E g i p ć a n k a
ponedjeljak, 29.08.2005.
Pazi, da i ti ne kupiš dvije lijeve patike
Znam jednu osobu...luda je za dobrim tenisicama i ona uvijek ima dobre tenisice…i mi smo svi ljubomorni jer ona ima dobre tenisice…
Preputovati i kilometre ako treba u potrazi za odgovarajućima, i otputuje ona i ovaj put kao i svaki put nekih 100+nešto kilometara, kupi super zgodne, bijesne, udobne, oku ugodne tenisice, vrati se doma i skuži da je kupila dvije lijeve…dobije napadaj bijesa, muke, oblije ja znoj, oči joj pozelene, a ona poplavi od histerije…sjedne u auto otputuje kojih 100+nešto km, zamijeni lijevu za desnu…sretna je!
Financijski rezultat:
800 kn tenisice
100 kn put na odredište
100 kn put na odredište (opet)
= 1000 kn
Vrlo rentabilno, ali ona ima dobre tenisice i svi joj zavide i svi su ljubomorni jer ima baš takve…
Da ljudi moji, ta osoba sam bila JA!!!
Zaključak:
Od uzbuđenja što sam našla baš kakve sam tražila nisam ni vidjela da je teta prodavačica u kutiju stavila dvije lijeve...i to saznah tek kad sam ušla u stan, kako mi nije palo napamet da ih u autu, pa bar na pola puta pogledam...ne ljudi moji, nisam bila te sreće...:(
subota, 27.08.2005.
...i dok je ljeto na izmaku, meni u glavi drugi film...
Alkohol, jeli to nešto sveto??? Svima nam je jasno da je za vrijeme ljetnih dana seks nešto što se redovno konzumira, češće nego zimi…zašto??? Prvo, svima nam je vruće pa alkohol teče u potocima, piju se koktelčići, piva, domaće vino…sve odreda…zatim: Žene u kafićima su polugole, izazovno odjevene, u prozirnim hlačama, bez grudnjaka, oskudnim majicama, dubokim dekolteima, kratkim suknjama, preplanulim tenom…muškarci imaju gela na glavi više nego ikad, u pripijenim ljetnim košuljama/,majicama, uvijek spremni za akciju…
Scenarij svi znamo: jedno piće, pa drugo, treće dvadesetčetvrto…i…dvoje mladih ljupkih ljudi nakon što su se 3h pipkali, dirkali, došaptavali…nestaju u nepoznato…
Nepoznato: s obzirom na ljeto romantičnih mjesta ima mali milion; oš plaža, oš livada, oš auto, oš na autu, oš vanjski zid, unutarnji zid, oš krevet, oš u kući, ispred kuće, možeš i u vrtu…da ne nabrajam…
I frajeri uživaju u senzaciji, toliko dekoltea vide za jednu večer, svih veličina i oblika…nije ni čudo da im osmijeh ne silazi s lica!
Svega toga ne bi bilo (u toj mjeri) da nema C2H5OH jednog i jedinstvenog alkohola, popiješ si koju litricu i onda si normala opušten, nasmijan, misliš da si trijezan a zapravo si raketa; zemlja-zrak, zrak-zemlja, zrak-zrak i zemlja-zemlja…a sutra dan imaš dobar izgovor bio/la sam pijan/a…
Kako se ja u svemu tome snalazim?
…pa.. popijem ja, da popijem, pa se napijem, pa sam skroz dobra, pa filozofiram frajerima, pa mi se jezik počne petljati, pa flertujem s njima, migam im, prihvaćam piće kojim me počaste (nisam sponzoruša), čak i nazdravim s njima, a onda ih sve skupa odjebem jer tamo negdje na kraju šanka stoji On, moj jedini On, kojem se samo osmjehnem pa lagano i ponizno došetam do njega, pa mu se djevičanski unesem u lice, trepnem okicama…a On komentira: i…jesi zbarila šta? Ja odgovaram: Jesam Tebe darling još prije godinu i pol dana… Tolerancija iznad svega, povjerenje i osoba koja ti odgovara…to je ključ za dobar seks (u vezi), hmmm a ni pokoja kapljica alkohola nije na odmet :)
One night stand ljubavne afere prepuštam odvažnijima, nije u mom stilu, ali u čijem je ne zamjeram...
Pouka:
Zovi konobara, a na kraju kako ispadne....joj što volim ljeto i ovakve priče!!! Živili Vi meni
četvrtak, 25.08.2005.
Borgovske radilice stalno me promatraju, uvjerena sam žele me asimilirati...
Klan od 5 cura (iznad 20 godina)sjedi za stolom. Ulazim u kafić, mjerkaju me, gledaju me, došaptavaju se…pa da, očito je: Nisam im simpatična!!! Dvije od Pet (đir ala Sedma od Devet), upoznala sam neku večer kad sam bila u društvu sa Kapetanom S (čitaj: mojim bivšim/sadašnjim/bivšim/sadašnjim jer čudna je naša rilejšnšip). Jedna od njih je moja rodica (čitaj: 3. koljeno a tek neki dan se službeno upoznale, što pobliže govori o našoj rodbinskoj povezanosti). Zašto me ne vole? Dvije od Pet htjele su me asimilirati i pobliže upoznati, međutim moj instikt za «tete-tračalice» čiji je životni moto: «život drugih naša je hrana» nikad me ne vara pa sam se distancirala.
Klan od 4 cure (ispod 18. godina) ulazi u kafić, lociram neprijatelja među njima, ima dugu tamnu valovitu kosu, Kapetan S. je u više navrata stupio u kontakt s njom, pa je hodao s njom (u intervalu kad je bio moj ex) možda mu se ona čak još i sviđa, bilo kako bilo i da se ožene nevermind…hmmm. Valovitokosa me promatra, promatra, promatra…Mislim se ja What a fuck više, koji vam je svima. Sjednem na barsku stolicu, prekrižim noge, zapalim cigaretu, potom uputim pogled Valovitokosoj u znaku podignute desne obrve. Skužila je, nije me gledala nekih 20 minuta, al nastavile su njene prijateljice, pa potom i ona…
Bivši suputnik na svemirskoj letjelici Faxis (čitaj. Bivši cimer moga NJEGA) je odavno bacio oko na mene, a na njega mnoge ljupke dame, te svaki put kad nas dvoje razgovaramo dobijem prostrjel od pogleda (ženskih), također Kapetan S dobije srčani jer usprkos kapetanskoj hladnoći ne zna ostati cool kad je Ex Cimertitis u pitanju.
Pa se pitam ja, jesmo li mi žene normalne??? Nisam osoba koja ogovara i komentira, pogotovo ne meni nepoznate ljude, ljude koje površno poznajem…Olajavanja ima i bit će ih, primitivizam se ne može istrijebiti, tuđi život pojedincima je uvijek interesantniji od vlastitog, koji smo mi balkanci, koji je to mentalni sklop ljudi…ali molila bih, ako me već moraju tračati (da bi se nahranile), nek to rade bar malo diskretnije, jer neugodno mi je kad me ženska skenira od glave do pete…tj. nije mi neugodno, dođe mi da je zviznem! Jeli to ljubomora ili su možda zaljubljene u mene? Hmmm, bilo kako bilo, na neki način je čak i zanimljivo što njih 5+4=9 borgovskih radilica izvrše skeniranje na meni, ponekad čak i smiješno…neka njih, ali podalje od mene Ja sam ipak ljudsko biće, imam vlastiti život…za razliku od nekih…
PS: Po tom pitanju muškarci su mnogo normalniji, (iako nisu sveci), za razliku od nas oni večer neće provesti buljeću u osobu (mušku osobu)…THE END
ponedjeljak, 22.08.2005.
Čistim stan, pišem post, prazna mi glava, tako nastaje šuplja priča
Danas sam čitav dan aktivna, u smislu «čistim ja stan»…kad sam krenula na odmor očistila sam sve, međutim nitko nije u njemu boravio mjesec i pol dana, u svakom kutu ima po metar prašine…
Kao stimulans čišćenju stana raspalila sam muziku, sad zamislite kako je mojim jadnim susjedima kad ja pustim remix David Morales + usisivač, mora da sam im falila…
David Morales – opet sam propustila njegov party, već drugu godinu za redom never mind…
Pošto sam se naslušala house glazbe i r'n'b-ja, stavim CD od Lepe Brene koji imam već godinama, kad pjesma mog djetinstva «sanjam» a joooj sreće iznenada. Nisam ljubitelj narodne glazbe, ali Brena je svojevrsni zabavnjak i kao mala ona mi je bila naj pjevačica…
Sanjam, sanjam da sa s tobom
sanjam rusim sve pred sobom, sanjam u hiljadu boja
sanjam da sam opet zaljubljena i tvoja
sanjam kako imam krila, sanjam da sam tvoja vila
sanjam poljupce u nizu, sanjam da smo sasvim, sasvim blizu
i kad sam budna sanjam…
Što je pisac htio da kaže ovim današnjim, totalno nakaradnim postom?
Da sam sa svojih 18+3+1+0,5 godina totalno neozbiljna, da imam upalu mišića od zavlačenja pod kauče, usisavanja, da mrzim generalno čišćenje, da sam alergična na prašinu, da me boli palac lijeve noge jer je nespretnom konobaru u subotu oko 3h ujutro ispala boca Koka Kole na moj prstić, da je isti prstić šljivasto-plave boje, da još nisam pogledala ni jednu reality emisiju BAR-a, da mi se priviđaju ljudi koje sam sretala posljednjih mjesec dana, da je ovo ljeto za mene uistinu završilo (ljeto? A zar je bilo ljeta uopće?), da osoba koja mi je drga/mila/predraga na moj komentar ne voliš me više daje odgovor: What's love (got to do, got to do with it, babe)
What's love
It's about us
I's about trust, babe
da opet pišem post, da sam se vratila na ljubljeni blog, a da toga još nisam ni svjesna…
nedjelja, 21.08.2005.
Egipćanka se vraća kući
Za mene je završilo dugo toplo ljeto, koje nije bilo toplo, a ni dugo.
Dakle, Bosna, Bosna i Bosna...tu sam bila, svašta radila, bilo je od obiteljskog okupljanja pa do neprospavanih noći, mislila sam pisati iz internet caffea, ma daj mislim se - neću. Ostala sam duže od planiranog, upoznala Michi i Sljivu ja, ja...vraćale smo se taxijem doma (one platile), cure su super, a da nije bloga ne bi se nikad ni upoznale (vjerovatno)...danas sam se vratila kući i sve mi je nekako neobično, ispala sam iz kolosijeka svakodnevnice, ali vratit ću se ja čim prospavam noć...
Zbunjena sam...
Zaboravila sam tipkati...
Inspiracijo gdje si???
Ovako ćemo, sutra Vam napišem nešto pametnije, a danas samo dajem do znanja da sam se vratila...
I još nešto...falili ste mi...jeste, jeste...