nakon svakog bezuspjesnog pokusaja ljepljenja komentara na blog marina jurjevica javlja mi:
Nije dozvoljeno slanje spama.
Vaš blog prijavljen je administratoru zbog kršenja pravila servisa.
gospoda administratori ni nakon dva dana nisu odgovorili na moj mail
sjor marine,
ne bi li ljevica trebala voditi racuna u prvom redu o radnistvu koji su temelj temeljac postojanja socialdemokracije a ne da kao linic izjavljuju:” fucka se meni za sindikate”, ne bi li se ljevicari trebali brinuti za skolstvo i za radna mjesta a ne kao kolegica kapetanovic cija je prva a fala bogu i zadnja inicijativa bila legalizacija lakih droga. treba li mladezi legalizacija lakih droga ili kvalitetnije skolstvo i koliko toliko siguran posao nakon godina provedenih u skolskim klupama. a kolega lucin umjesto da paradira sa homoseksualcima mogao je paradirati sa obespravljenim radnicima koji nisu dobivali place, paradirati za sigurnost gradjana, ucinkovitost policije, ucinkovitost sudstva, kvalitetnije zdravstvo... to bi trebali biti ciljevi (vas kao) ljevice.
nije mi jasno zasto prisvajate ideju ljevice samo SDP-u? zar su druge manje stranke manje vrijedne? ljudi imaju potrebu kao zivotinje za coporom jer se tu sigurnije osjecaju, potreban im je taj osjecaj neceg velikog. a kod nas se ionako uvijek glasa protiv a nikad za pa je potrebno grupiranje glasova da bi se one druge rusilo.
svjetska ljevica (a s time i nasa) ili ako bas inzistirate socialdemokracija je u krizi. ako je po rosi luxemburg u krizi je od 1917., po nekima je bila u krizi 30-ih, nekima 80-ih a meni se cini da je ta kriza vjecna. kriza se pokusala lijeciti giddensovim trecim putem koji je u djelo proveo blair (u pocetku i schroeder) ali ocito je da treci put nikamo ne vodi jer nije uspio sprijeciti divlje nasrtaje kapitalizma sto je ocigledno po rastucim nejednakostima u svijetu. dakle jos jedna kriza i trazi se neki novi put da bi se iz nje izaslo. dakle potreban je “nalijevo krug” ili bar polukrug.
kad me vec vucete za jezik sa ovom internacionalom. DA je bila promatrac u socialistickoj internacionali od 1992. – 1997. kada SDP ni nosom nije mogao tamo proviriti. razlog ispadanja DA iz SI nije ideoloske naravi nego neispunjavanje zadaca postavljenih od strane SI. dakle niti sdp moze svojatati ljevicu niti moze svojatati antifasizam kao svoje kao sto hdz ne moze svojatati domovinski rat ni stvaranje hrvatske. sto se tice prelaska clanova da u hdz sigurno to nisu ucinili kako je sesartic rekao "da bi se lakse izborili za svoje ideje kroz veliku stranku" nego zato sto mu je hdz zaprijetio oduzimanjem frekvencije na rgm a i drugi vjerovatno iz slicnih razloga.
sto se tice one bombe koja je bila postavljena na kvaki prostorija sdp-a to je bila obicna petarda u odnosu na onu u kruzicevoj a poslije nje niste ni imali montirani proces koji je trajao PUNIH 6 godina. toliko o "iscezlosti". usput bomba je "slucajno" eksplodirala na dan smjene parage u hsp-u i instaliranju marionete djapica. i da ne zaboravim, "desnicarsku" DA su financirali svedski socialdemokrati i engleski laburisti a imala je dobre odnose sa cossutinim PCI.
sto se tice centralizacije: na jednom predizbornom skupu gdje ste napali te parazitske stranke i pozivali “dalmatince i dalmatinke” obecavali ste regionalizaciju koja danas, 7 godina poslije, jos nije provedena. Po sdp-u niti nece biti provedena, barem ne onako kako bi trebalo i to bas zbog vasih unutarnjih sukoba, kako kazete “na regionalnoj osnovi”.
ali ako nas ne regionalizira politika regionalizirat ce nas ekonomija ulaskom u europu koja ce se jednom morati odluciti hoce li biti europa regija ili europa nacionalnih drzava. buduci bi se regije prije dogovorile nego drzave koje brane svoje nacionalne interese vjerujem da ce kao u svemu presuditi novac koji ipak pokrece sve.
ne znam jeste li citali, ninic je izjavio da je jurcicev program ljeviji od ideja za koje je on optuzivan za ekstremista. uostalom kad pogledate imena bivseg i sadasnjeg predsjednika (guterres i papandreou) socialisticke internacionale na popisu ucesnika sastanka grupe bilderberg u njemackoj 2005. odmah vam je jasno za koga radi internacionala i gdje vodi “treci put”.
bio sam uvjereni ljevicar dok me ljevicari nisu razuvjerili.
stame ben!
Mass mediji su mnogo vremena i prostora posvetile francuskim predsjednickim izborima govoreci o "novoj ljevici" koju je predstavljala Ségolene Royal i "novoj desnici" Nicolasa Sarcozya. Sto se podrazumijeva pod "nova ljevica" i "nova desnica" nitko nije objasnjavao, niti televizijske emisije posvecene tom agrumentu koje su spominjale ove koncepte kao da su aksiomi. Nije bilo nikakvog dubljeg tumacenja onoga o cemu se raspravljalo i nije se dopustalo gledatelju da razumije sta se stvarno podrzavalo. Ocito, ovi programi su imali pazljivo odabrane goste i da ih je samo jedan sugovornik pitao pojasnjenje, emisije bi neslavo zavrsile sa svojim aksiomima.
Koja je razlika izmedju Royal i Sarcozya? Tko je razumio? Oboje su govorili svim francuzima, oboje koristili zastavu, Marseljezu, patriotski ponos. Prezentirali su slicne programe, aktualizirajuci propagandu na istim problematikama: sigurnost, porezi, ekonomski razvoj, imigracija i posao.
Zasto se ovo dogadja? Tradicionalne vrijednosti ljevice su bile bazirane na klasnim razlikama i na jednoj objektivnoj konstataciji: tj. postojanju klasa koje nisu dotirane financijskim i ekonomskim sredstvima kao drugi socijalni razredi.
Danas, u svim drzavama Europe, politicari propagiraju da imaju u srcu interese svih. Izgleda kao da klasni interesi vise ne postoje, cak kao da da su iste te socijalne klase nestale u nista, kao da su svi gradjani odjednom dobile isti status, sa istim mogucnostima i istim privilegijama.
Sa ovakvim "nestankom" klasa, i politicke formacije ljevice, koja je prvo branila radnike, prihvatile su povoljne prospektive za jacanje dominantih oligarhijskih snaga i vode politiku ne toliko razlicitu od stranaka desnice.
Predizborna kampanja je postala spektakl, a dvije suprostavljene strane vise nalikuju na navijace i ne nude realnu mogucnost odgovornog izbora onoga sto je najbolje za drustvo.
Politicari su postali protagosnisti zbog svoje osobnosti a ne zbog svojih sposobnosti vladanja, dok povjerenje prema institucijama u sve vecem opadanju sto u nekim drzavama odvlaci ljude od glasovanja na izborima.
Strucnjaci za marketing i najiskusniji savjetnici zvani spin doctors se brinu o predizbornim kampanjama koristeci znanja iz sociologije i socijalne psihologije sa ciljem sa skrenu paznju i pobude emocije. Kao sto je rekao strucnjak koji je vodio predizbornu kampanju Françoisa Mitterranda, Jacques Séguéla: "(bio je jedan) prijelaz iz predstavnicke demokracije u konzumisticku demokraciju". Sve vlade, svih boja, manipulirale su javnim mnijenjem, provlaceci svakojaku politiku kao opci interes. Tijekom politickih kampanja sve stranke govore da zele stititi interese svih. Poslije izbora, svaka strana nastavlja igru po svojim pravilima: tko nije na vlasti optuzuje drugu stranu (na vlasti) da dize poreze, da oduzima sredstva zdravstvu i skolstvu, ne otvara nova radna mjesta.... Tako se biraci uvjere sa glasuju za drugu stranu, koja ce kad dodje na vlast primati iste optuzbe. Izborni teatar sakriva tako pravu istinu sistema u kojem uski krug bankara-poduzetnika kontrolira sve sektore ekonomije i koristi se politicarima da sacuvaju moc.
U zadnjim desetljecima, provodila se medijatska eliminacija radnistva i socijalnih klasa koje imaju velikih problema da prezivljavaju dostojanstveno. Njihovi problemi se ne spominju u televizijskim vijestima, niti politicari nude efikasna rijesenja koja bi rijesila njihovu situaciju. Zadnjih je godina siromastvo u znacajnom porastu u cijelome svijetu i nastavlja rasti. U Italiji je postotak siromasnih porastao sa 6,5% iz perioda 1980/90 na 12% u 2005., u Njemackoj sa 5,9% iz 2001. na 11% u 2005., u Velikoj Britaniji sa 12,7% iz perioda 1980/90 na 19,5% u 2005. U Hrvatskoj je stopa siromastva u travnju 2007. iznosila 11%. (radi usporedbe koristeni su podaci Svjetske banke. Po DZS-u stopa siromastva u RH je 17%!!!).
Ovi podaci govore da jos uvijek postoje slabije klase i da svake godine tisuce obitelji ulaze u najsiromasnije razrede populacije. Neoliberalisticka propaganda je garantirala da ce sa globalizacijom svi imati ekonomske pogodnosti, u stvari se dogodilo obratno.
U stvari, cilj je bio bas taj da se oslabe narodne klase, da ih se lisi potpore institucija na takav nacin da ih se prisili da pasivno prihvate siromastvo.
Politicki sistem se je pretvorio u spektakl bas zato sto je izgubio originalnu funkciju posredovanja medju klasama, postajuci organ za kontrolu gradjana i za brigu oko interesa bankara i velikih korporacija.
U ovom kontekstu nije moguca nikakva demokracija, odnosno sistem u kojem gradjanin ima pravo glasa i u kojem se moze aktivno boriti za svoje interese. Neki znanstvenici govore o postdemokraciji, u kojem su gradjani podlijezu premoci elite koja ih kontrolira i pasivizira pomocu medija.
Pod klasu se podsrazumijeva odredjeni ekonomski nivo, radni ili nivo moci i prestiza, i svaka osoba pripada jednoj grupi koja izrazava odredjeni socio-ekonomski status. Subjekti jedne socijalne klase imaju dakle karakteristike analogne kulturi, stilu zivota, ekonomskim te profesionalnim uvjetima.
Danas u Europi je sve teze naci jasne razlike izmedju klasa jer se srednja klasa prosirila, i unutar nje same su se izrodile razne kategorije u odnosu na posao i na titulu. Cak i novi radni kriteriji, koji su produkt automatizacije procesa proizvodnje i rasirenosti sredstava masovnog komuniciranja, kreiraju nove socijalne razlike. Procesi globalizacije su nametnuli neokapitalisticki sistem cijelom svijetu, uzrokujuci tako daljnje osiromasenje siromasnih zemalja i redefiniranje klasa u bogatim zemljama. Dok se radnicka klasa nasla nezaposlena ili prisiljena primati sve manje place, srednja klasa ima place koje nisu dovoljne za odrzavanje visoke kvalitete zivota, u mnogim slucajevima su se nasli u situacijama nesigurnog ili privremenog zaposlenja. Drugim rijecima, globalizacija, umjesto da stvori poboljsanje kvalitete zivota za svih , kao sto je bilo obecano, stvorila je destabilizaciju i nova siromastva.
Socijalna drzava, koja je prije davala minimalne garancije za prezivljavanje najsiromasnijih srusena je da bi se dopustilo korporacijama da privatiziraju dobra i usluge u svim zemljama, puneci sve vise svoje kase. Danas se sa globalizacijom provodi nezaustavljivi kapitalizam bez ogranicenja (osim onih koji odgovaraju vladajucima) i korporacije ulazu u sve kutke svijeta, koristeci ratove i prirodne katastrofe da bi nametnuli svoju volju. Trziste bez pravila i privatizacija bez ogranicenja pretvorile su svijet u mjesto siromastva i korupcije u kojima su vrijednosti predstavljene od strane bogatih drzava lazni kao i obojeni televizijski programi.
Najsiromasnije klase, gubeci moc nad politickim formacijama koje su prije branile njihova prava, nemaju vise mogucnosti za poboljsanje svoje situacije, koja je po svemu sudeci osudjena na pogorsanje. Osiromasujuci sve, stvarajuci konfuziju medju statusnim razlikama, elita je izbacila iz mode socijalne klase. Ista rijec „klasa“ je ostavljena po strani, potvrdjujuci da klase vise ne postoje, kao sto se propagira da ne postoje ni ideologije. Istina je da vladajuca oligarhija zeljela unistiti ideje na stetu obespravljenih klasa stvarajuci konfuziju koncepata. Pisac James Petras objasnjava kako je nastala konfuzija:
< | srpanj, 2007 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | ||||||
2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
30 | 31 |
I WATCH THEM:
Secret Hvar travel agency
45 lines
pollitika.com
mracni blog
Marin Jurjevic
borja
Forska Gratakaza
CNN
Put oko svijeta
Bitke kroz povijest
Slobodna Dalmacija
ConspiracyPlanet
PrisonPlanet
ConspiracyArchive
THEY ARE WATCHING YOU!
The principal target of conspiracy theories has shifted from the "red scare" to the " fed scare".
You now need, as the popular wisdom has it, to be a little paranoid to remain sane.
Certainty has given way to doubt, and conspiracy has become the default assumption in an age which has learned to distrust everything and everyone.
The most potent targets for conspiracy theory are events of disproportionate tragedy. - Frank Spotnitz, The X Files writer
"[D]on't criticize my children and don't criticize my daughters-in-law and don't criticize my husband, or you're dead."
— Barbara Bush, Larry King Live (CNN), 10/22/03