srijeda, 28.03.2018.
...obrazovni sustav....
|
…. zadnjih sam se mjeseci zaprepastila koliko su u roditelji, učenici, službenici, pedagozi i svi ostali kojih se to tiče, neinformirani o osnovama obrazovnog sustava u našoj zemlji…. ….e pa, smjestite se udobno, uzmite olovčice u ruke i hvatajte bilješke…. Sustav srednjeg obrazovanja traje od 3 do 5 godina i obuhvaća - gimnazije - strukovne škole - umjetničke škole O gimnazijama ne treba ništa govorit tu se sve zna, umjetničke škole isto tako, ovdje ću Vam pokušat objasnit sve o strukovnim školama (osim onima koji se tiču medicine) Strukovne škole mogu trajat 4 godine - uglavnom ih zovemo „tehničke škole“, „ekonomska“, „ugostiteljska“, „upravna“…. 3 godine – tad govorimo ili o industrijskim ili o obrtničkim školama Opće je poznato da se nakon četverogodišnjih škola stječe pravo na polaganje Državne mature, dok nakon trogodišnjih škola učenici nemaju takvo pravo (još!) E sad svi govore o dualnom sustavu obrazovanja, a da nitko nema pojma o čemu se tu radi.  Dualni sustav obrazovanja znači da je učenik, tijekom svog školovanja, imao praktičnu nastavu u nekom gospodarskom subjektu. Svi učenici, osim gimnazijalaca, imaju praktičnu nastavu, samo je ona ili po klasičnom ili po „dualnom“ sustavu. Što to znači? Ukoliko se učenik školuje po klasičnom sustavu tada se radi o „neformalnoj praktičnoj nastavi“. Škola ti kaže da ideš negdje, ti odeš i vratiš se s papirićem na kojem piše da si dobio 5, oni to upišu u svojoj evidenciji i svi sretni i zadovoljni. (bila sam i ja zadovoljna kad mi je kćer donosila petice s praktične nastave, a nisam imala pojma odakle joj jer nije izašla iz prostora škole) Ukoliko se učenik školuje po „dualnom sustavu“ (koji uzgred budi rečeno postoji u RH od 1.7.1994 godine, ali se zbog raznih dogovora danas zove Jedinstven model obrazovanja) tada su pravila igre skroz drugačija. Naime, učenik svake godine mora imat 900 sati praktične nastave godišnje od kojih nekih 25 % može biti u školskim radionicama (tehnološke vježbe…), a ostale isključivo u licenciranim radionicama. Najprije Komora provjerava uvjete gospodarskog subjekta koji može primit učenike, stručnu spremu, zaštitu na radu, prostor i opremu i sva moguća čudesa…. Zatim gospodarstvenik potpisuje Ugovor o naukovanju s roditeljem budućeg učenika (to je ozbiljan dokument koji se verificira na 4 mjesta) i tek tada se može reći da je izvršen upis u školu. Ova ćete zanimanja prepoznat po tome što kraj naziva zanimanja imaju oznaku JMO Prednost ovakvog usvajanja znanja je ogromna. Najprije se učenici lakše socijaliziraju u radnom okruženju, lakše usvajaju teoretska znanja jer ih odmah primjenjuju u praksi, nema preopterećenosti nepotrebnim sadržajima, a zapošljavaju se odmah nakon završetka školovanja. (uz iznimke koji potvrđuju pravila)  Nakon završenog školovanja polažu pomoćnički ispit (dokument priznat u EU), a koji im ujedno omogućava da nakon 2 godine radnog iskustva pristupe Majstorskom ispitu (to Vam je bivši VKV) Osim što najčešće ostaju radit tamo gdje su bili na praktičnoj nastavi, država im pruža mogućnost BESPLATNOG nastavka školovanja u četverogodišnje (srodno) zanimanje, nakon kojeg ostvaruju pravo polaganje Državne mature. I TO STVARNO FUNKCIONIRA! Problem je što malo zapnu pa ne završe u roku, najčešće im nastavak školovanja traje godinu i po, pa tad imamo slijedeću situaciju. U 4-5 godina završe srednju školu (trogodišnju), imaju do 2 godine radnog iskustva, uvjete za polaganje Majstorskog ispita, završenu četverogodišnju školu i mogućnost da polažu Državnu maturu i upišu fakultet.  I u čemu je onda kvaka? Pa u tome da naši roditelji još uvijek misle da je najvažnije da im dijete ide u četverogodišnju školu, jer je to lakše, a zaposlit će se i tako preko veze, a u praksi to izgleda kao u priči jednog mladog momka od 37 godina (ime i broj mobitela poznato samo meni) - oduvijek sam se htio bavit autima, motorima, a i danas sam lud za Off road biciklizmom. Dok sam bio kod bake na selu, mama me upisala u strojarske tehničare, jer je to slično automehaničarima, a i bolja je škola. Jedva sam je završio. Jedva! Toliko nezanimljivih i nepotrebnih stvari. Non stop pod pritiscima, dosadom, preopterečenosti… Nakon škole bilo je normalno da upišem fakultet… strojarstvo …. Dao sam prvu godinu, upisao drugu …. i onda sam pukao …. posvadio se sa svima i izborio da mi moji, zbog mira u kući, plate večernju školu za automehaničara. Tu sam školu završio u trenu, zaposlio se, došao do onog što me zanima….seminara, utrka, novaca … napustio sam faks, za kojeg me nikad nije bilo ni briga. Danas imam 2 majstorska ispita, svoj obrt, oldtimere u garaži, a snimke mojih vožnja po brdima možete pronać posvuda. Da sam odmah krenuo u automehaničare možda bi danas završio fakultet, ali ja sam išao težim putem…. A edukacija? Pa ona je tek započela. Čovjek uči dok je živ, a najvažnije je da te to veseli (ne mogu pronaći njegove vožnje, al pogledajte "neodglumljenu" i nenajvaljenu provjeru poduke učenika u gospodarstvu) Svuda u svijetu roditelji potiču interese svoje djece i gledaju kako da im omoguće da obogate svoje interese… svuda u svijetu djeca se potiču na stvaranje, rad svojim rukama, volontiranje… svi se brinu da im olakšaju život i da budu sretni… jedino ih se kod nas ništa ne pita jer „mi znamo što je dobro za njih!“ |
