Proleteri svijeta - ujedinite se!
 Otkad sam u Americi, pocela me vise zanimati politika. Dok se u Hrvatskoj cinilo da su sve stranke na kraju iste i da obicni gradjani ne mogu puno napraviti, ovdje u Americi se ponekad cini da stranke gotovo nisu ni vazne. Istina, postoje stranke i na lokalnoj i na nacionalnoj razini, ali puno politike se odvija medju raznim organizacijama koje se ne bave svim politickim pitanjima nego samo odredjenima -- ljudskim pravima, pitanjima okolisa, politickim strujama ili, na kraju, radnickim pravima. Ja sam clan sindikata asistenata na University of California, a dio smo UAW - sindikata koji tradicionalno okuplja radnike u automobilskim i agro poslovima.
 Kako je moj interes poceo? Pa, ono sto me prvo zabrinulo je da u Americi zakon o radu ne garantira gotovo nista. Pravo na odmor? Minimalno, neki Amerikanci mi nisu vjerovali da ljudi u Hrvatskoj imaju barem tri tjedna godisnjeg odmora placenog. Pravo na zdravstveno osiguranje? Ako imas novaca, imas i zdravstveno, ako nemas, bolje ostani zdrav. I tako, sto iz nekog straha, sto iz zelje za aktivizmom ;), ukljucio sam se u sindikat asistenata. Sindikat okuplja sve koji rade u nastavi kao asistenti ili ocjenjivaci i glavna zadaca mu je pregovori sa sveucilistem (UC) oko kolektivnog ugovora pod kojim radimo. Drugi, nesto manje izrazeni dio, je utjecanje na politiku, tzv. lobiranje, za one mjere koje ce olaksati rad i studiranje (pro-labor, pro-higher ed). Ono sto je zanimljivo je da sindikat vode volonteri: svi smo mi studenti na doktoratima, svi radimo u nastavi i izdvajamo koliko mozemo vremena da ucinimo da bude bolje nama i nasim kolegama.
Zasto je to meni zanimljivo? Pa osim nekakve racionalne racunice da ce i meni biti bolje ako svima bude bolje, u sindikatu su ljudi bitno politicniji od ljudi oko mene. Koliko vidim oko sebe, prosjecni doktorski student na inzinjerstvu/znanosti se ne interesira previse za
politiku. A znamo svi kako je kod nas -- svi koji ispijaju pivo misle da bi upravo ONI bili najbolji premijeri/predsjednici. Tako da mi se svidjela ekipa, radimo za dobrobit ljudi i ajmo. I uvuce te to sve skupa: treba ici po zavodima, pricati s ljudima, vidjeti ima li tko kakvih problema na poslu, uclanjivati ljude, sastanciti, informirati, educirati...
 Naravno, kao sto ste mogli pogoditi, vecina ljudi u sindikatu je iz drustvenih znanosti -- povjesnicari, sociolozi, politolozi. A meni je super njih onda slusati, jer znaju svasta -- nisam se s takvim ljudima nikad druzio. Recimo, na povratku sa sastanka na UC Davisu - koji je 6h autom sjeverno od Santa Barbare - Steven je odlucio da ce nam objasniti povijest zapadne civilizacije. Krenulo je sa padom Rimskog Carstva, 476. godine i udri. Sve europske drzave, koji kralj s kim je ratovao, tko se ozenio, tko je spletkario s kim, ugovori sve. Covjek je pricao 5 sati, napamet i sve po redu. Mislim, meni je mogao svasta pricati, ali bili su drugi ljudi tamo koji bi ga uhvatili kad bi nesto preskocio i podsjetili da i to mora objasniti. Nevjerojatno, bas sam ostao zaprepascen! Tako smo dosli do prvog svjetskog rata kad je Steve odlucio stati. Al sam onda ja postavio pitanje o americkoj politici tada i onda opet udri dalje. To je valjda kao da netko pita nas ferovce kako radi kompjuter. Makar nisam bas siguran da bih mogao 5h o tome pricati :) Moji se kolege u sindikatu bave razlicitim stvarima: pitanjima spola u americkoj politici prema radnicima, bandama u LAu (oooo da!), sprezi politickih stranki i grassroots organizacija, ma svasta. I to mi je zanimljivo, jer matematikom i znanoscu se stignem baviti i ja, a o ostalim stvarima ne stignem uvijek sam citati.
Toliko zasad, sretan vam Prvi Maj!
|
