utorak, 12.09.2006.
NA PRAGU OKTOBAR
Na pragu oktobar
lišće, smeće i vjetar
i ostale izlizane gluposti jeseni.
I vraća me dolje,
vraća me tamo odkud bježim.
I opet je sve isto,
učim krivo živjeti
i čekam da možda zaboravim.
Teško je nositi suze u glavi
htio bih znati stvoriti kišu
ili barem mali pljusak.
Još uvijek želim sanjati,
ali snovi smrde
na jeftino vino, na zeleni dim, na amonijak.
Ostajem kao ostavljeni pas,
gledam u mjesec i ne mogu pustiti
ni glasa.
D.R.
