fighting with demons
09.08.2005., utorak
|
Stvarno lijep dan, problem je oduvijek bio odlučiti se da mi dan postane lijep. Puno je lakše prihvatiti loše stvari u životu i pomiriti se s njima. Već i sama sebi dosađujem uvijek s istim pitanjima i istom ravnodušnošću kada je neka borba u pitanju. A lakše je i biti sam sebi dosadan, nego se trgnuti i reći da je dosta. Dosta je svih propuštenih prilika i žaljenja za njima. Dosta je svih onih sjedenja pred tv-om kada o ničemu ne razmišljam već samo prividno skupljam energiju da napokon nešto napravim. A to nešto se toooliko rijetko događa. Dosta je razmišljanja što i kako dalje. Sve što trebam napraviti je stvarno krenuti dalje, a odgovori će mi se sami nuditi uz put. A najviše od svega je dosta mržnje prema sebi svaki puta kada ponovo padnem. Jer i to je dio puta, ja nisam kriva što mi je netko ostavio kamen na njemu kojeg nisam vidjela. A nisam ga vidjela jer sam kao i inače opet analizirala svoje i tuđe postupke i prevrtala u glavi najdosadniji film na svijetu koji se zove moj život. Idem sad, neznam gdje, ali idem. Saznat ću kad krenem, a kada opet padnem neću se osuđivati što plačem jer drugačije ne znam. A i ne želim, to sam ja. Opraštam si sve svoje pogreške jer duboko vjerujem da su one nastale usprkos tome što sam radila najbolje što znam. Drugi put ću znati bolje, a nakon toga još bolje. Sada znam gdje se nalazi kamen na koji sam se i prvi puta potepla. Znam i koliko pad boli, a najbolje od svega znam da sam ga uspjela preživjeti. Doduše, s trajnim ožiljcima, ali i oni se s vremenom manje vide. Ako sam jednom pala i preživjela poguban pad, preživjet ću i sljedeći. Odlučila sam si dopustiti da mi ostatak dana bude lijep, a padovi..pa i ne bole toliko jako kada razmislim što sam dobila s njima. Vjeru da ću i sljedeći put sve preživjeti. |
- 17:52 - Komentari (17) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
|
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||