14

četvrtak

ožujak

2013

Ljepša strana politike

Zastupljenost žena u politici i društvu općenito, u posljednjih nekoliko godina sve je izraženija, bilo na lokalnoj bilo na regionalnoj odnosno nacionalnoj razini. Iako se njihov glas možda ne čuje dovoljno ili mi to barem mislimo, smatram da je njihova uloga dosta podcijenjena u našem društvu.

Kako i same tako misle, najbolje govori izjava čelnice poznate ženske Udruge B.a.b.e. Sanje Sarnavke, koja je na pitanje novinara zašto su odabrale spomenuto ime, bez uvijanja odgovorila:
“ Ionako nas smatraju babama, pa je onda bolje da odmah uzmemo takvo ime“.


Kako se Hrvatska približava ulasku u EU tako se i neki standardi te organizacije usklađuju sa hrvatskima. Prema dostupnim podacima, poželjan udio žena u društvu i politici u zemljama EU kreće se između 35 do 40 posto, dok se kod nas ta stope kreće između 15 i 20 posto. Kako bi se u društvu stvorili preduvjeti za bolju zastupljenost ženske populacije na ključnim pozicijama, uoči Međunarodnog Dana žena, održan je niz skupova na nivou cijele nam Lijepe naše, gdje su žene govorile o svojim iskustvima i naravno svojoj ulozi u društvu.

Muškarci uglavnom o ženama govore s dva aspekta, odnosno vide ženu kao majku, domaćicu i kućnu pomoćnicu u jednom slučaju dok u drugom na nju (požudno) gledaju kao na seksualni objekt, trofej i sl. To i nije za čuditi, jer živimo u patrijarhalnom društvu gdje je muškarcima „sve dozvoljeno“ dok se žene na neki način trebaju posvetiti obitelji, odgoju djece, brinuti o kući – ne kaže se uzalud da žena drži četr ´i kantuna u kući.

Da se vratimo brojkama, izrečenim na skupu saborskog Odbora za ravnopravnost spolova, održanog u Rijeci pred nekoliko dana. Predsjednica spomenutog saborskog Odbora je izjavila:
“U politici je premalo žena, osamljene smo, a što je najzanimljivije, što se više u javnosti raspravlja o ženama u politici, to postotak žena sve više pada. Žena ima dosta i u biznisu i na rukovodećim mjestima, ali u politici baš i ne. Očito je mentalitet još uvijek takav da u politici odluke donose muškarci.“

Iznijela je podatke koji pokazuju da stanje u tranzicijskim zemljama čak trenutno nije lošije nego u razvijenoj Europi, dapače solidno je, vjerojatno zato jer je tema ravnopravnosti spolova još vrlo aktualna u zemljama u kojima se demokracija tek uči u praksi. No, sve to još nije dovoljno. "Politika je i danas muški svijet, to je očito u nas stvar mentaliteta i stanovitog kulturnog naslijeđa. Stalno se susrećemo s muškim predrasudama o tome da žene nisu dovoljno kompetentne da donose političke odluke, mada to ni statistički ne može biti točno budući da je u Hrvatskoj više žena sa VSS-om, više je sutkinja nego sudaca itd. Nažalost, politika očito još nije sazrela da prihvati činjenice o ženskom spolu, pa češće prolaze nesposobni, a podobni muškarci nego žene, ma kako sposobne bile", kazala je Nansi Tireli.

Žene dakle ne traže da im se povlađuje već zahtijevaju jednake uvjete kakve imaju i muškarci. Svjedoci smo da su slabije plaćene, svakodnevno nailaze na brojne prepreke, uskraćuje im se pravo na rad, krše im se Ustavom zajamčena prava jer se nerijetko od njih traži da „ako žele biti majke ne mogu očekivati i radno mjesto“...

Ovdje mogu zaključiti da bi se i Crkva mogla malo uključiti u raspravu, jer korporacije koje žude za zaradom podrivaju pronatalitetnu politiku, a time i budućnost ove zemlje te tako i nauk Katoličke crkve. Smatram da se o nekim stvarima, među ostalim i o ovoj, treba kvalitetnije govoriti u medijima.

Brojke, kako sam spomenuo, nisu uvijek egzaktne, ali statistika koja se nerijetko tumači kako kome odgovara, ovdje je neumoljiva:
Saboru je u ovom mandatu manje žena nego u prošlom - samo 23 posto, a pritom su većinom ušle kao zamjene za muške kolege koji su postali ministri u Vladi. Od 21 županije, samo jednu vodi žena, kao i samo jednu skupštinu, a u 429 općina samo je 21 načelnica. Ukupno, od svih 577 regionalnih i lokalnih jedinica, samo 4,8 posto vode žene, a na lokalnim izborima 2009. godine kandidiralo se ukupno 11.452 žene, ili 24 posto. Rijetke od njih uspjele su osvojiti mandat.

Tada na vrhuncu moći, nadmen i tašt, obožavani premijer kojemu su se svi klanjali, a danas ga se odriču, nazivaju ga i „Princ od Remetinca“, više ga ne zovu „doktor“, svima omraženi Ivo Sanader svoju najbližu suradnicu Jadranku Kosor nazivao je „svojom zapisničarkom“ te je rugajući se cijelom muškom društvu svoje partije, postavio za svoju nasljednicu.



Očekivao je naravno da će ona „nesposobna“ kakvom ju je smatrao, dopustiti paralelnu vlast i bojeći se njegove odmazde, ustuknuti pred neminovnim nastavkom „borbe protiv korupcije“ koji je njegov „najdraži projekat“.



To mu se kako znamo obilo o glavu, danas se svoje „piškit ću, kakit ću“ nerado sjeća, jer u ćeliji ima „čučavac“ i zabole ga koljena kad mora „pi-pi“ i „ka-ka“.

Želim reći da smo „muško društvo“, ženu kao premijera nismo u stanju prepoznati na izborima već je nažalost jedino možemo na taj položaj postaviti. Moram se osvrnuti i na izbacivanje J.Kosor iz stranke, šteta je ženu, bivšu premijerku koja je počela čistku u stranci, baciti iz stranke u trenutku kada se isti koji ju je izbacio posipa pepelom tvrdeći da je katarza iza njih, a Jaca nas je uvela u EU.

Evo, već sljedeći mjesec, za točno 30 dana, očekuju nas izbori za Europski parlament. Najjača oporbena stranka odabrala je (za sada jedina stranka koja je objavila listu) od 12 kandidata čak 5 žena odnosno 41,6 posto. Nestrpljivo očekujem rezultate, jer kao što znate ne bira se lista već ljudi s liste. Vidjet ćemo koliko će od njih 5 proći u Europski parlament, uz opasku da je donedavno njih čak dvije bilo protiv EU. Korigirale su svoja stajališta, ipak su to veliki novci, 7.000 EUR mjesečna plaća.

U Opuzenu pak, u aktualnom sazivu gradskog vijeća sjede tek dvije žene, jedna iz HDZ-a I.Zonjić te M.Penavić nezavisna vijećnica. Od prethodnih izbora izabrali smo od žena kako slijedi:
1. 1993. ni jedna od 8 vijećnika
2. 1997. ni jedna od 15 vijećnika
3. 2001. jedna, Lj. Grljušić iz SDP-a od 13 vijećnika ili 7,69%
4. 2005. jedna, M. Penavić (NL) od 13 vijećnika ili 7,69%

U svim mandatima u svim dosadašnjim izborima, od 62 moguća vijećnićka mjesta ukupno, mi smo dragi moji izabrali tek njih 4, što čini 6,4%. U proteklih 16 godina ili 5 mandata izabrati samo 4 žene što je žalosno.
Hoće li ove godine, na predstojećim lokalnim izborima, žene u Opuzenu pokazati da se i njih nešto pita teško je reći. Poželjno je da se udio ženske populacije u vijeću poveća, smatram da nam u gradskom vijeću treba više pameti i strasti, a manje ispada i šovinizma.

Postati gradski vijećnik/ica trebao/la bi biti časna i odgovorna dužnost. Stoga na kraju ove svoje priče pozivam sve žene, svoje emancipirane sugrađanke da krenu u „bitku“ za mjesto koje im u Opuzenu nesumnjivo pripada jer su muškarci nažalost pokazali da tome uglavnom nisu dorasli!
Da bih Vas na neki način motivirao, poslužit ću se jednom mudrom izrekom nepoznatog autora:
Žene nisu nikada tako jake kao onaj put kada se naoružavaju vlastitim slabostima.

Oznake: Opuzen, žene u društvu, Ljepša strana politike

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se