djeva bajna

Znate kad?

Kad dođete doma u 2 sata iza midnajta i užasnuto shvatite da ste popodne bacili posteljinu u pranje no ne i uzeli novu.. A nova stoji ni manje ni više nego u sobi vaših roditelja.

E onda se nađete u neobranom grojzu...

Imajuć na umu da je gluvo doba noći ter da su vam roditelji još uvijek u vitalnim godinama seksualne activia aktivnosti, progutate gvalju jer vas samo jedna bijela vrata dijele od vječne obilježenosti i urezane the slike u vaš id, ego i superego za vijeke vjekova. Amen.

Onda malo po sobi baltazarski šetate razmišljajuć kako se doviti novonastaloj situaciji.

Ma kud puklo da puklo! Nemrem spavat bez posteljine!

U hodniku lupite nogom u ormar, kao baj eksident, ne bi li dotični shvatili da ste tu, da ste budni jel, pa pripitomili akciju.

Obavite kupaonske radosti i cijelo vrijeme vas jebe vešmašina jer od njenog zvrndanja kurca ne čujete događa li se išta ili, molimtebože, ništa.

Eh..onda lijepo zalegnete pred televiziju i uz Radmilu – majstoricu tarota i astrologžinju na novoj tv čekate da vešmašina odvrti centrifugu jer ćete tek tad u miru i tišini, metodom prisluškivanja vulgaris, moći razaznat bivaju li vam staratelji u koitalnom klinču.

Radmila govori ženi, čita joj iz lap topa njenu tarotnu kartu ličnosti il šta već:

OOOOOO dolino suza!

Ubila ženu u pojam.. Al bar joj je dala ideju za sutrašnji ručak..ono, kajaznam..treba gledat pozitivno..

Pas mater, centrifuga fakat traje. I traje.

O živote!

Onda preispitujete svoje svjetonazore i možebitnu malograđanštinu ter neokonzervatizam u sebi jer šta sad, jebiga..pa nisam ni ja nastala od latica ruža..nit su me ptičurine nosale..znamo princip..ključ – brava.. U čemu je onda problem?

Da..znam, glupava sam..pa fala svim svetima da mi ćaća još uvijek stavlja mater u prvi plan ispod sebe..al nekako ne želim biti svjedokom tog krupnog plana.

Srećom ništa nije vječno i svemu dođe kraj, svemu oproštaj pa tako i mojoj centrifugzi..

Opreznim korakom, poput nika praskatona, priljubih se uz vrata, ne čuh ništa te skupih sva muda koja imam i u nadi da su to jedina muda koja ću večeras vidjet, žestoko pokucah njekoliko puta!

Ako su do sad spavali, više nisu.

Ako su do sad izmjenjisali fluide, više ne.

Od šoka..

Zbog mjera predostrožnosti, zažmirila sam na jedno oko, na drugo stavila lijevu ruku, a desnom mlatila po zraku poput sljepice da se ne zapizdim u nešto. Dočepavši se u mraku ormara prema poznatom algoritmu kretanja po dotičnoj sobi, sva presretna izvukla sam šlifer, jastučnicu i plahtu i glavom bez obzira izjurila vanka!

Houli manouli!

Ne ponovilo se!

Kako je majka moja, moja majka jedna multitalentovana omnigenijalka, ništa ljudsko njoj strano nije!

Pa tako ni rukomet!

Majstor belosvecki! Prvorazredni!

I dok ćaća blago nezainteresirano tumara po kuhinji, vođen jednim jedinim porivom otvara kredence, ladice, frižider, pa opet naizmjence isto, tražeć nešto čime će razdvojiti svoj sljepljeni želučić, dotle moja roditeljica, sva nabrijana sjedi na trosjedu upiljenih očiju u te ve i gorljivo prati razvoj situvacije na parketu!

Pas mater!!! Di je Vori? Ne vidim ga! Šta radi tu na sredini?! Tu ga ovi drže, jebem im! Gle, gle, gle ih! On se cijelo vrijeme samo mora borit i kefat s njima! Joooooo!

Ćale uviđa da je vrag odnijo šalu (i da nosi pradu, je tak mile?) ter odlučuje otić na tavan po par kobaja. Šta će. Reže kruv, reže 'baju, pogledava prema telki, pa prema ženi svojoj, a ona sva uznemirena:

Bamuvragmater! Nenenene, on treba bit tu dolje u ovom ćošku! Tu desno! Od tud on najbolje zabija!

Glava obitelji nakon toga, ugodno zasićen suhim dnevnim obrokom, sprema stolnjak, trese mrvice u sudoper, stavlja ostatke kobasce u plastičnoprozirnu dvokilčanu vrećicu, pere nož i dasku..(sve to mamina 25godišnja škola..)

Za to vrijeme mater moja sva unesena:

TOOOOOO! Vidiš kako je Vori zabio? A? Si vidla? Jesam ja rekla! Vidi kako je sav lepi!


...

...


Da. Mojoj mami je Igor Vori sav lepi.

Taj krumpirastoliki čovjek!!

Nije ni čudo da je i moj ukus i sukus ujeban i spojeban..to je jasno i razvidno ko e=mcnakvadrat.. Kako će i bit normalan uz vaki uzor-role-model...

Eh..geni, geni, cum-eni..

...


I da, mogla sam se dić i starom speć, kajaznam, jaja na oko, al uživanje u ovom nesvakidašnjem prizoru onemogućilo je cijelu moju vokaciju dobre kćeri!

Nekad je ostajanje doma uz svoje matorce najbolji odabir večernje zabave!

Neki tamo čudni ljudi čudnog imena rekli mi da se češće seksaju u staračkom domu nego što ja ovdje nešto napišem.. Kad bacim ovlaš pogled ulijevo gore na kalendarče, hm, nije to ni tako daleko od istine.. A i vjerojatno u staračkom domu ima više seksa nego u mom životu trenutno.. No nećemo po bolnim mi ranama ljutim travama mlatit. Ni pincetom dizat tek sasušenu krastu.. Dovoljno je šta svrbi jebemlijojmater. I ne da mi mira.

Pred sat vremena došli rezultati zadnjeg mi ispita. Padoh govno. Jebem li im tri silosa žita, a na svakom zrnu žita po tri pizde materine!

Padoh ga i zbog Njega... Spojebo mi centralnu koncentraciju i bacio me u potpuni disbalans! Opšti haos. U kojem guštam ko prase u blatu.

Lijepo reko Beigbeder. Ovo je veličanstvena katastrofa. Znam da se zalijećem u zid i svejedno ubrzavam; srljam u propast s osmijehom na usnama.

...

On puni svaku moju poru.

On širi moj um do neslućenih granica..

On širi i moje srce do neslućenih granica..

Zbog njega mi se..sve..

Izrigaću se sad od te patetike. Majkemi. Al ne mogu si pomoć.

On je moja inspiracija, zajebancija, evaluacija, aprecijacija, deprivacija...

On me rastavlja na paramparčad. I cepa moj vazduh na kiseonik i vodonik.

On je program mog kompjutera...koji me apgrejda sa onim šta nemam..

Reko mi da sam jorgovan. I govori pametno moje.. I cvijete propupali.. I kolokutorice moja.. I čini mi se da vjeruje u mene više nego ja sama u sebe.. I kad kaže da sam škrtača i vaka i naka..men milo..

Škaklja me iznutra.

Nekad to škakljanje pari ko pred gripu..kad te sve svrbi u predjelu prsa..nije neugodno..ali ne piše dobro..piši kući propalo..

Jer...

On je moj kondicional..

I u tome je cijeli jeb. Zajeb.

...

.

....



No, maknimo se na časak od toga.

...

Nego, jel se od opće tjeskobe može dobit muskulfiber? Može, može, vjerujte meni.. Ne mogu čak ni jest..što je, gurmanu i izjelici poput mene, apsolutno neprihvatljivo i za ne povjerovat. Ipak dolijala sam nekim metodama i tehnikama isključivanja dijela mozga zaduženog za brigu na nekih pet-deset minuta i onda u tom periodu trpam sve šta mi dođe pod ruku.

No. Uz sve to, čak sam i smršavila. Čiko Čir u mom želučeku je valjda proradio pa poput crne rupe proždire sve u se, na se i poda se..

Ne znam. Ne znam. Simonica je stara ko i ja..i poglečte kak je već uspješna!

A ja povresita Rosa Salvahe samo patim od senzorne preopterećenosti..što izvana, što iznutra.. Više drugo, nego prvo.

Osjećam se ko auto trula višnja. Više trula nego višnja.

Kad smo kod auta...jaooo....problem imah.. Počelo mi se spuštat sjedalo moje vozačko! Samo od sebe! Da, znam, ni ja nisam vjerovala da se nešto može spuštat ispod moje brkoomastiteljske, oble, tople pozadine. Al eto. Događa se. I najboljima. Tako uvijek valjda treba reć kad se spusti. Žuži rekla. Uz to da treba dat pikice. To već znamo.

Uglavnom.

Probleme sa lambda sondom i alternatorom na mojoj bivšoj partnerici Škodovićki rješavao je moj očka. Ma konjička dva.

Sve probleme sa Opelušom, kaže, moram da rešim ja.

I tako se uputih u servis.

A kad tamo – kabum! Dočeko me gosn serviser! Ayyy! Karamba! Matori kit.. šarmer, al ne prekaljeni - manipulatorski, kao da je svjestan svog utjecaja na nejake djeve..nego nekako kakobivamrekla, magnetski.., ono, taki je i nemre si pomoć.. Mmm, stedmafin!

Uglavnom, čekala sam kitas od ručice 3 tjedna..da bi mi ju sad neki dan stavio..hm..nekako mi je i dalje čudna..pa jel moguće da me moj šarmantni serviser zajebo??

O Isuše!

Šta mi je? Šta mi je? Jel moguće da sam toliko slaba na taj muški rod?

Rekla mi frendica da ok, ja sam za zajebanciju, uvijek taf, sve kul, sve pet, al zapravo duboko u sebi želim biti swept away...i kaže da sam jedna nježna, osjećajna dušica...makar to ne pokazujem...

Hm..

Dala mi mislit..

Teška mi ovo tema...

Skrenimo na križanju staze..svi se zvijeri paze..

Nešto mi se Thompson danas provlači kroz čežnju biti mog posta.

A to pjesničko sebstvo me upravo sjeti na moje nedavno otkrivenje! Otkrivenje! Apokalipsa! Sa našeg balkona..rezolucija perfektna, kristalan sound, surround all around when it hits the ground…

Jeste li, o jeste li, ma sigurno niste znali, da, DA, DA...

...

Jeste spremni na ovo veliko otkriće?

...

Vuco je devedesetih pokrao Tončija Huljića!!!

Muno mu pjesmu!

Zdrpio!

Mazno!

Cssss....

Neki dan vozim se u autu i čuh na radiju Magazin...1989...Ljilja bigliše..

Ne teku rijeke, ptice ne lete
još nekog čeeeka
nevjesta jedna nevjenčana
nedjelja nedooočekana
jedna duša ubogaaa...

Mmm...sjeti me na moje najnježnije dane..ali..ali..nešto mi čudno..baca mi to na nešto..muči me..i inače me muče stvari koje ne mogu odmah dokučit..nisam navikla da me mozak ne služi..pogotovo kad su takve pizdarije u pitanju..

I ja mislim.. I mislim.. Ko Baltazar..

Kad ja tamo, a ono međutim!!!

Domislim!

Pa da! Pa to je Vuco! Jebomepas ako nije!

Dođem doma, Google, ovo ono, i eto ti ga na..

Kaput mi trošan
Srce mi vosak
Rastopilo se

Ti si ga dušo svojim zvala
Ti si mu draga pripadala
Jednom se davno zaklela

Nedjelje ove krenulo loše
Rekla si zbogom

Htjela bi nešto
Još da kažeš
Zar i na kraju
Da me lažeš
Bježi zlato od mene

Ostavi me, ostavi me
Samo idi i pusti me
Teška mi je nedjelja
Nemam šešir da ti mahnem
Nemam zraka da udahnem
Malo da se odmorim

Nit za ljubav
Nit za sreću
Bez tebe se borit neću
Eeeeeeeeeeeeeeej nedjelja nedjelja
Život mi ukrala

Dagadagadaaajjjdaadaaaaaa....

Album iz '93. 4 godine nakon barba Tonćija.. Čak je ostavio i isti dan u pjesmi! Nedjelju! Valjda jer je to neki kao najdepresivniji dan..

Eto.

Znam. Šok. Nevjerica.

Evo vam link na Magazin. I pjevajte Vucine stihove uz Ljilju! Pašu ko budali šamar! Jesam vam rekla!

Jest. Vucini stihovi su kudikamo bolniji...znam...

A onda nakon svega, izmolite 3 Očenaša, ispričajte se Euterpi, operite usta sapunom i klečite golih koljena 20 minuta na kuruzi u ćošku zbog ovakve izdaje vlastitog dobrog ukusa u glazbi...

Naslov ovog posta je iz njegove predsjedničke kampanje.. Možda i nije neki glazbenik, al smo se lijepo zajebali kad nismo onomad htjeli glasat za njega kao precednika. Eo nam ga na sad.

Ne bi mi uz njega stezali remenje. I prosili da Putin, Europa il tko već prdne malo plina.

Eh. Mi Hrvati.