jezika, izdvojili su posljednje kune za vozački ispit, ali nemaju posao. Zašto? Jer stvarno nema mjesta u ovoj državi za tako ambiciozne i pametne mlade ljude ILI jer je posjedovanje partijske iskaznice osnovni kriterij zapošljavanja? Ili nešto treće? Za neke mlade osobe koje stvarno imaju impresivan životopis za nekog tko je tek izašao s fakulteta mi stvarno nije jasno kako ne mogu dobiti posao. Nema drugog zaključka nego da je jedini kriterij zapošljavanja danas postala veza i stranačka iskaznica. Znam da nema puno slobodnih radnih mjesta, ali ako ih ima za djecu SDP-ovih dugogodišnjih članova mora ih onda biti i za ovako napredne mlade snage. Ministar Mrsić nudi im volontiranje uz naknadu od 1600 kn i kune im se da neće kuhati kave i fotokopirati u tvrtkama već da će se osposobiti za rad. Kaže da će čak 4 službe to kontrolirati. Bolje rečeno laže da će 4 službe provoditi kontrolu. Ukoliko bi sam ministar i njegovi kolege ministri te saborski zastupnici radili za 1600 kuna mjesečno mislim da bismo mogli mladima ponuditi ipak više od besramno ponižavajućih 1600 kuna mjesečno. Ali gospodin ministar nikada na nešto takvo ne bi pristao jer mu je njegova plaća i sve povlastice u kojima svakodnevno uživa važnija od mladih nezaposlenih ljudi za čiju je nezaposlenost odgovorna i njegova Vlada. Ovaj post možda i nisam trebao napisati jer zaista ne želim da se mladi pronađu u njemu i još dublje utonu u beznađe traženja posla u ovoj zemlji. Neka im dragi Bog pomogne da pronađu neku tvrtku kojoj će zaista trebati radnik, a ne mrtvo puhalo. Sarajevo: podjele nakon rata Oči ne mogu isplakat toliko suza koliko je tužna slika 11 541 crvene stolice u Sarajevu koje simboliziraju 11 541 nevinu žrtvu veliko srpske agresije i genocida. 20 godina prošlo je od početka rata. Rat je završio, kuće su se više-manje popravile, rane se teško, ali nekako liječe, kažu vrijeme liječi sve pa tako će i ratne rane, tvornice se polako obnavljaju, radnici zapošljavaju (?), bolnice su se obnovile, novi bolesnici zauzeli postelje i napunili hodnike, škole obnovile, novi učenici sjeli u klupe, ali podjele ostaju vječne. Narod se poslije rata zauvijek podjeli. Sarajevo, 20 godina poslije početka rata još uvijek živi kao podijeljen grad. Nitko ni s kim. Imam dvije želje i molitve: da se netko kazni za ovo i da podjele potom nestanu. Počivali u miru. |
Komentari On/Off
Dnevnik.hr  since 18th January 2008 Dnevnik.hr Do sada vas je bilo na blogu: |
