Image Hosted by ImageShack.us

Trenutno najbolja ženska ekipa u RH
Free Image Hosting at www.ImageShack.usDVD Breški Jalševec
AKTUALNO:

DVD MLADOST-VETERANI

28.04.2008., ponedjeljak

Dana 27. travnja 2008.g.na igralištu HNK "Jadran" u Kaštel Sućurcu održano vatrogasno natjecanje 5. KUP Sv.Florijana




POSTIGNUTI SLIJEDEĆI REZULTATI


UKUPNI POBJEDNIK: NOSITELJI PRIJELAZNOG PEHARA DVD NAŠICE


Muški "B", a tko će nego Veterani DVD-a "MLADOST"


Ženske "A" stvarno dobre i u konkurenciji 6 ekipa najbolje DVD "MLADOST"


Sve u svemu odlično natjecanje sa 23 ekipe i skoro 300 učesnika, od čega stvarno treba pohvaliti VZG SVETA NEDELJA koja je imala 5 ekipa i 60 učesnika

Svaka čast!!!

- 07:51 - Komentari (5) - Isprintaj - #

10.04.2008., četvrtak



Nisam se odavno naljutio kao jućer kad su izašle vijesti o presudi u Šibeniku!

Sud donosi presudu da se ima isplatiti šteta za pretrpljenu bol rodbini poginulih vatrogasaca. Sud je upro prstom na one koji imaju isplatiti štetu, ne gledajući dali oni to mogu ili ne i što se iz toga svega može izroditi. I to je dakle PRAVDA!

Pošto sam legalista ponovno poštujem SUD. Ali mi nitko ne može oduzeti pravo da upitam jednu, drugu i treću gospodu ( rekao bi miljenko: Tužitelji i Fiškali) ZAŠTO! ČEMU!

Izgubiti nekoga rođenog je teško, vrlo teško… od same pomisli ježi mi se i najmanja dlaka.

Tragedija, ni prva ni zadnja, ni najgora… ovom narodu ni najteža, ali svejedno… dirnula je i najtvrdokornijega…nema ga tko nije pustio suzu za kornatskim vatrogascima, za kornatskim herojima, nema ga tko nije suosjećao sa ucviljenim roditeljima.

Najbolje su to potvrdili milijuni poziva na telefone pomoći, desetine tisuća prisutnih na humanitarnim priredbama diljem Lijepe naše, tisućama uplaćenih kuna donacija i pomoći, pa na kraju čak i eurske donacije - više od 9 milijuna kuna.

I nakon 7 mjeseci i 9 dana OVA PRESUDA!
Kome, zašto i u ime koga… jednostavno ne shvaćam! Možda moj mentalni domet nije dospio toliko visoko, ali jedno ne mogu prihvatiti da humanost i učestvovanje u njoj ima odštetu za duševnu bol… Svaka čast!

Međutim, tom presudom propali su svi ideali kojima sam odgajan i sa kojima sam sebe posebno hranio zadnjih četrdeset godina.

Davno sam naučio da PRAVO i PRAVDA nisu jedna te ista stvar, ali sam se sve vrijeme držao nekog svog prava i pravednosti.

Ne naudi nikome i pomozi svakome, ako je Bog tebi dao sreću, podijeli je bar s nekim, jer u protivnom ona zaista nema nikakvog smisla ( ni šušta, ni gušta), a ako ti zapadneš u nevolje Bog će dati nekoga da i tebi pomogne.


Od malih nogu, dali nekakvom stigmom ili hirom aktivan sam u svemu gdje mogu zajednički pomoći.

1971.g. pada mi na pamet osnivanje Dobrovoljnog vatrogasnog društva, okupljajući pritom oko sebe prijatelje, mlade, gotovo većinom klince i klinceze i pomažemo pravim vatrogascima u gašenju makar požara šume, makar u logistici.

Nakon eto 37 godina na čelu jedne lude grupe humanista , nakon tisuća i tisuća požara i ostalih intervencija od Zadra do Dubrovnika, od požara šume do zrakoplova... uz pomoć generacija i generacija djece i mladeži sada već i preko 2000 njih koji su prošli kroz društvo i što su sve svojim rukama napravili i što su sve pri tom postigli (predugo za ovaj komentar, a to je svakome u Hrvatskoj i te kako poznato)… ja sada moram priznati da nisam bio u pravu…

Prevario sam sebe i svoju obitelj, sve svoje prijatelje i znance i sve vatrogasce u RH. Nakon toliko godina moram priznati da humanizam nije besplatan. Zaludu smo to mi do sada odradili bez para, dinara i kuna, kad sada vidim da to ima svoju i te kako veliku cijenu…

Koja sam ja dakle budala, cijeli život raditi nešto iz srca, iz ljubavi, iz ljudskosti, iz humanizma, bez pomisli na naknadu, odnoseći iz svoje kuće i obitelji i novac i stvari, kako bi imali za zajednički napredak.

Odgojiti generacije (stotine) i generacije (stotine) mladih, darovati Lijepoj našoj jedan DVD Mlladost, onakav dom, onakvi rezultati, onih 11 medalja sa olimpijada, šest zlatnih i donijeti naslov Prvaka Europe, spasiti milijune i milijune teško stečene osobne i društvene imovine, spasiti pri tom nebrojene živote od pošasti kako prirodne i tehničke nepogode često katastrofe, tako i spasiti nebrojene mlade živote od sigurne pošasti modernog života (alkohol, droga, kocka, kriminal).

Dati pri tom 46 puta dragovoljno krv za spas onih kojima je najpotrebnije i na kraju sa suprugom (mojom kopijom), pomoći ovoj državi da jedno divno, obiteljski nezbrinuto, dijete, preuzmemo i podignemo u krasnog školovanog i situiranog 21-godišnjeg momka.

Nikad mi na um nije padala bilo kakva naknada, bez obzira što sam zbog toga možda nekima ispadao budala, a od mnogih i omalovažavan.

Bez obzira što sam kao čovjek u forumima HVZ-a kroz svo ratno i poratno vrijeme obavezno u Zagreb odlazio svojim privatnim vozilom tukavši pri tom Pag-Senj-Velebit, kasnije Liku i gotovo nikad dobio naknadu za gorivo, a da su moje kolege pritom na skup dolazile vatrogasnim vozilima (društava, zajednica i sl ) i dobivali isto jednu dnevnicu kao i ja.

Dakle rano sam upoznao razliku između dobrovoljaca od srca i dobrovoljaca iz interesa, ali sam ostao neumoljiv i oni drugi me nisu mnogo interesirali, mada su dolaskom 21 stoljeća oni jednostavno eskalirali na svim područjima rada dobrovoljnog vatrogastva.

Sada se dogodilo da se jedna obična, gotovo rutinska intervencija, prstom sudbine, voljom Boga ili neznam čega, pretvorila u najgoru katastrofu tog našeg Hrvatskog i dobrovoljnog i profesionalnog vatrogastva. Svi smo zanjemili.

Nebrojeno mnoštvo, kao i ja osobno, pritiskali smo bjesomučno humanitarni telefon sakupljajući kunu po kunu za pomoć. Veselili se kao mala djeca kad su rasli milijuni čak i više od onoga čemu smo se nadali, oduševljeni kad se napokon i Vlada „odrekla svog“ PDV-a, ej... sakupili 9 milijuna!

Neka nije nam žao, svi zajedno pretvoreni u jedno veliko srce dali smo zajednički ucviljenim obiteljima pomoć zbog gubitka najmilijih…

Sretno im bilo, naši heroji mirno počivaju u ovako zajednički izgrađenim grobnicama obasuti zajedničkom ljubavlju i sjećanjem.

Dali smo to prisjećajući se pritom mnogih vatrogasaca, koji su u Lijepoj našoj pojedinačno doživjeli sličnu sudbinu i nismo njihovim obiteljima ovako zdušno pomogli. Sjetili smo se mnogih gotovo bezimenih Heroja Hrvatskog vatrogastva!

No ne lezi vraže, u ovoj našoj sredini u ovoj Lijepoj našoj, izgubljenih vrijednosti, pokopane dobrovoljnosti i poljuljanog humanizma dolazi presuda Suda u Šibeniku.


Lokalne zajednice i društva koja kubure svakodnevnicu kao i svi mi, pod prisilom ovrhe, stečaja i ostalih tvorevina kapitalizma bit će oguljena za namiru „duševnih boli“ pa čak i onima koji te svoje rođake nisu vidjeli mjesecima i godinama prije tragedije!

Dakle, obitelji će naplatiti sada „duplo“ tu ljubav i humanizam svojih najbližih prema vatrogastvu i Lijepoj našoj, a da pri tom nisu pitali njih za mišljenje, neće li se i oni u grobu zbog toga okretati.

Da sam mlađi i luđi kao što sam nekada bio napisao bih svojima-svojoj obitelji:

„ako mi se išta dogodi…Da vam tako što nije palo na pamet, ja sam dobrovoljno pristupio tome i nitko me nije na to natjerao, htio sam pošteno odraditi svoj zadatak, htio sam pomoći, htio sam spasiti i to je to… nitko me zavezana nije ukrcao u helikopter…nitko me puškom nije natjerao u vatrogasce to je meni čast i neka ona ničim ne bude okaljana“

Ovako mi ostaje samo jedno, da ne budem više humanitarac,

- da ne dajem krv, jer bez obzira što sam redovito više puta godišnje davao ipak sam morao plaćati taksu kad sam išao u doktora…(van svake pameti)
- da ne dajem nikakve pomoći ugroženima jer se država i onako teško ili nikako ne odriče „svog“ PDV-a, a ugroženi će i onako sudom naplatiti tu svoju ugroženost i možda mi se smijati
- da po ugledu na sve veći broj „dobrovoljnih“ vatrogasaca počnem naplaćivati to svoje dobrovoljstvo.

Nisam i ne mogu biti takav, opet ću nastaviti, ali postavljam sebi pitanje nije li ovo početak kraja „dobrovoljnog vatrogastva“ u Hrvata (namjerno naglašavam-jer kod drugih to nije tako).
Nebrojeno je mnogo situacija koje se mogu izroditi iz ovoga stanja sadašnjeg vatrogastva…

Zato sam jednom rekao i još jednom ću napisati:
„Nisu ovo odavno vatrogasci u koje sam ja došao davne 1971 godine“

- 09:42 - Komentari (4) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< travanj, 2008 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30        

Siječanj 2009 (1)
Prosinac 2008 (2)
Studeni 2008 (1)
Rujan 2008 (2)
Svibanj 2008 (1)
Travanj 2008 (2)
Ožujak 2008 (3)
Veljača 2008 (1)
Siječanj 2008 (2)
Prosinac 2007 (4)
Studeni 2007 (1)
Listopad 2007 (1)
Rujan 2007 (2)
Kolovoz 2007 (3)
Srpanj 2007 (1)
Lipanj 2007 (3)
Svibanj 2007 (7)
Travanj 2007 (9)
Ožujak 2007 (7)
Veljača 2007 (4)
Siječanj 2007 (7)
Prosinac 2006 (3)
Studeni 2006 (3)
Listopad 2006 (5)
Rujan 2006 (6)
Kolovoz 2006 (2)
Srpanj 2006 (3)
Lipanj 2006 (14)
Svibanj 2006 (35)
Travanj 2006 (23)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv



POSJETITELJA:
Free Hit Counter
Trenutno pregledava:


Ocijeni moj blog


www.blog385.com


Komentar mog bloga:


www.blog385.com
E-mail: DVD MLADOST

ONI SADA VODE DRUŠTVO:

UPRAVNI ODBOR:


ZAPOVJEDNIŠTVO:


eXTReMe Tracker

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se