srijeda, 27.07.2011.

Životni kipar

Michelangelo Buonarroti, koji je živio u drugoj polovici XV. i prvoj polovici XVI. stoljeća, bio je jedan od najznačajnijih i najsvestranijih umjetnika svih vremena. Negdje sam pročitao jednu crticu iz njegovog života o posjetiteljima koji, promatrajući kako majstorski iz kamena stvara kipove, bi ga znali upitati: "Kako uspijevate oblikovati tako lijepe figure?" Michelangelo bi odgovarao: "Ja ne radim ništa posebno, jer sve je već u mramoru: dovoljno je dlijetom ukloniti ono što je suvišno i izgladiti što je hrapavo."
Na sličan način i mi u životu, imamo već sav materijal potreban za oblikovanje onog lijepog i dobrog, što doprinosi dostojanstvu ljudskog bića i života pojedinca i zajednice. Važno je da u savjesti dopuštamo da nas Gospodin oblikuje svojom Riječju i poticajima na ljubav prema Njemu, braći ljudima i samima sebi. Na taj način uklanjamo iz života sve što je hrapavo: svaku sebičnost, lošu misao ili riječ na bližnje, to jest poštujemo vrijednost vlastitog života i života drugih ljudi.

Image and video hosting by TinyPic

Objavljeno u 17:53 • Komentari (7) • Isprintaj#

petak, 22.07.2011.

„Tko ima uši neka čuje.“

Poznati srednjevjekovni teolog, sv. Toma Akvinski predočava ljudsko postojanje u slici. On kaže da smo mi ljudi poput strelice koja je odapeta od luka i već je u punom letu. Netko drugi je uzeto taj luk, nišanio i odapeo. Nije na nama da tražimo cilj, on je već postavljen i mi smo usmjereni prema njemu. A kamo putuje ta strelica kojoj je Stvoritelj postavio cilj? Evo odgovora: ona putuje prema dobru, prema radosti. Bog, i radost što smo od Njega i što prema Njemu idemo, proizlaze iz najdublje čovjekove težnje. U tom svjetlu nije potrebno strepiti da ne izgubimo smjer dokle god smo povezani sami sa sobom, sa svojom nutrinom i dokle u svojem životu susrećemo i prepoznajemo Stvoritelja koji nam je darovao život. On nas upućuje da prepoznajemo i pronalazimo razloge za zahvalnost, što nam daje mogućnost da se svaki dan odazivamo na Njegov poziv da idemo prema Njemu.
Isus često govori: „Tko ima uši neka čuje.“ Zaista je lako otvrdnuti uši duha i srca za Gospodina, kad se drugi glasovi i šumovi međusobno isprepleteni čine zanimljivijima i dopadaju nam se više, a da pri tom i ne primjećujemo da su zapravo samo šumovi, zrak u pokretu, a bez sadržaja. Užurbani ritam života, koji je zaista poput jednog velikog šuma koji nam često ne daje priliku da čujemo drugo doli šumove. Oni odvlače našu pozornost i prividno nam utažuju našu potrebu za mirom, za traženjem dubina vlastitog života. Oni su dapače, često toliko snažni da, kada ih nema, da nam jednostavno nedostaju. Često kada nemamo posla ili smo na godišnjem odmoru ne znamo kako bismo kvalitetno ispunili vrijeme. Pa opet tražimo šumove koji će to vrijeme ispuniti: pred televizijom, internetom, u bučnim društvima ili na neki drugi način, jer ne znamo biti sami sa sobom, možda sa svojim najbližima. Tako umjesto da odmor bude svojevrstan odmak od svega što nas udaljuje od nas samih, može postati umor i napor da bismo se održali na površini i da ne tražimo i zaranjamo u dubinu vlastitog postojanja.
Slika sv. Tome Akvinskoga koju sam prije spomenuo ne govori o strelici koja vrluda u vjetrovima i olujama nakon što se otisnula od luka, nego koja ima svoj početak i svoj cilj. Unatoč vjetrovima, olujama i šumovima, ne gubi smjer prema cilju koji je u njezinom počelu, u Bogu. Tako i mi, ne zaboravimo poticaj evanđelja: „Tražite najprije Božje kraljevstvo, a sve će vam se drugo nadodati.“

Image and video hosting by TinyPic

Objavljeno u 21:42 • Komentari (3) • Isprintaj#

utorak, 19.07.2011.

Želja i zahvalnost

Koje su vaše najdublje želje? Što biste u životu željeli imati ili biti? Ako su one neostvarive i nedostižne, vrlo lako mogu postati izvor frustracije i nezadovoljstva. Ne zaboravimo nikada na bogatstvo i vrijednost koju imamo i nosimo u sebi, kao ljudi, kao Božja stvorenja, kao sinovi i kćeri Božje. Čini nam se to bogatstvo malo, ili neupotrjebljivo u današnjem svijetu koji funkcionira po principu ponude i potražnje?
Upravo činjenica da nam Bog daruje život i da smo Njegovom ljubavlju ogrijani, pokazuje nam smjer životnog hoda koji ne funkcionira isključivo po principu ponude i potražnje, već po principu ljubavi i darivanja. Svaki novi trenutak života novi je razlog za zahvalnost što ga mogu živjeti, a ta zahvalnost neka nam bude poticaj da još dublje pogledamo u svoj život i njegovu vrijednost i da prepoznamo da nijedna neispunjena želja nije razlog za razočaranje, nego poticaj za novo traženje. Neprestanim upoznavanjem sebe, svoje duhovne dubine uviđamo da smo samo dio neizmjerne dubine i bogatstva kada smo uronjeni u Boga.
Susresti Boga u sebi znači biti svjestan da nam je Bog darovao život i dao nam mogućnost da mi budemo njegovi suradnici u rastu Božjega Kraljevstva na zemlji. To činimo prihvaćanjem, ljubavlju prema braći i sestrama, poniznošću i zahvalnošću pred Bogom darovateljem. On nam omogućuje da upravo u tim odnosima naše želje od onih sebičnih i površnih postaju udružene u Božji naum za nas te zapravo od želje prerastaju u zahvalnost. Bog, naš nebeski Otac znade što nam je najpotrebnije.

Objavljeno u 19:11 • Komentari (0) • Isprintaj#

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

0

Opis bloga

"Kao djeca svjetlosti hodite "
(Ef 5,8)

Život nam donosi mnogo
svjetla i radosti
u svakodnevnim malim
stvarima - u detaljima.
I u njima nam
Bog progovara.
sretan
Kruno















E-mail

kao.djeca.svjetlosti@gmail.com



Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se