Na pragu oktobar
lišće, smeće i vjetar
i ostale izlizane gluposti jeseni.
I vraća me dolje,
vraća me tamo odkud bježim.
I opet je sve isto,
učim krivo živjeti
i čekam da možda zaboravim.
Teško je nositi suze u glavi
htio bih znati stvoriti kišu
ili barem mali pljusak.
Još uvijek želim sanjati,
ali snovi smrde
na jeftino vino, na zeleni dim, na amonijak.
Ostajem kao ostavljeni pas,
gledam u mjesec i ne mogu pustiti
ni glasa.
D.R.
Konop sam, sa voskom gorim
Želiš biti vjetar
Da se s tobom borim.
Drvo sam sa granama golim
Želiš biti vjetar
Da se s tobom borim.
Brod sam i morima plovim
Želiš biti vjetar
Da se s tobom borim.
Pusti borbe i ratove
Jer ti činiš riječi ove
Gledaj svijeću, drvo, brodove
Oni te vole,vole, vole...
D.R.
Vidio sam u nekoj dalekoj zemlji
Prodaju karmelizirane oči.
Prodaju oči kao nešto
što se jede ili daruje.
Zanima me kad će to doći do nas,
Da poklanjamo oči u ukrasnom papiru
Ljudima koji nas još nisu vidjeli.
I da onda kažu, dobar je to čovjek
Ima lijepe oči.
A ja da se smijem, da se samo smijem
Od smijeha i od tuge i od čega već,
Jer ne mogu plakati kad nemam čime.
D.R.