SpaZz_EmO_PrinceSS

evo da se jos jednom u ovoj godini pozabavim jednom od aktualnih tema iz mog zivota. proslo je skoro godinu dana otkad smo se upoznali..proslo je skoro godinu dana otkad je bio moj rodjendan...proslo je skoro godinu dana otkad smo se rastali zauvijek...da li ste ikada u zivotu osjetili da zapravo postoji ljubav na prvi pogled...da postoji osjecaj pripadnosti, iskrenosti i privrzenosti...da li ste ikada osjetili da vam neka osoba tako savrseno odgovara a ni sami ne znate zasto...da li ste ikada osjetili kako je biti prisiljen odvojiti se od te osobe?
ne trazim vas da shvatite ovo sta govorim jer ni ja ne mogu shvatiti zasto je to tako...mislim da nije prosao niti jedan jedini dan da nisam pomislila na njega...
ja vrlo dobro shvacam da ga ja nikada vise necu vidjeti u svom zivotu..naime da bi vam bilo lakse, on je iz Alzira...svi su mi govorili da ne budem tuzna kad se budem razdvajala od njega jer je njemu puno teze nego meni...bili su u krivu..i ja sam u pocetku mislila tako, ali ocito sam se prevarila. nije uopce tako lako zaboraviti...a ubiti i ne zelim to...zar nije bolje kada uspomene zive u nama pa ih koji put u stare dane i ,,prelistamo,,...jos jedna stvar koje me ,,zbunjuje,, jest moje seksualna orjentacija...ne zelim reci da sumnjam u nju..poprilicno sam sigurna da sam svojom velikom vecinom za zene (molim da se ne zgrazate sad na ovom djelu..stvarno nije potreba), a ne mogu ni rec da sam se zaljubila u njega...to nije jednostavno takva vrst ljubavi...jednostavno je nesto posebno..
no, dosta o tome. primjetila sam da dugo nisam objavila pricu pa uzivajte! =)

,,Dobro pa gdje si ti više?! Čekam te ovdje već godinama.,,
,,Oprosti ,,nisam ja kriv. Ona me zadržala. Jooj, čovječe, mislio sam da će mi dušu izvuć iz tijela koliko je onaj razgovor trajao.,,
,,Iiii? Pričaj. Kako je bilo? O čemu ste uopče razgovarali???,, uzbuđeno upita Kyno. Yakashi ga pogleda. Podsjetio ga je na malo dijete koje moli za slatkiš ili igračku. Nasmije se i odgovori:
,,Ma ispitivala me o tome od kada znam da imam sposobnosti, da li mi se ikada prije išta slično dešavalo, kako sam se osjećao itd. Milijun pitanja o tome. Predstavila me i novom razredu.,,
,,Jooj..a rekao sam ti da je se čuvaš hehe. I kakvi su ostali? Koliko ih ima?,,
,,Ima ih desetak. Nisam se stigao još s njima upoznati. Profesorica nam je dopustila da danas provedemo dan upoznavajući se bez nastave isl. Rekla je da će nam pojasniti program rada jer je poptuno drukčiji od vašeg uobičajnog.,,
,,Čini se da profa ipak nije toliko loša. A kako misliš da je program drukčiji od našeg?,,
,,Neznam ni ja. Samo je rekla da je drukčiji. Sve mi je još novo. Bilo je tako odjednom...divim se sam sebi što se uopče snalazim u ovakvoj situaciji. Drugi je dan škole a pogledaj ovo.,,
,,Ma ajde, bit će dobro. Nego, nego, reci ti meni, ima koja dobra cura tamo za mene??,, upita Kyno trljajući rukama i grickajući donju usnu.
,,Ahahah! Ma da ima, ali ne za tebe.,,
,,Ej! Kako to misliš? Nećeš mi je valjda oteti?,,
,,Ma ne šalio sam se. Moraš je upoznati prvo da vidiš da li je za tebe.,,
,,Da. Valjda imaš pravo. Ali svejedno neka ona sada čeka, trenutno si mi dovoljan ti.,, odgovori Kyno i brzinski poljubi Yakashija u obraz.
Yakashi se sav zacrveni.
,,Što bi ovo trebalo značiti?,, upita ga.
,,Ma ništa posebno. Samo smo dobri prijatelji, zar ne?,, odgovori Kyno.
,,Da. Onda, ovo znači da nismo više u istom razredu.,,
,,Da, a tek smo se upoznali. Svjedno ćeš se družiti samnom jel da?,,
,,Naravno da hoću. Ipak ti si mi vrlo dobar prijatelj.,, odgovori Yakashi i poljubi Kyna natrag u obraz.




i jos par mojih anime radova XD..(malo su losiji jer je skenirano)













i za kraj gay is okay..XD...i feel so gay this days...ahahha

pozz od

SpaZz

U svom tom zaru, zurbi i kaosu koji me zaokuplja zadnjih dana nadjoh koju minutu da se i vama obratim. Evo nisam ni okom trepnula, a sedmica je vec minula. Od dana kada sam primila novi broj casopisa „Svijet skauta“ u ruke
nemogu prestati razmisljati o drustvenom neredu koji nas prozima svakoga dana. Ovaj clanak koji vam izdvajam me protresao iz dna duse, a napisao ga je moj prijatelj i dugogodisnji izvidjac Zoran, pa bi vas molila ako imate vremena da odvojite koju minutu i za ovo procitati.


Dragi izvidjacki voditelji,
Od tragicnih vijesti ne mozemo pobjeci. Prije svega zato sto nas izvidjacki duh nije zatvoren za tudju patnju, a potom zato sto i nasi danasnji mediji u tragicnim dogadjajima traze ponajprije senzaciju kojom saljecu i zrtvu i promatrace. Stvara se tako jedna mrbidna navika nadrazene znatizelje kojoj vise nije dovoljna ionako prisutna drama svakodnevnice, vec se trazi sto ekscentricnije prica okupana u krvi i nasilju. Naravno, ne mislim kako su novinari uzrokovali tragediju, ali njihovi gospodari zasigurno na njoj zele zaraditi, a tada je novinaru duznost da je sto vise razmase kako bi privukla sto vise kupaca.





No, vratimo se sadrzaju, a za tren ostavimo one koji ga pakiraju: „Samoubojstvo 2 djevojcice...“, „Spalio se djecak...“, „Mladic izboden u parku...“, o manjoj ali svakodnevnoj dozi nasilja u skoli da i ne govorimo, a nasilje na stadionima ovo drustvo ionako prihvaca kao dio neizbjeznog sportskog folklora.
Zabrinuti i zgrozeni pitamo se: „Sto se to dogadja s mladima danas?“
Da po navikama odraslih ne bi automatski odgovarali „kako je to nekada bilo sve dobro i na mjestu...“, treba poci od cinjenice da je vrenje mladenackih godina i snage uvijek bilo i jest na rubu sile u sukoba, ali ne moze se izbjeci poredba hrvanju u prasini skolskog dvorista s probadanjem necijeg stomaka ili grudi, s bjesomucnom voznjom tatinog BMW-a u alkoholiziranom stanju, s cipelarenjem ili spaljivanjem protivnickih navijaca...







Dakle, ocito su u pitanje postavljene granice i odgovornost koje mlada osoba ima (ili nema) u sebi. A to, pak, nisu spoznaje s kojima se dijete radja, vec mu se usjadjuju odgojem.
I tako stizemo do vaznog pitana: „A tko je to odgojitelj?“
Tu se svi brzo sloze – roditelji i obiteljski dom. Medjutim, brzo se prisjetimo kako sve vise u obitelji nedostaje „tata“ ili „mama“ jer su razvedeni, kako ti roditelji svoj dom vide u ranu zoru i sumrak kada se iscrpljeni vrate s posla, kako i onu nedjelju sto je ostala, po novim trendovima u koje ih je uvukla himbena paucina „shopinga“, i nju provode hodocasteci policama robnih kuca.







Sjetit cemo se skole i ucitelja, ali brzo trebam dodati da u sve zahuktalijem 21. stoljecu tek zapocimamo razgovor o primarnoj vaznosti ODGOJA u odnosu na prenosenje INFORMACIJA...
Potom cemo, birajuci manje zlo, umijesto ulice djetetu ponuditi sportski klub, ali tamo se u pogubnom tempu od 6 puta tjedno, pod svaku cijenu traze rezultati i buduci olimpijski pobjednici. Pokusavamo s televizorom i kucnim racunalom, a dijete tamo cekaju krvolocne scene koje ga i pripremaju za ulicni sukob, ili pedofilska vabljenja...







Ne, necu sada reci – ostaju vam izvidjaci, jer u drustvenom kaosu i mi smo sve slabiji. Ali cu kazati kako ostaje odgovornost odraslih i onih koji su izabrani predvoditi drustvo da pokusaju mjenjati trendove i bolesno stanje. To sigurno nece uciniti djeca sama. A promjena trendova predpostavlja okaniti se praznih fraza i pronalaziti nase vlastito ponasanje i prihvacanje vrijednosti, pa s tim u vezi pretresti i budzetske prioritete. Izgradjena skola i vrtic tek su zidovi, klupe i stolice, ako ne znamo sto sa djecom kad izidju na ulicu nakon 4 sata sjedenja, sto s djecom kad otpocmu skolski praznici. Pet stotina navodno nedostajucih skolskih psihologa malo ce u tome pomoci iz svojih kancelarija. Jos manje velebne dvorane rezerviranje za profesionalce sporta i estrade.
Zoran Fistonic






BP porucuje: „Dobar duh postoji u svakom djetetu, samo on treba biti otkriven i donesen na svijetlo.“

i eto 1.5. okupio se i nas odred Marjan u svojoj velikoj vecini da ode u jos jednu avanturu. sati je 9 ujutro, a polaziste naravno sukoisan =)
kako bi vam sta bolje docarala ono sta smo mi zivili 3 dana provest cu vas malo kroz slike, stoga udjimo u nasu pricu


koju cemo zapoceti vec dobro poznatim Majinim radionicama ,,Drugog nacina,,



poletarci su dizali zaklon, naravno uz pomoc starijih, a neki i bez pomoci =)



dok je vrijedna kuharica Ivana nama kuhala rucak...


...ja i Ivo smo svratili do kriza (eee Ivo jesi lud XD)


pogled s kriza
nakon toga smo imali pravo mini orjentacijsko natjecanje koje je nasim clanovima posluzilo kao vjezba za pravo drzavno natjecanje koje nas bas na ovom terenu ceka u 6.mj., a ova slika prikazuje sta sve pravi kontrolor treba imati: testove, nesto za prigrist i naravno nesto za sjest


ee rekli su nam ,,evo vam karta i busola pa se snadjite.,, a mobitel ne gledajte cudno i on zna koristit kad se izgubis

ajme niksi paziiiii!!

popis uniformi - ,,ajme majko koji ja ono broj nosim..??,,

a sta ja imam lipe cipele XD


a da vidimo tko je bolji: Ivana ili Ivo??

Andrea

ajme evo ga na sad ce me opet slikavat!!

Ruzica i Ivana

e dome nas lipi dome vratit cemo se mi tebi brzo

i za kraj samo da vam jos kazem: BILO MI JE OVAKO -->