a čega nima ?

srijeda , 08.05.2024.

jučera na Rivi užiž svetomu Dujmu bilo je ka i svake godine, miljun od svita svake vele a najboji su mi oni stranci koji gledadu konfužjun a ne znaju o čemu se radi. Riva je prava pješačka zona, nema ni auti ni bicikleta, ma oprostila bi karete na balinjere jer mi je njijov zvuk na ditinjstvo baca.
A nema što nema za kupit s jedne strane Rive - s druge su kafići pripuni, da ni u potribi nemaš di sist. A prodaje se sve : dičje zugatule što klepeću ( i ja ih pamtim ka dite iste takve ), drvene žlice svih veličina , neke s rupom na sredini, druge sa natpisom ljubavi za kuvaricu.
Prodaju se vešte , riđipeti, forkete, šlape od listova kukuruza , tavaje i tavajoli, intimele i rakamani lancuni.
Prodaju se i kotule raznih koluri, cavate , incerade i inbotije kome triba nova cerade ne gre okolo kole nego na srid Rive kupi.
A baguline i gratakaži su vrv : baguline lipe drvene zaobljene gori da ne žulja dlan, gratakaže za jesen ko voli kiselit kupus sam eto mu na kantunu od pazara kraj peka koje su donili naši Vlaji iz Kamešnice-pitala ja, okle su došli s pekama ?
A čibe za tiče...koliko oš, sa ljuljom ili bez nje unutri, balota koliko ti duša oće samo ti fali društvo i zog.
Drveni bančići su ove godine bili ravni a neki umisto obične rupe za prst uvuč imali su lipo srce ka rupu . Ma divota-nema što ne more izmisliti naš čovik zna fieru svetoga Dujma.
Šegci, špine , portacenere, čikopelnice od kamena neću njanci spominjat , bruškina pravih kakve je koristila moja baba za fregat pod ali i modernijih na dršku da te škina ne zaboli......

Valjalo je sve to obač, kupit prve trišnje koje su pozlato jer su prve i Tugarske i doć doma.
Neko je davno reka da je Split ludi grad, ma ja ću dodat ne samo lud, nego i najlipji pa i onda, ako život i nije puno lip

drvene-igra-ke
image posting


Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.