Dosadašnja putovanja

Blog iz tehničkih razloga otišao u hibernaciju, hvala na pitanju! eek
132. Keyseritza Söze
131. Okači Okić
130. Tunel Tuhobić, a mi iznad njega!
129. Kumrovec - Tile, kako se stvaralo Staro Selo Kumrovec i druge partijske priče
128. Kako sam se naljuljala na najdužoj ljuljački u Hrci osvajajući vrh Japica
127. Slatki gradić Klanjec - ne bi vjerovali koliko je hrvatskih sinova dao, a 'ćer ni jednu!
126. Atletski miting u Zagrebu 2008. (tzv. Hanžek) - onaj gdje je Blanku pokrala publika!
125. Fantastičan Renesansni festival - Koprivnica 2008. (plus nastavak, dalje o Stankovom vrhu i vatrenim kuglama)
124. Karlovački dani piva (2008.) - što su jeli i prodavali naši mladi (plus nastavak šetnja po Karlovcu i priča o djevojčici sa štiklicama)
123. Špancirfest 2008. - subotnje španciranje (plus I. nastavak, II. (bizarniji) nastavak + Najsmiješniji lik Špancirfesta)
122. Dječak s bajunetom i janjetina u restoranu Frankopan (Petrakovo Brdo)
121. Zašto ću Medviđak pamtiti do kraja života
120. U potrazi za Julijem Klovićem: Od Bribira do Drivenika + nastavak
119. Vera: Jedno od bizarnijih mjesta gdje sam spavala
118. Kako sam zbog paštete završila na karnevalu u Fužinama (plus nastavak)
117. Vagabund (koliba) + Zagradski vrh
116. Ideja za kupanje: Karlovac & Dobra + tajanstveni dvorac i kameni most
115. Ideja za kupanje: Karlovac & Mrežnica
114. Kotli, kuća za 220.000 eura, Aleja glagoljaša
113. Bizarni restoran Leader u Lupoglavu
112. Orlj, Orlj, Orljak
111. Žbev, Žbev, Žbevnica i ilegalna gradnjica
110. Raspadalica i paragliding
109. Roč me, baby!
108. Motovun, verzija prije Festivala
107. Hum - najmanji na svijetu!
106. Poklon, Učka, Vojak, Dopolovaro
105. Sljemeništarenje: Horvatove stube, štrudla i momci s Puntijarke
104. Ekskluzivno, prvi put online! Kako smo uspjeli pronaći i osvojiti Jadičev plan! (plus nastavak priče)
103. O obitelji Vukušić sa Zavižana i razularenim penzićima-planinarima (Zagreb-Matica?)
102. Mali Rajinac, al' što ima velike muuuhee, plus Zavižanski (Veliki) Pivčevac
101. Veliki Zavižan, Balinovac i Posljednja igra leptira
100. Prvi dan Velebita: dolazak na Zavižan, Edo Popović, Talijan-agresor...
99. Tri dana Velebita - uvod
98. Kako se zapravo kaže Plijes ili Ječmište ili Pliješ ili Ječmenak ili Plječmište - ljubljeni Žumberak post
97. Jezovita Jama Jazovka
96. Ravna gora koja baš i nije ravna
95. Dvorac Trakošćan - šta je to u Hrvatskoj?
94. Zir - novi udar, napad i konačno osvajanje
93. Mammut Big Wall Speed Climbing - Paklenica 2008
92. Bojin kuk (Bojinac): Najjači ever planinarski uspon u mom malom planinarskom životu (plus nastavak priče)
91. Zir - prvi put (i novi prijatelj Nikola)
90. Sljeme: Zadnji ovogodišnji snijeg
89. Grohot-om se nasmijaše
88. O putovanju vlakovima i HŽ-u
87. Lipa moja
86. Medvedgrad s Armandom
85. Joj što mi se svidio taj grad Labin
84. Kad Međimurce naprave planinarski party - Međimurska noć (nastavak)
83. Jedno od najbizarnijih sela koja sam posjetila - Noršić Selo (i Noršićka Plešivica) i to u nastavcima!
82. Uzbudljiva priča o ludom provodu na fantastičnom Japetiću... noooot!
81. Vjetrić s Dinare: Spust sa Sinjala
80. Kako sam preživjela prvo spavanje u planinarskom domu i žig na vrhu Dinare
79. Badanj za ladanj i Dinara u tri posta
78. Što ja nosim od opreme na planinarenje
77. Što vam sve treba od opreme za planinarenje
76. Mračna strana planinarenja! Ehehe...
75. Ako ne znate što bi sami sa sobom predlažem... planinarenje! (u nastavcima!)
74. Kad planinari prostru plahte...
73. Glavaš, Thompson, Cetina i Cetina
72. Moji planinarski dnevnici (III)
71. Vrste planinarskih žigova i žigokradice (II)
70. Žigovi, HPO, HPS, vrhovi planina i drugi planinarski termini (I)
69. Krapinski neandertalci, ujedinimo se!
68. Strahinjšcica: Zatrpani u snijegu u romantičnoj planinarskoj kućici
67. Vjerski turizam u Mariji Bistrici i svirač podno nogu Matije Gubeca
66. Dvorac Tikveš, Baranjci, Tito, Zlatna Greda
65. Orlove stijene i janjetina
64. Okrugljak: E ljudi pa ovo i nije tako loše
63. Špičasti vrh: Sve samo ne špičasto
62. Birtije po Baranji i Kopački rit (u nastavcima)
61. Kapovac: Jedini vrh na kojem sam bila čak tri puta
60. Sovsko jezero: Nema sova, a bome ni jezera
59. Vrh Čardak: Ni na nebu ni ne zemlji, a možda je u šumi
58. Cepeliš: Dolina kraljeva, piramida i pripiti faraoni
57. 'Moja Petrinja' i zašto više nikad neću kupovati Gavrilović proizvode
56. Vis: Fantastični Garić-grad
55. Stvarno prekrasan ovaj dvorac u Ozlju
54. Vodenica - najgora šumska zabit ever!
53. Kako je vrh Vinice poharao pobješnjeli piroman (član PD-a?)
52. Dražesni Martinščak
51. Tuščak: Stoj, draga!
50. Džungle Džumberka i još koješta o hilibilizmu
49. Čevo, čevitis i čevanje
48. Veliki Lubenjak: Kako su nas džinovskim markacijama napali markacisti PD Grebengrad

47. Zrće, Novalja: razotkrivanje, sve o Zrću, prava istina o Zrću, Zrće - vodič za roditelje i druge partijanere
46. Kako smo na najvišem vrhu Paga saznali da je Kamnik blizu Osijeka (plus post s fotografijama Paga - Pag kako ga ja vidim)
45. Grad Pag, paška janjetina, čipka, sir, svašta nešto
44. Zašto su mi se Pašmanci zamjerili ili gdje su zaštitari životinja kad ih najviše trebate (a ni markacista baš nema)
43. Šćah, Šćeh, Šćuh
42. "Hiljadu mi Dabrova", ova Kiza je odična!
41. Kako sam završila u pravoslavnom manastiru prateći Zrmanju
40. Kak' se, zapravo, kaže "Obrovac" ili "Obrenovac"?
39. Varaždiranje po Španciru! (u nastavcima)
38. Kako sam se izoduševila po Kalničkom gorju (u nastavcima)
37. Kako sam se izdosađivala po Samoborskom gorju (kako sam "napala cijelo jedno gorje")
36. Poskok: Moj prvi susret s otrovnicom (pola metra/pola minute)
35. Lokve again: U poj! U poj!
34. Drgomalj: Samo za okorjele žigomane ili one što nemaju šta pametnije raditi
33. Bijele stijene: izdala ga ruka kojom je marnuo žig!
32. Moj prvi (malkoc ocvali) runolist.
31. Kako sam iskočila pred četiri medvjeda - istinita priča
30. Drugo najveće novo svjetsko čudo - posjet jordanskoj Petri
29. Opet u Jordanu - serija postova
28. Generalturist: Nekorektnost zaposlenih
27. Anića kuk: Zašto sam odustala pred sam vrh
26. Kako greškom skoro nisam završila na Skradskom vrhu
25. Snježnik bez snijega i napora
24. Nogomet na Bjelolasici na 1500 m!
23. Vedri dani u Lokvama
22. Begovo Razdolje - više Razdolje, manje begovsko..
21. Kanjon Kamačnika i magla Josipe Lisac
20. Raletovo sklonište
19. Kako sam greškom završila na vrhu Samarskih stijena
18. Slatke Fužine
17. Mala igra inteligencije - Bitoraj
16. Kako to rade Mađari
15. Vragovim putevima po Skradu
14. Leska(renje) po pljusku

13. Lokve i lokalno lok(v)anje
12. (Ne)Ugostiteljstvo u Hrvata: Restaurant Eva (Lokve) nikad više
11. Kako svladati Risnjak sa što manje muke
10. Ekskluzivno: velebitska degenerika!
9. (Pre)Krasno
8. Zavižankoviću, here we come!
7. Gacanje po Gackom polju
6. Premužićka i Rossijeva kobila
5. Mede iz Kutereva
4. O Jordankama i Jordancima..
3. Što se sve jede na Bliskom Istoku
2. Ljudi iz Manita peći
1. Klečke vještice..

Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket



Top lista specijalnih planinarsko-izletničkih trenutaka

Mjesta na koja bi se sutra rado vratila cerek
0. Premužićka najdraža
1. Dinara
2. Medviđak
3. Bojin kuk
4. Samarske stijene
5. Bijele stijene
6. Zavižan
7. Lička kuća na Plitvicama Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket
8. Risnjak
9. Kiza
10. Bjelolasica
11. Žumberačko gorje




Mjesta koja nema šanse da će me opet vidjeti rolleyes
1. Vodenica (najdosadnija nemarkirana šuma na svijetu)
2. Veliki Lubenjak (zalutali, dosadna šuma)
3. Cigan Hegy u Mađi (jedva sam se vukla od dosade, prekoma)
4. Jadičevac - jedva ga našli, jedva se probili do njega i jedva se obranili od muha

Vrh koji nisam osvojila, najbolnija planinarska točka:
Anića kuk (ulazi, ustvari, u obje kategorije 'omiljen' i 'zamjeren', ali vraaati ću se ja! )zubo


Omiljeni komplimenti
- Ti si jedan od razloga zakaj me interesira planinarenje, ja sada nordijski hodam po nasipu, a u skoro vrijeme bih se pentrala po brdima i brdašcima, ti to tak interesno prezentiraš... (Milicza)
- Joj, kak ja volim planinariti s tobom, i na kraju se 'najesti' na tvojim slikama. (Zvrk)
- pogledi na planinarstvo su različiti... ne umanjuj svoje pothvate, svoju ne-kodiciju (možda je sad već i imaš), kretanje u podnevne sate i to... nije to bit, tvoja ljubav prema prirodi i sam avanturistički duh koi te goni da svako malo ideš nekam, a to nekam je skoro pa uvik neko brdo,/planina, su zaznake pravih planinara... krivo se danas shvaća pojam planinarstva, a tome su po meni pridonijeli egotripovi koi su zauzeli svoje pozicije na vodećim mjestima... samo furaj svoju furku, zato što to voliš i zato što te to ispunjava... ja to isto radim ;) (keytoo)


Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket

Diavola


petak, 11.01.2008.

Preminuo Sir Edmund Hillary, prvi osvajač Mount Everesta, heroj i ikona 20. stoljeća!

Jedan od najpoznatijih svjetskih planinara Sir Edmund Hillayri preminuo je jučer na Novom Zelandu u 88. godini života.

Photobucket

U povijest, i to ne samo planinarstva, ušao je 29. svibnja 1953. godine kada je sa svojim šerpom Tenzingom Norgayem bio prvi penjač koji se uspio popeti na vrh Mount Everesta (8,848 m), najvišu planinu na svijetu. Bili su dio 9. britanske ekspedicije na Himalaji. Jedan je od najpoznatijih Novozelanđana i to zbog uspjeha u planinarenju, pustolovnog duha, ali i filantrofskih životnih uvjerenja. Tijekom života uložio je velike napore da pomogne narodu Šerpa (šerpa je naziv za pomogače penjačima na Everestu, a naziv su dobili po narodu Šerpa koji živi u podnožju nepalskog dijela Himalaja). Osobno je sudjelovao u prikupljanju velikih novčanih iznosa da se ondje izgrade škole, bolnice, mostovi, vodovodni sustav i, čak, zračna luka.


Edmund Hillary rođen je 1919. godine u južnom dijelu Aucklanda. Njegovi su preci došli iz Yorkshirea. Kao dijete, bio je introvertiran i vrlo stidljiv, pa je bježao u knjige i sanjarenje o pustolovnom životu. Otac mu je bio strog i sve je moralo bit pod kontrolom. Sa 16 godina prvi put zainteresirao se za planinarenje tijekom jednog školskog izleta. Iako je bio pomalo nespretan, inferioran u sportu, zbog fizičke se građe nije našao u tada tradicionalnim sportovima. No, zbog fizičke snage i izdržljivosti našao se u planinarenju. Prvi veliki uspon doživio je 1939. godine kada je došao do vrha Mount Olivera u Južnim Alpama. Tijekom Drugog svjetskog rata bio je pripadnik ratnog zrakoplovstva.


Uspon na Mount Everest

Hillary se priključio britanskoj ekspediciji na Everest 1951. godine. No, osvajanje vrha doživjet će dvije godine poslije, 1953. Taj uspješni uspon započeo je komplikacijama jer je ta uobičajena ruta bila zatvorena od strane Kineza koji su kontrolirali Tibet. Nepalci su dopustili samo jednu ekspediciju godišnje. Švicarska ekspedicija (u kojoj je bio TEnzing) pokušala je doći do vrha 1952. no, nisu uspjeli zbog lošeg vremena 260 m prije vrha! Hillary je dobio poziv britanske ekspedicije, pristao je, ali je nakon nekog vremena odlučio odustati. Evo kako su tada izgledali:

Photobucket

Vođa ekspedicije Hunt i drugi članovi ekipe uvjerili su ga da, ipak, ostane. Podijelili su se na dvije ekipe: Tom Bourdillon i Charles Evans; i Hillary i Tenzing. Počeli su s postavljanjem kampova u ožujku 1953., a zadnji su kamp na South Colu postavili na 7,900 m. Dana 26. svibnja Bourdillon i Evans su bili blizu, no, morali su se vratiti jer je Evans imao ozbiljnih problema sa sustavom kisika koji su koristili. Bili su samo 100 metara od vrha!

Photobucket


Tada vođa ekipe Hunt daje naredbu Hillaryju i Tenzingu da krenu gore. Bili su najjači u ekipi, iako neobičan par. Hillary je bio ogroman, jak, nespretan, visok, a Tenzing sitan i okretan. Dok je Hillary bio kao žirafa, Tenzing je bio kao mačka. Bila je to ogromna ekspedicija, iako su, u konačnici, samo njih dvojica ponovo poslani na vrh. Hunt je inzistirao da će jedan od penjača biti svakako šerpa. IZbor je pao na Tenzinga.

Photobucket

Dolazak na vrh

Vjetar i snijeg zadržali su ih dva dana na South Solu. Na oko 8,500 m podigli su šator 28. svibnja. Hillary je skužio ujutro da su mu se čizme smrznule vani i trebalo mu je dva sata da ih ugrije i obuče. Čim se uspio obući kreće s Tenzigom na zadnji pokušaj uspona, noseći 10 kg opreme na leđima. Ključni potez posljednjeg dijela uspona je 12 m stijene koja je kasnije nazvana Hillary Step. Naime, Hillary je primjetio pukotinu između stijene i leda i tu je vidio svoju šansu da zabije klin i da pređu ovaj dio.

Hillary Step je posljednja ozbiljna prepreka do vrha. Danas se taj dio prelazi uz pomoć fiksirane užadi, koju tamo postavljaju obično onaj tim koji se prvi popeo gore u sezoni. Kako je na Mount Everestu velika gužva posljednjih godina, Hillary Step je danas vrlo frekventno mjesto i često je baš na tom mjestu - gužva. Penjači su prisiljeni čekati u redu da bi krenuli s usponom ili se spustili (red da dođu do užadi). To ih bitno usporava pa i ugrožava tijekom osvajanja Mount Everesta, preopasno je tamo čekati, no, da se vratimo na temu!


Photobucket

Kad su Hillary i Tenzig konačno prošli taj Hillary Step više nisu imali problema. Došli su do vrha u 11:30 prijepodne. Toliko su si bili dobri i poštovali jedan drugoga da nisu htjeli reći koji je od njih dvojca bio osoba koja je doslovno prva stala na vrh. Tamo su proveli samo 15 minuta. Hillary je slikao Tenziga. Kad su pitali Hillaryja zašto nema niti jedne njegove fotografije s vrha, na svima je Tanzing, rekao je da Tanzing nije znao rukovati s fotoaparatom, a "vrh Mount Everest nije baš dobro mjesto da ga počne učiti kako da ga koristi". Na fotografijama Tenzing maše zastavama Britanije, UN-a, Indije i Nepala.

Poznata fotka Tenzinga na vrhu.

Photobucket

Tenzing je ostavio čokoladice u snijegu u znak zahvale, a Hillary križ koji su mu dali prije polaska. Nemojte zaboraviti da je onda oprema za penjanje bila vrlo "primitivna" u odnosu na današnju, oslanjali su se na vlastitu snagu ne na pomoć fiksne užadi i slično. Nisu ni mape imali, a kamoli nešto drugo! Oni pojma nisu imali ni da li će gore moći disati, hoće li imati gdje bukvalno stati kad dođu gore. Uspon je bio toliko strašan da su obojica zaključili da sumnjaju da će ikad itko pokušati ovakvu strahotu proći. Zamislite samo! U to vrijeme se uopće nije znalo da li je moguće za čovjeka da dođe na tu visinu, da li tamo uopće ima kisika?! A oni su krenuli! Zašto? Pa, vjerojatno iz istih razloga kao i George Mallory koji je dao poznatu izjavu 1924. godine zašto se penje na Mount Everest "Because it is there!".


Photobucket

Morali su se brzo vratiti nazad jer su njihovi tragovi u snijegu počeli nestajati zbog snijega koji je počeo padati. To bi im bitno zakompliciralo povratak. Prvi kojeg su sreli na povratku bio je Lowe. Čovjek se popeo čim više da bi ih dočekao s toplom juhom. Prve riječi koje je Hillary rekao Georgeu Lowu bile su: "Well George, we finally knocked the bastard off." Kasnije je izjavio da nije osjećao pobjedu kada se popeo, jer je znao da ih tek sad čeka gadan dio puta - silazak. Tek kad se spustio s planine znao je da je - uspio! I tek onda je ga je ispunio osjećaj uspjeha i veselja.

Photobucket

Tenzing je preminuo u svibnju 1986. godine. I uz njegov život je vezan čitav niz zanimljivih stvari. Recimo, tri put se ženio, prva žena je preminula, a treću je oženio dok je s drugom još bio u braku (dopušteno po običajima Šerpi). Nije znao ni čitati ni pisati, ali je pričao čitav niz jezika. Ma, baš neobičan život, moglo bi se i o njemu napisati dugi post!

Ostali uspjesi

Vijest o osvajanju Everesta u Britaniju je stigla na dan krunjenja kraljice Elizabete II. Naslovnice svjetskih medija bile su pune vijesti o osvajanju vrha Himalaja, postali su zvijezde! Dobio je i titulu "Sir" od same kraljice. Hillary će se kasnije vraćati na druge poznate himalajske vrhove, bio je i na Južnom polu i na Sjevernom polu. Prvi je čovjek koji je bio na oba pola i na Everestu.

S Tenzingom u TV-emisiji BBC-a. Postali su svjetske zvijezde i ikone 20. stoljeća!

Photobucket

Danas je njegov lik na novčanici od pet novozelandskih dolara i bio je jedini živući Novozelanđanin koji je imao tu čast. Dobio je čitav niz službenih počasti. Mnoge ulice, škole i organizacije po Novom Zelandu i u inozemstvu nose njegovo ime. Nepalska ga je vlada proglasila počasnim građanom Nepala tijekom proslave 50 godina od osvajanja Everesta u Katmanduu. Prvi je stranac koji je dobio takvu čast u Nepalu. Svoj je život posvetio himalajskim narodima i to je jednako važno kao i osvajanje Mount Everesta.

Hillary na proslavi 50 godina od osvajanja Mount Everesta.

Photobucket

Obitelj

Hillary je bio oženjen s Louise Mary Rose 1953., nedugo nakon uspjeha s Everestom. Bio je jako stidljiv. Imao je troje djece Petera, Sarah i Belindu, svi rođeni 50-tih. No, strašna se tragedija dogodila 1975. godine kada su Louise i kćer Belinda stradale u avionskoj nesreći blizu Katmandua. Jedva se oporavio od tog šoka. Svu je svoju energiju usmjerio na pomoć nepalskim Šerpama. Hillary se u 70-oj ponovo oženio s June Mulgrew, udovicom bliskog prijatelja Petera 1989. godine. Sin Peter Hillary također je planinar, osvojio je i Everest 1990. godine.

Godine 2003. Peter Hillary i Jamling Tenzing Norgay, sin Tenzingov, osvojili su Everest kao dio proslave 50 godina od osvajanja Everesta. Naravno, sve je bilo drukčije od onog dana kad su njihovi očevi osvojili Everest. Uz njih je bilo 70-ak penjača, šerpe su postavili užad, imali su full opremu. Do kraja 2006. godine bilo je oko 3,050 uspona od strane 2,062 penjača. U 2007. godine uspona je bilo oko 630. Stradalo je preko 200 njih (koliko je poznato).


Sinovi prvih osvajača Everesta koji su i sami osvojili vrh 50 godina nakon svojih očeva!

Photobucket Photobucket

Odlazak Sir Eda

Vijest o smrti Sir Edmunda Hillaryja objavili su svi svjetski mediji. Nikad nije bio ambiciozan, bio je skromnih želja i ambicija, nenametljiv, a postigao je užasno puno. Postao je i ostao legenda i ikona 20. stoljeća! I do kraja preskroman čovjek! Uvijek je naglašavao da je njegov uspjeh dio zajedničkih napora i tima! Nikad nije htio dio slave samo za sebe. Poslije osvajanja Everesta, ništa više nije bilo kao prije. Došlo je stvarno do prave planinarske revolucije. U današnje vrijeme kad tehnologija omogućava super opremu za penanje, vrhunsku odjeću za planinarenje na tim visinama, specijalnu hranu, kad je planinarenje komercijalizirano i postalo big business, gotovo je nezamislivo kako su Hillary i Tenzing uspjeli prije više od pola stoljeća.

Neki kažu da su Hillary i Tenzing napravili posljednje veliko otkriće u cijeloj povijesti ljudskog roda. Stavljaju ga uz bok Marca Pola, Columba, Stanleya i Livingstona, AMundsena, Lindbergha i drugih povijesnih osvajača i istraživača. Jedan je to od posljednjih svjetski važnih otkrića koji su nastali kao dio ljudskih napora, a ne kao posljedica tehnološkog napretka. Umro je jedan od najvećih planinara i jedan od najpoznatijih svjetskih pustolova, posebna osoba i veliki humanitarac. Počivao u miru.


- 10:03 - Komentari (7) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< siječanj, 2008 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31      


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Online Users
- Ukoliko želite koristiti neke moje fotografije, molim vas da me prvo pitate. :)
- Blog je do daljnjeg zatvoren: INVENTURA!

Ekipa

Astrosailor
Bigg
Blogledalo
Blogomoljac
Cranberrie
Dalmatinsko roštiljanje
Dijanin vodič kroz galaksiju
Dopisi sa sjevera
Gjuroo
Helix
Just Choco
Luki&Goldie
Malo drukčiji sportovi
Militza
Monchislava
Namjer42naznačenja
Neven Ciganović
Neverinov blog
One Girl's Cuisine (Violet Love)
Otpisani
Podravec
Pravi se Englez
Priče iz Bečke šume
Put oko svijeta
RibaFish
Simo Mraović
Sinja
Smiling Cricket
Unspeakable
Violet Love
Vision Thing


Tag-a-feed proširena lista:




Posebno izdvojeni planinari:
- Šumarka
- Da Vinci
- Po putu i azimutu
- Pustolofka
- Pješice po Hrvatskoj
- Gojzerice lutalice
- Asterix101
- Priče iz planine i kvarta


Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket
Najvažniji linkovi za sve planinare
- Planinarski savez Hrvatske
- Planinarski forum Hrvatskog planinarskog saveza!
- Prognoza vremena za Hrvatsku za tjedan dana
- Detaljne mape Hrvatske (Avijacija bez granica)


Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket


Za početnike u planinarenju:
- Općenito o Hrvatskom planinarskom savezu (HPS), žigovima i Hrvatskoj planinarskoj obilaznici (HPO), itd. (sve je to u više postova koje možete naći u lijevom stupcu točke 70.-72.)
- Kako se početnici mogu uključiti u planinarska društva i započeti s izletima i planinarenjem
- Mračna strana planinarenja ehehe
- Što vam sve treba od opreme za planinarenje i što ja nosim (u nastavcima, točke 77.-78.)
- Kako izabrati prve izlete? (coming soon)
- O planinarskim vodičima (coming soon)

Naše su planine i brda puni posebnih oznaka koji vam omogućuju kretanje po tim krajevima. Zovemo ih "markacije" ili skraćeno marke. Ako ste početnici u planinarenju prvo se trebate raspitati o sustavu tih markacija i stanju na terenu. Neplaninari, inače, markacije zovu svakako. Do sad su mi najjači sinonimi "oni vaši okruglići" i "nismo našli signalizaciju". zubo

Planinariti nemojte započinjati bez knjige Željko Poljak "Hrvatske planine - Cjelovit hrvatski planinarski atlas", izdanje Golden Marketing - Tehnička knjiga, Zagreb 2007. To je minimalna literatura za početak planinarenja, jer ćete tu naći temeljne stvari za planinarenje po Hrvatskoj. Drugi jedanko važan izvor su planinarski forumi i blogovi. Poljak nije dovoljan, ali nije ni dovoljno da se oslonite samo na forume ako ste početnik. Najbolja je kombinacija.

Opće planinarske teme
- Mount Everest: "Zar se ovdje dolazi umrijeti?" Stravična priča o Davidu Sharpu i planinarskoj etici
- Post u počast Novozelanđaninu Sir Edmundu Hillaryju, koji se s Tenzingom prvi uspješno popeo na Mount Everest
- Biografija velike pustolovke i istraživačice Alexandre David-Néel
- Federico Campanini (31) - prestrašna smrt na Aconcagvi

Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket

Kuharica za planinare i izletnike:
- Kroštata
- Pita od špinata

Drugi važni linkovi za skitače:
- Hrvatska turistička zajednica
- Kamo danas?
- Događanja u Hrvatskoj

Ja pa ja

diavolissima NA gmail.com

Obožavam skitati po zemlji i inozemstvu. Obožavam mape, atlase, karte... Na blogu sam odlučila postaviti putovanja od lipnja 2007. pa na ovamo. Na blogu iskreno pišem svoje dojmove. Većina je postova s planinarenja i nekih mojih putovanja, a tu i tamo ima i nekih drugih tema. Vrlo često ne stignem ni pročitati tekst koji napišem na blogu pa mi nemojte jako zamjeriti na zbrda-zdolanosti. Fotke, u pravilu, ne stignem obraditi, izuzev risajzati.