Ima li nade za nas?

Na prvim lokalnim izborima održanima 1993. u tada općinsko vijeće izabrani su, a do jučer su bili ili su još i danas aktualni neki od sljedećih ljudi oliti političara:

Ivo Mihaljević, 1993., 1997., 2001., 2005., 2009. i evo sada 2013. Ukupno 6 puta.
Nikica Rašetina, 1993., 1997., 2001., 2005., 2009. i evo sada 2013. Ukupno 6 puta.
Zvonimir Kapović, 1993., 1997., 2001., 2005., 2009. Ukupno 5 puta.

Marinko Filipović, Alenko Šešelj, Neven Mataga, Mladen Šiljeg, Branko Grgo Vuk i još mnogi nam poznati, nebrojeno puta su se kandidirali, nekad su izravno izabrani, nekad ne – ali su voljom stranke ipak ušli u općinsko, a kasnije gradsko vijeće zbog raznoraznih objektivnih ili kakvih drugih razloga.

Naš prvi općinski načelnik, Zvonimir Tutavac - Džona, nerijetko je bio prvi na listi HSSa dok je magistar željeznom rukom vladao seljačkim ogrankom, ali pokoj mu duši Džona je bio jedinstven – vedar i nasmijan do zadnjeg dana.

Politika je zarazna bolest, čovjek koji se (barem kod nas) njome bavi, ako se materijalno okoristi, nerijetko izgubi ono najdragocjenije što ima – svoje zdravlje, ponekad i prijatelje te završi s čirom na želucu. Međutim rijetki se od nje olako oproste, već barem na marginama ako već nisu na listi žele biti uz vlast gdje je god tako nešto moguće.

Ovaj iskorak koji je jučer HDZ napravio je donekle sažet u mojem prethodnom izrazu, nema u kanidaturama nekih ljudi koji su ogrezli u politiku – Alenko Šešelj i Zvonimir Kapović neki su od ljudi najbližih aktualnom gradonačelniku koji eto nisu počašćeni jubilarnim šestim putem. Međutim, oni su i dalje tu, krojit će politiku ako HDZ opet izbori prevlast u Gradskom vijeću, jer kako se zna, a činjenice potvrđuju – odluke se kod nas donose u kafićima, a tek formalno potvrđuju na sjednicama GV. Stoga uzimam sa rezervom, iako pozdravljam, posljednje liste koje su izašle iz Gradskog izbornog povjerenstva u Opuzenu.

Ista je stvar s Magistrom Filipovićem, koji je svojedobno zbog svojih položaja u Saboru, Županiji ili u DABu, prepustio mjesto na listi svojim dojučerašnjim drugovima u HSSu, ali ipak nevidljivom rukom vukao konce i kreirao mišljenja i prijedloge. Da je kojim slučajem HSLS raspustio svoj ogranak i službeno prebjegao u HDZ, kako po prirodi stvari i stoje te kandidirao neke druge ljude, a Ćuno i Niko rekli HVALA, cijela ova priča bila bi daleko probavljivija. Nama malim ljudima koji u konačnici trpimo pod odlukama „više istance“, bilo bi kudikamo lakše da vidimo kvalitetne pomake u izboru ljudi, da se ne robuje navikama da neprestano isti ljudi guraju svoje prste u pekmez, već da neki novi dođu na njihovo mjesto i pokušaju promijeniti opće mišljenje o politici i političarima.

Biti će u novom sazivu našeg vijeća i mladih ljudi s druge strane, biti će i nekih novih ali ne i mladih, pa nam ostaje nadati se da ti koji su u cijeloj stvari friški, neće biti tek lutke na koncu svojih upravitelja već da će do 2017. stvoriti preduvjete za kompletnu smjenu generacija na lokalnoj političkoj sceni. O kvaliteti pojedinih lista mišljenja su različita opet, neke su sastavljene kako bi i trebalo, neke su skrpane tek da se izađe na izbore dok su neke malo našminkane da bi se zavaralo narod i pokazalo da postoji respekt prema novim licima koja već duže čekaju svoju priliku.

Svi mi imamo naravno i svoje mišljenje o svakoj pojedinoj izbornoj kandidacijskoj listi, neki su s istima zadovoljni neki ne, ali se u konačnici nadam da će svi koji budu izabrani napokon shvatiti da se odluke koje se donose moraju biti transparentne i kvalitetne, da se sjedenjem u vijeću zastupa interes javnosti, a ne vlastiti – sebični ili stranački.

Ima u cijeloj ovoj priči i neiskustva, mladi dolaze, neki kažu nek se žene i udaju i nek se mane politike. Ima tu i ponešto točnoga, ali dok je god odluka svih tih mladih ljudi da se kandidiraju ili prihvate ponuđeno, samo i jedino njihova, ostaje nam se nadati da neće biti iskorišteni ili šporkani, već da će radije svoj čisti obraz sačuvati i pokazati da im je moral i opći interes bitan. Ovakvih primjera je bilo, spominjao sam posljednji put i izbore 2009. i našeg dogradonačelničkog kandidata, koji je kako sam i pisao, kao mlad i visokoobrazovan „iskorišten“ za dodvoravanje narodu na Vlaki, Crepini i Pržinovcu te je bio primjer politici novog vala u vladajućoj stranci. Danas ga nema na listi, odrekli su ga se, iz kojih točno razloga nisam ni sam siguran, ali činjenica je da ga nema...

Svi smo svjesni da su ovi izbori izrazito neizvjesni i uzbudljivi, kako će cijela štorija završiti teško je prognozirati, pa navodim dosadašnje odnose na izborima u Opuzenu:
1993.: HSS 9, HDZ 6, SDP 1
1997.: HDZ 15, HSS 4, HSLS 1 ?podaci su malo zbunjujući za HDZ, ali tako piše (10+5)
2001.: HDZ 6, HSLS 2, HSS 2, SDP 1, NL A.Popović 1, NL I.Ključe 1
2005.: HDZ 6, NL O.Prović 4, HSS 2, HSLS 1
2009.: HDZ-HSLS 7, HSS 4, AHSS 2

Kako sam već spomenuo, HDZ-HSLS po mojoj procjeni ove godine, dobio bi najviše šest mandata iako neki s kojima razgovaram kažu čak i 5, a taj mandat bi im navodno trebao uzeti HSP Ante Starčević što bi njima dalo u ruke dva mandata, iako im ja prognoziram jedan. Koalicije AHSS-SDP i HSU te HSS-HNS uzele bi tako po 3 mandata, ali ove kalkulacije su jako nezahvalne, što će prevagnuti na kraju: podjela zemlje, zasićenost politikom, stalno isti ljudi u poziciji vlasti i oporbe?

To je draž cijele ove utakmice koja nam može donijeti mnogo, ali i uzeti podosta živaca i svega ostalog. Naša je dužnost na koncu izaći na te izbore, pogledati, zaokružiti – ali koga? Ako ćemo izabrati kontinuitet to je HDZ-HSLS, ako smo protiv ove politike vladanja zaokružimo „snagu i znanje“ HSS-HNS, ako smo tradicionalni izaberimo HSU-SDP-AHSS ili ako želimo mlade i energične možda HSP dr.Ante Starčević. U slučaju da smo nezadovoljni „nepoštenom“ podjelom poljoprivrednog zemljišta dajmo šansu NL Jure Stanića – našeg Matije Gupca.

To su nam preferencije, pa evo izađimo i izaberimo. Ako ne izađemo, kako se narodski veli, ne smijemo ni govoriti o politici, vlasti, komunalijama, infrastrukturnim zahvatima i sl. jer nismo izašli i moramo šutjeti – što jednostavno ne znamo, ne znamo šutjeti. Odaziv na izbore mora onda biti visok – zar ne?!

Oznake: Ima li nade za nas