...voli me iz inata
voli me bez ostatka
voli me bilo gdje sam
baš takvu kava jesam
voli me kad me nema
voli me pored svega
voli me kad nijedan
baš razlog za to nemaš...
Zdravko Čolić - ti si mi u krvi
Pogledom me miluješ, k'o da me dodiruješ
i svaki put kao da je prvi
Ja stalno mislim prestat će, iz čista mira nestat će
al požuda ne prestaje, ti si mi u krvi.
Toliko dugih godina, uzimanja, davanja
ostajem poslednji i prvi
Zbog tebe sanjam Cigane i smišljam slatke prevare
al' đavo se ne predaje, ti si mi u krvi
Ako te odvedu Cigani Čergari
ili te ukradu strašni haremski čuvari
ako te odvedu, ja ću da poludim
bez tebe ne umijem više jutrom da se budim
Ako te odvedu, sve će da se sruši
pamti me kao prijatelja, čuvaj me u duši
I onda, kad misliš da je prekasno
za snove, za sve
----------------------------------
Darko Filipović - Trebaš mi
Pogledaj kako drhtim
kada gledam te
i kao da si poslednja
na svetu ne dam te
Pogledaj moje oci
sve ti govore
kada te nema
uvek pomislim na najgore
I telo grci se
i ruke znoje se
a u stvari znam
da volis me
Trebas mi, trebas mi
ni sunce zemlji kao ti meni, meni
i hajde, dodji, pa me uveri, uveri
da sumnje ne bude u meni
( trebas mi, trebas mi )
Zamisli kako mi je
kad se probudim
kako mi srce lupa
kad na tebe pomislim
I sumnja javi se
sa srcem bori se
a ustvari znam
da volis me
Pablo Neruda
Ove noći
Ove noći mogu napisati najtužnije stihove.
Napisati, na primjer: “Noć je puna zvijezda,
Trepere modre zvijezde u daljini”.
Noćni vjetar kruži nebom I pjeva.
Ove noći mogu napisati najtužnije stihove.
Volio sam je a katkad je I ona mene voljela.
U noćima kao ova, držao bih je u svom naručju.
Ljubio sam je, koliko puta, pod beskrajnim nebom.
Voljela me, a katkad sam I ja nju volio.
Kako da ne ljubim te njene velike nepomicne oci.
Ove noći mogu napisati najtuznije stihove.
Pomisao da je nema. Osjecaj da sam je izgubio.
Slusati beskrajnu noc, bez nje jos beskrajniju.
I stih pada na dusu kao rosa na livadu.
Nije vazno sto moja ljubav nije mogla zadrzati.
Noc je zvjezdovita I ona nije uz mene.
Ista noc odijeva bjelinom ista stabla.
Mi sami, oni od nekada, nismo vise isti.
Vise je ne volim, zaista, ali koliko sam je volio.
Moj glas je iskao vjetar da joj dodirnem uho.
Drugome. Pripast ce drugome. Kao prije mojih poljubaca.
Njen glas, Njeno sjajno tijelo. Njene beskrajne oci.
Vise je ne volim, zaista, a mozda je ipak volim.
Tako je kratka ljubav, a tako dug je zaborav.
Jer sam je u nocima, kao ova, drzao u svom narucju,
Moja je dusa nespokojna sto ju je izgubila.
Iako je ovo posljednja bol koju mi ona zadaje,
I ovi stihovi posljednji koje za nju pisem.
MRZIM DANAŠNJI DAN!
grozno, ne znam kad mi je bilo lošije i tako sve sjebano.
- jutros sam se tuširala (ko bi reko ;) i opet mi je pala ona kao zavjesa za kadu. i ja sad tako mokra i skliska stanem na kadu da zakačim to i naravno padnem!
- prala sam i kosu, ali mi fen crko, pa sam išla s vlažnom kosom u školu (danas je inače bilo prohladno vani).
- još se nešto bilo recimo "dogodilo" tako da sam bila jako, jako ubedirana
- dečko mi maturant, danas je norijada i mob mu je ugašen. znam da je vjerojatno pijan, ali može biti svašta.
- u razredu nas je bilo 10-tak, od nas 29. hrv smo imali 3 sata danas i pitala je! a oni koji su trebali odgovarati (jer pita po datumima) nisu bili u školi. i tako fino me pita da mi neku trojčicu i kaže da ću imati 4 na kraju (iako imam sve ostale 5!!). to znači da neću moći proći s 5 (treba mi samo ta ocjena iz hrv) i to još dalje znači da će mi moji cijelo ljeto srat.
- zatim me stomak počeo jako boljeti i nije mi bilo dobro
- zatim idemo kući i kiša počne padati. bilo mi je svejedno jer ionako sam ko pokisla cijeli dan. ali mi nije svejedno kad uđem u bus, u onu gužvaru, i stanem točno ispod onog otvora na stropu koji je bio otvoren i kiša je padala na mene u busu!!! taj kao otvor se nije mogao zatvoriti - jedan ljubazan dečko je upro svom snagom . nije moglo.
- zatim vidim najbolju prijateljicu koju nisam vidjela mislim neka dva tjedna i prilazi mi sa suzama na licu - dečko joj je imao prometnu i ne zna šta je s njim. opalio je autom u plinski sandučić i počelo je goriti.. i auto i kuća valjda ... koma. i dođem kući i mama mi kaže da je na vijestim čula nešto što ja njoj ne mogu reći. mogu je samo tješiti da će mu biti bolje i da pokuša biti koliko-toliko optimistična... ...kako sve ode u sekundi...
- sve sjebano i još sam ja danas takva kakva jesam. ali nadam se da će već sa sutrašnjim danom sve biti bolje