Fina Zdrava Papica

10.01.2012., utorak

Samo treba odlučiti

Nakon povratničkog uvoda, vrijeme je da se uhvatimo tematike kojom ću se baviti na ovom blogu.
Vjerojatno se pitate: "otkud Đus kakvog znam i wellness ruku-pod-ruku?" Zapravo, stvar je poprilično jednostavna.

Dolazim iz sportski orijentirane obitelji i sâm sam u nekom obliku rekreativnog sporta otkad znam za sebe. Uvijek nas se, barem u teoriji, učilo zdravom načinu života. U to vrijeme je taj način života, Bogu hvala, uključivao delicije poput sarme, svih vrsta čušpajza, meseka s prilogom i salatom... Uvijek se pazilo da obroci, kakvi god bili, budu pripremljeni kod kuće i topli, a njihova konzumacija u određeno vrijeme i u obiteljskom krugu. Nakon čega je slijedila nekakva fizička aktivnost, trening.
U praksi, također dolazim iz obitelji u kojoj je prestanak bavljenja sportom ili uzrokovalo ili slijedilo pušenje dvije kutije cigareta, barem litra kave dnevno itd... Uz nezaobilaznu ulogu, blago rečeno, pesimističnog pogleda na život i filozofije koja je poručivala: život je sranje, nekome više, nekome manje! I one "zlatne": živiš onoliko koliko ti je genima predodređeno!

Iako smo i braća i ja bježali od ovih poroka kako god smo znali i umjeli, životni moto roditeljskog doma nas je učinio poprilično neambicioznima i neoduševljenima za ono što počinjem prepoznavati kao veliku, predivnu, neponovljivu avanturu - život.
Naime, shvatio sam da je najvrijednija valuta vrijeme. Novcem možeš utjecati na svaki drugi aspekt života. Ljudi kažu da ne možeš kupiti sreću. Smatram da bi Bentley ispred vile s bazenom i ljetovanje na Tenerifima s familijom dobar dio nas izvukao iz depresije. Jedino što stvarno ne možeš kupiti, dobiti, zaraditi je - vrijeme. Ono je nemilosrdno u svojoj pravednosti i za sve nas teče jednako. A onda jednog dana dođe trenutak kada podvučemo crtu, okrenemo se i pogledamo kako smo to svoje vrijeme iskoristili.
Iskreno, moj najveći strah je taj da iza sebe neću vidjeti ništa zbog čega bi zadnji otkucaj svog srca dočekao sa širokim osmjehom na licu, znajući da sam proživio ispunjen život i ljude koje volim ostavio s uspomenama koje će živjeti dugo nakon mene. To je rizik koji uopće ne želim poduzimati. Olakotna okolnost je u tome što smo "sijači svoje sreće". Naše odluke su to što nas može odvesti u jednom ili u drugom smjeru.

Ja sam jednostavno odlučio da se želim osjećati dobro! Zdravo, veselo, korisno, ispunjeno! Kada sam to odlučio, počeo sam poduzimati korake u tom smjeru.

1. korak: počeo sam paziti čemu dajem pristup svom umu;
2. korak: počeo sam paziti kakvim se ljudima okružujem;
3. korak: počeo sam raditi na sebi.
4. korak: počeo sam paziti što stavljam u svoje tijelo.

Konkretno:
1. otkazao sam tv-pretplatu i ograničio pristup svim medijima koji me šopaju depresijom, strahom, lošim osjećajem i počeo birati sadržaje koje želim vidjeti i čuti;
2. gledam da moje društvo čine ljudi koji mi daju energiju, umjesto pijavica, ljudi koji ju crpe i umaraju me svojim stavovima i razmišljanjima;
3. trudim se biti aktivan, nasmiješen i spreman pomoći, te raditi na svojim "bolestima stava", tj. stavovima kojima sam sebe ograničavam, kočim, zatirem vlastito dostojanstvo, samopoštovanje i vrijednost koja mi je dana svim božanskim, prirodnim, fizičkim i kako-god-želite zakonitostima.
4. pazim na prehranu, puno čitam o kvaliteti hrane, njenom utjecaju na moje psiho-fizičko stanje i (bez)vrijednosti za moje zdravlje u budućnosti.

Ove metode su vrlo vrlo individualne i navodim ih samo kao primjer, nije mi namjera da se shvate kao nekakva univerzalna mudrost.
Ni najmanje ne želim pametovati, niti ljudima govoriti kako bi i što trebali učiniti u svojim životima. Prvo, nisam niti psiholog, niti liječnik, niti nutricionist. Drugo, nisam toliko arogantan da bih mislio da je na meni dijeliti takve savjete.
Jednostavno želim podijeliti svoju priču, u nadi da će se netko u njoj prepoznati i naći ovdje nešto za sebe.

Iako su metode individualne, neke zakonitosti postoje. Osobno sam oduvijek fasciniran ljudskim tijelom, savršenim strojem čije su mogućnosti nevjerojatne, ograničenja gotovo nepostojeća, a sposobnost prilagodbe jednostavno zapanjujuća.
Stoga se ovdje želim baviti aspektom koji je najbanalniji i samim time univerzalan, svi u njemu sudjelujemo, možemo na njega relativno lako utjecati i samim time promijeniti kvalitetu svog života u ovom ili onom smjeru. Radi se o našim prehrambenim navikama.

Kao što sam rekao, u mojoj obitelji su tradicionalne delicije činile našu prehrambenu svakodnevicu. I to je bilo fino, jednostavno, energetski iskoristivo i idealno za "ispucati" na treningu. Smatram se sretnim što sam uvijek bio u onom postotku ljudi koji su imali privilegiju jesti domaće, klasično pripremljene obroke za obiteljskim stolom. No, jesu li ti (unatoč kontekstu i atmosferi) obroci bili zdravi? To je diskutabilno...
No jedno je sigurno: zdravo i uravnoteženo jesti je danas postala prava znanost, što zbog dostupnosti hrane, što zbog njene kvalitete.
Također, tek danas se polako otkriva prava mjera utjecajnosti onoga što jedemo, ne samo na našu sadašnjost i budućnost, već i na onu naše djece, unučadi...

Ovdje ću, u ulozi amatera-zaljubljenika-fanatika, iznositi zadivljujuće, nevjerojatne te ponekad šokantne informacije i podatke o hrani i hranjenju, kao i o našim mogućnostima da drastično utječemo na svoje psiho-fizičko stanje (ne)znanjem, (ne)zdravim navikama i stavovima.



Nadam se da ćete i Vi, prateći me na mom putu, naći svoju vlastitu odluku da se želite osjećati dobro!

Vaš Đus

- 22:30 - Komentari (13) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Pisano je:

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se