zivim

na trenutak sam se opet vratila u proslost...razmisljam..ali ovaj put NE O NEKOMU, nego O SEBI...O SVOM ZIVOTU...Bila sam andeo cija su krila slomljena i zaboravila let... Vidjela sam razbijeno ogledalo snova ciji komadici su rasprseni na sve strane...pocela sam ih polako skupljati ...slagati u jednu cjelinu
sirim krila i letim ka suncu koje doziva moje ime...idem u njegov topli zagrljaj,da ugrije dusu i srce koje se sledilo...koje je stalo...zbog .....Bacam kljuc sjecanja u dubinu mora...tako duboko da ga ni sama nikada vise na pronadem...zauvijek nek ostane tamo,gdje je i zasluzio da bude...Vracam se realnosti,DAJEM ZIVOTU KAKAV JEST I SRECI NOVU SANSU...gledam naprijed...u buducnost... gradim nove snove, nadanja, zelje,...
Ostvarujem snove...HEJ ZIVOT JE LIJEP,IMAM OKO SEBE LJUDE KOJI ME VOLE ZBOG ONOGA STO JESAM,A NE STO BI MOGLA DA BUDEM...IMAM NEKOGA TKO MI JE NAJVECA PODRSKA U ZIVOTU...Imam SEBE,TEBE...vratila sam dusu u tijelo... SRETNA SAM...sretna jer sam JA opet JA... __________________________ZIVOTE OPET TE VOLIM