... vračam slikiceeeee

Svijeće su bile postavljene u krug, oko velikog, krvlju iscrtanog pentagrama. Po pentagramu, simbolu čovjekove žudnje za savršenstvom, stremljenju za božanskim, vidjelo se da je ritual pripreman već duže vrijeme. Krv je bila već potpuno zgrušana i pomalo se ljuštila sa parketa pretvarajući se u prašinu. Prašinu koja se iscrtavala na zrakama svijetla mjesečine koje su nekako našle prolaz između spuštenih roleta zamračene sobe.

Kako je pentagram bio u samoj sredini sobe, oko njega su u koncentričnim krugovima, kroz mrak nadzirala su se brda knjiga, časopisa, bilježnica, elektromagnetskih iduktora, zavojnica i osciloskopa, računala i monitora, međusobno spojenih labirintom žica, kroz produžne utičnice i kablove koji su se poput niti paukove mreže širile prostorijom.

U kutu sobe, na naslonjaču, veliki je sivi mačak sa očitom znatiželjom u očima promatrao svoga „vlasnika“ koji je po policama premještao stvari, bacao knjige i časopise uz povike:
-Jebem ti, našao sam četiri pepeljare, dvije skrive kutije cigareta, ali nigdje upaljača. Bar sam upaljače mogao sačuvati kad sam odlučio prestati pušiti.
Uzeo je pronađenu kutiju cigareta, već odavno požutjelog celofana i otišao ju upaliti u kuhinju na štednjak.
Uz glasno kašljanje vratio se sa upaljenom cigaretom, kleknuo uz pentagram i svom snagom povukao dim tako da mu je žar cigarete crvenkastim svijetlom skroz obasjao lice. Ubrzo je prva svijeća bila upaljena.
U razmaku od jedne minute, palio bi sljedeću svijeću u smjeru suprotnom od kazaljke na satu ponavljajući rečenicu iz knjige. Kako je vrijeme odmicalo i sa svakom minutom se palila nova svijeća , tako je rečenica bila izgovorena tiše nego prethodna.

Nije tome bio razlog naputak iz knjige, nego njegovo slabo vjerovanje u magiju iako ju je sada sazivao kao saveznika.
No unatoč mnoštvu prevedenih i pročitanih magijskih knjiga od početka civilizacija do danas, od svih ulomaka iz Veda, Talmuda, Egipatske knjige mrtvih, novozavjetne Biblije, pa i Kur'ana i Necronimicona, do magijskih zabilježaka srednjovjekovnih alkemičara koji su svoja saznanja šifrirali u slike i simbole, nejasne stihove, u želji da svoje znanje a i svoje živote sačuvaju od tada vrlo opasne Inkvizicije.
Ili kroz fikciju i samozatajnih magova devetnaestog i dvadesetog stoljeća, pa i sve stranice sa interneta koje se bave ovom tematikom nisu ga učinile manje skeptičnim.
Njegovi magovi i idoli bili su Davinci, Newton, Kopernik, Bell, Edison, Einstein, pa i nedvojbeno najveći od svih Nikola Tesla, čovjek kojemu dugujemo čitav napredak prošlog stoljeća i genijalac za kojeg se špekuliralo da njegovi veliki izumi poput izmjenične struje, radio valova i stotine drugih, djelomično proizlaze iz njegova poznavanja hermetizma i magijskih spisa ili komunikacije sa vanzemaljskom inteligencijom.
No bez obzira na tajnovitost i mističnog samoga Tesle, to su bili ljudi moji su čvrsto stajali na zemlji i svojim objašnjenjima oteli činjenice onome što se prije njih smatralo magijskim i nadnaravnim.

Još kao mali bio je zaljubljen u tesline radove, a magiju je pronalazio u struji, elektronici, a kasnije u programiranju i internetu. Htio je jednog dana iskoristi svoje znanje.
Slučajno u jednom ankvarijatu, još kao student, među hrpom nagorenih i odbačenih knjiga pronašao je svezak skriven između korica knjige koja mu se doslovno raspala u rukama.
Svezak koji je objašnjavao da sve počinje od želje i da želja stvara materiju i važno je samo zaželjeti.
Sljedećih godina posvetio se potrazi za ostvarenjem želja, tražio je ostatke svezaka i sve što se u njemu navodi, i bez obzira na beskrajna razočaranja i neuspjele pokušaje bio je siguran da je sve bliži dan kada će uspjeti, kada će dozvati svoga demona želja i kada će mu sve želje biti moguće.
Bio je skoro siguran da je danas taj dan i iako je gotovo bezvoljno izgovorio magijske riječi sa zadnjim svijećom, sa velikim je zadovoljstvom postavio oko kruga zavojnice koje bi trebale pojačati elektromagnetsko polje unutar pentagrama.
Ponoć se bližila. Samo par minuta do početka rituala. Polako je dodavao snagu, prateći pojačavanje magnetske rezonancije na osciloskopu. Utipkao je magijske riječi u računalo i kroz zvučnike postavljane ispod zavojnica, digitalni glas računalnog simulatora, ponavljao je riječi ubrzavajući svaki naredni put mijenjajući frekvenciju sve dok se riječi nisu pretvorile u zvučno elektromagnetski puls. Puls koji se mogao osjetiti kako titra kroz tijelo, kako se od njega ježe dlake na rukama, kako odzvanja u kucanju srca, kako stvara jeku između žilica u mozgu.
-Dum-to- dom- dom- osjećao se titraj sobe. Sekundu prije ponoći, a potom sinkronizirano sa kazaljkom na zidnom satu zadnji udarac pretvoren je u zaglušujuću tišinu.
Zvuk se osjećao samo iznutra- duboko u osjetilima.
Svijeće su promijenile boju plamena, monitori osciloskopa su podivljali, a veliki sivi mačak skočio je u mračni kut dozvoljavajući da ga odaje tek odsjaj u velikim žutim očima.

Sljedećih par sekundi , kao da je vrijeme stalo. Naš se junak ukočio u pogledu u središte pentagrama u kojem je skoro dva metra iznad poda poput računalne igrice iz pixela u pixel oblik dobivalo novo živo biće stvarajući svojom kreacijom u nastajanju stvarno zastrašujuće sjene na visokom plafonu.
Već sljedeće minute potpuna , sasvim svjesna i gola na pola metra iznad poda lebdjela sam –ja!
I sasvim nagonski iz usta mi je izletjela rečenica:- Koja je vaša želja gospodaru?
A „gospodar“ je još uvijek sa vilicom raskrečenom do poda zurio u mene. Drhteći pokušavao je pronaći u džepovima svoje bijele kute, kutiju nedavno pronađenih cigareta i jednostavno nekako doći k sebi.
Pripaljujući cigaretu postao je svjestan jedne pomalo blesave činjenice. Naime sve je ovo vrijeme, sve ove godine proveo u istraživanjima i izučavanjima koja bi ga dovela do zazivanja mene. Mene koja će mu ispuniti želje, ali zapravo nikada nije bio na čisto s time što će zaželjeti. Koliko želja uopće može zaželjeti. Hoću li t biti sada za njega kao duh iz boce ili ću nestati s prvom željom. I što pobogu zaželjeti.
Sjeo je u naslonjač. Uvukao dim i bacio se na razmišljanje. Kroz glavu su mu prolazile fraze i prizori i gomila pitanja i varijacija. Mir u svijetu, kraj bolesti i gladi. Lijek za ovo, lijek za ono. Slava ili novac. Žene ?
Da li novac u hrpi pred njim ili na računu. Hoće li želja promijeniti i svijet ili ljude oko njega. Postoji li kakva kvaka sa željama?

Zavaljen u svoja razmišljanja potpuno je zaboravio na mene koja sam još lebdjela između moga svijeta i materijalne stvarnosti. Iskoristivši vrijeme bacila sam se na otkrivanje sebe.
Dobro, razaznajem da sam žensko. Duga crna kosa prikrivala mi je poveće grudi, skladni bokovi i duge noge,bile su izričiti uzrok da sam i sama kao želja pozvana iz uma muškarca. Zadovoljna svojim seksi izgledom reklo bi se da magijska i elektroničko-informatička literatura nije bilo sve što je moj pozivatelj proučavao, već su se tu uplele i stranice Playboy-a i sličnih magazina. No tetovaže, predugi i preoštri nokti i zaboga miloga oštri rogovi na glavi, to je već pre-infantilni stereotip.
Sa lakoćom sam ih se riješila, a žarko crvena koža uskoro je postala blijedo bijela iako se uz svijetlo svijeća i monitora više iscrtavana u ljubičastim nijansama.
Zadovoljna svojim izgledom, postajala sam sve više svjesna sebe, i shvatila da me samo jedna želja dijeli od fikcije do vašeg, stvarnog, materijalnog svijeta.
Čim čujem želju i mislima omogućim da se ona ostvari moći ću zakoračiti na tlo, udahnuti zrak i osjećati se gotovo kao prava stvarna osoba, kao prava žena, i biti sama sebi gospodarica.
Moj tadašnji „gospodar potpuno se izgubio u svojim mislima, a ja sam postajala sve nestrpljivija da iskusim pravu sebe, da prestanem lebdjeti ovdje između privida i stvarnosti i krenem u stvarni život.
Čekala sam želju, tu jednu želju koje će me učini stvarnom.
Hajde reci želju, bilo koju, bilo čiju, samo zaželi.


U rano jutro, kroz pukotine na roletama, prve zrake svijetla probile su se u sobu.
Moj se naručilac (gospodar mi tako ne pristaje) budio iz sna koji ga je uspio prevario.
Ah da želja, sjetio se pri buđenju, no nešto je bilo čudno. Soba je izgledala drugačije.
Veće. Nije sjedio na naslonjaču, već na bijeloj tkanini pored ogromne kutije cigareta.
Ta bijela tkanina bila je njegova kuta, a on..a on bio je maleni bijeli miš!
O bože!-uzviknuo je- ja sam miš!
Sa grimasom punom užasa, koliko to maleni miš već može napraviti, ugledao je pred sobom oštre zube svoga mačka u kojima se za sekundu našao. Osjetio je samo kako mu pucaju kosti
i oštre zube koji mu prodiru u maleno mišje tijelo.

A ja, ja sam se zadovoljno osmjehivala svome prvom jutru. Cijelu noć sam očekivala želju, a prekrasan mačak je zaželio zalogaj. Dosta mu je bilo hrane iz konzervi, zaželio je miša i dobio je miša.
Želja je bila ispunjena. Vaša Digital Domina je stvorena.

Za kraj, kada ste ga već uspješno dočekali, neću vam držati prodike kao trebate biti pažljivi sa željama. Kako treba paziti što ćete zaželjeti. Ne , nije to pouka ove priče.
Pouka je: ne ostavljajte Dominu da čeka!