1982.
Treći dio mog života.
Postajem osoba koja živi nekim normalnim životom.
Mnogo putujem i ostvarujem mnoge poslovne kontakte s mnogim ljudima iz svih ex-Jugo-republika.
Svi su zadovoljni oko mene – osim mene.
Osjećam da nešto nadoilazi ali ne mogu dokućiti šta.
1985.
Kčerka je započela studije u Sarajevu.
Tada se počinju kod mene manifestirati neke paranormalne vrijednosti vezane za kčerku.
Naime, u momentima kada se je našla u nekim težim situacijama (bolest, hitnu zamjenu stana i dr.) ja sam to osjetio (telepatski) i uvijek sam, bez njenog poziva, stizao u ono vrijeme do nje kad joj je trebala moja pomoć.
1986.
Kčerka prekida u Sarajevu sa studijama vraća se kući i zapošljava se.
Nakon nekoliko mjeseci prekida radni odnos.
Pred kraj 1986. odlazi u Zagreb da bi tamo nastavila sa studijama.
01.01.1987.
Supruga je kod kupanja napipala na desnoj dojci malu 'ploćicu' (veličine oko 3x3 mm.).
Kad mi je to saopčila, sjećam se ko danas, osjetio sam da je kroz mene prošla velika hladnoća a u čitavom sam biću osjetio neopisivu nelagodnost (što svakako nisam rekao ženi)
Odmah nakon praznika smo otišli u Zenicu kod sarajevskog specijaliste za lječenje karcinoma koji joj je predlošio da što prije dodje kod njega u Sarajevo na pregled.
Kroz desetak dana došli smo u Sarajevo.
Doktor joj je rekao da će uraditi biopsiju te ako bi slučajno morao nešto operirati da će izvršiti operaciju.
U 10 sati su je odveli na operacion stol a oko 12 sati su je doveli u sobu bez desne dojke.
Kad je došla k sebi bila je šokirana.
Ipak, život teće dalje.
Supruga nije dobro i više ne radi.
Pojavljuju se glavobolje, bolovi u leđima, stomaku i sve teže diše.
Trave i posebni čajevi ne pomažu.
Odlazimo dva puta u Međugorje.
Ništa.
Ni ja nisam ok. ali 'guram'.
31.12.1987.
Kčerka javlja telefonom da je pisala ujaku u Americi koji ju je pozvao do dođe kod njega u posjetu.
Ipak, sumnja da će moći otići jer od 20-tak molbi onih koji traže da odu u posjet svojim rođacima u Americi konzul u Zagrebu odobrava samo jednu do dvije.
Ja sam se nasmijao i rekao bez razmišljanja: Nemoj da se sekiraš jer ja znam da ćeš 08. 02. 1988. otputovati za Ameriku.
I sam sam se začudio odakle mi to.
Tačno 08. 02. 1988. je otputovala za New York.
Polovinom trećeg mjeseca javlja mi se kčerka riječima: Tata, ovdje u New York-u svi koje sam upoznala ''žive s kristalima''.
Poslala sam ti jedan kristal a prevodim ti kratko uputstvo kako treba s njm ''raditi''.
Do tad ga samo dobro osmatraj.
Tri dana od razgovora stigao je kristal.
Prekrasan je, šestobridni kvarcni kristal, prirodni (dakle neobrađivan brušenjem), od stranice do stranice 4,5 cm., visina 5 cm., ispunjen sitnim slabo prozirnim bijelim zrncima, u unutrašnjosti kristala se vide neki likovi.
Često ga gledam i uvijek u njemu pronalazim neku novu figuru.
A uvijek kada mi je u ruci osjećam neko neobjašnjivo strujanje kroz čitavo tijelo - od glave do pete.
Konačno, 6 dana po primitku kristala počeo je četvrti dio mog života.
...
Iskreno!
Mnogi koji će pročitati to što slijedi teško će u to povjerovati.
Priznajem, da mi je tu priču neko ispričao prije 1987. godine teško da bih u nju povjerovao.
U vrijeme kada je supruga obolila počeo sam čitati časopise koji su obrađivali teme ''koje se nalaze na granici mogućeg'' (Arka, Treće oko, Tajne...) i moram priznati da mnoge iznešene priče u tim časopisima, koje su u suštini imale sličan sadržaj kao i moja priča koja slijedi, nisam primao sa potrebnom ozbiljnošću.
Tako, za ''od Boga dobivenu bioenergiju'' sam znao reći: Ne znam, ali mislim da neko samo tako preko noći ''dobije'' bioenergiju s kojom će liječiti ljude u to ipak sumnjam.
(O..., kako sam bio naivan!)
KAKO SAM POSTAO KANAL MEDIJ
23.03.1988, oko 16 sati.
Supruga i ja sjedimo u kuhinji.
Ona hekla a ja čitam dnevne novine.
Usput držim u šaci lijeve ruke kristal.
Odjednom, ''začuo'' sam reski pucanj i formalno sam ''vidio'' plavkastu tanku zraku (kao lasersku zraku) koja je došla iz prostora iznad moje glave, da bi ušla nekih 2 cm. iznad lijevog uha (u taj dio glave) nakon čega je izašla napolje na desnoj strani donje čeljusti.
Pogledao sam ženu.
I dalje je sva njena pažnja bila usredotočena na ručni rad što znači da ništa nije čula, vidjela, osjetila.
Odjednom me je abnormalno jako zaboljela glava.
Mahinalno sam s palcem, kažiprstom i srednjim prstom desne ruke snažno stisnuo mjesto mrštenja (mjesto između obrva).
Pomislih: Šta to bi, Bože? Šta da radim s glavoboljom?
Najednom čuh šapat u unutrašnjosti glave – u kojem momentu mi se pokaže u dubini čela (gdje sam držao tri prsta desne ruke) traka (istovjetna kao i traka pisaće mašine) na kojoj sam jasno mogao pročitati rečenicu (koja je bila identična šaptu): Idi u dnevnu sobu i izliječi si glavobolju svojim dlanovima!
Ništa nisam rekao supruzi i odoh u sobu.
Sjeo sam na kauč, zatvorio oči i postavio dlanove dva-tri centimetra od glave.
Imao sam osjećaj da sam nekad to već radio.
Toplina koja je zračila iz mojih dlanova bila je enormno visoka – kakva nikad ranije nije bila.
Pomicao sam lagano dlanove u krug (kao da perem kosu).
Nakon dve-tri minute glavobolja je u potpunosti nestala.
Taj nagli prekid mi je na neki način bio i neprijatan.
Ušao sam u kuhinju i rekao sam ženi: Mogu ti reći da sam upravo dobio bioenergiju.
Ona se nasmijala i nonšalantno reće: Baš fino! Onda me riješi glavobolje i boli u leđima.
I ja, ''ko neki stari majstor iscjelitelj'' počeh s tretmanom.
Za 5-6 minuta ona mi se obrati riječima: Blagi bože, pa nestale su boli.
Ipak, i dalje je teško disala.
Oko 19 sati došla je kod nas susjeda, koja je stanovala jedan kat niže od nas.
Požalila nam se kako je već nekoliko dana boli desna ruka toliko jako da nije u stanju oprati veš.
Moja žena joj ispriča šta ima novoga.
Tad me susjeda zamoli da pokušam i njoj otkloniti bol u ruci.
Tokom tri minute bol je nestala.
Drugi dan je došla dosta kasno na večer da bi nam ispričala da je sav veš tokom dana oprala i ispeglala.
Još uvijek nije imala bol u ruci.
Svakako, kako je susjeda bila poznata kao ''prenosnik mjesnih informacija'' – pola grada je za dva dana znalo da ja mogu bioenergijom izliječiti ljude.
Slijedeći ''pacijent'' je bio 14-godišnji sin od susjeda iz našeg ulaza.
Taj su ga dan roditelji prvo ''kljukali'' aspirinima protiv glavobolje, zatim su išli s njim do hitne pomoći, pa do bolnice – no glavobolje ga nisu riješili.
Tretman sam radio oko 10 minuta – nakon čega je sav sretan otišao kući bez glavobolje.
I ja sam bio sretan - otprilike pola sata.
Tad me je počela boliti glava onako kako je momak opisivao svoju bol.
Radio sam dugo, popio sam i aspirin protiv glavobolje – da bih nakon tri sata zaspao.
Tada sam se sjetio da sam negdje pročitao kako se nakon bioenergetskog tretmana treba oprati ruke toplom vodom, jer u protivnom se može preuzeti dio boli koja je bila prisutna kod pacijenta.
Eto, to je bila moja prva želja da istražim i dođem do odgovora: Zašto...?
U gradu i okolici se je brzo pročulo da imam jaki bioenergetski potencijal, no odbio sam da liječim ljude.
Konačno, krajem aprila dobijam od kčerke kratki prevod u kojem stoje informacije kako koristiti kristale.
U tom periodu sve se, po mojem shvaćanju, odvija vrtloglavom brzinom.
Supruzi je preporučeno da ide na kemoterapiju, na što ona pristaje.
Ja već znam da joj ne mogu pomoći (niti iko drugi) da bi prizdravila.
Jedina ''svjetla tačka'' u svemu je; da onog momenta kada se kod nje pojave bolovi - moja bioenergija joj otklanja te bolove.
Ona ne želi u bolnicu, a i ja sam bio protiv toga.
Tad postajem sve svjesniji da sve šta se dešava sa mojom ženom, mojom kčerkom i samnom – dešava se po fantastično izrađenom programu na koji mi nismo mogli nimalo utjecati da bi ga izmjenili.
01.11.1988. dolazi medicinska sestra da uzme krv od supruge, radi labolatorijske pretrage.
No, iako je bila dobar medicinski radnik nije uspjela da uzme krv jer onog momenta kad je stavila iglu na venu – vena bi pukla.
Sestra je pozvala najbolju medicinsku setru u gradu da ona to uradi – no ista stvar.
Tada je doktor odlučio da moju suprugu hitno prebace u sarajevsku bolnicu.
Interesantno je da su joj u bolnici uzeli krv iz vene od prve, dakle bez ikakvih problema.
Svakako, ostala je u bolnici gdje sam je svakodnevno posjećivao.
06.11. 1988. oko 11 sati mi je rekla da se osjeća veoma dobro.
U 14 sati je umrla.
Završivši sve što je vezano za smrt moje pokojne supruge, do pokopa (u Obrenovcu pokraj Beograda) – od 13.11.1988 ostajem sam.
I od tog dana započinje moj novi život; koji često izlazi iz okvira svih ljudskih spoznaja i zapažanja.
...
Od momenta kad sam primio prevod o radu s kristalima mnogo se toga izdešavalo.
1. Meditativnim putem ostvarujem Spiritualni ULAZAK u kristal.
2. Ostavarujem spiritualne kontakte sa OSMERO spiritualnih vrijednosti od kojih ''prepoznajem'' samo dvije.
Sami kontakti sa tim vrijednostima su nevjerojatno ''vizualni'' i jasno-razumljivo ''čulni''.
3. Na inzistiranje moje kčerke liječim spiritualnim putem jednu djevojku rođenu u New Jorku koja ima probleme sa astmom i...
4. Ipak, doživljavam ''u kristalu'' i nepredvidljive neprijatnosti.
5. U 6-om mjesecu dobivam od kčerke kvarcnu kristalnu kuglu promjera 5,5 cm.
Unutrašnjost je rekrasna i vidi se jasan broj 3, odnosno ako okrenem kristal ispada slovo E.
Padaju mi na pamet Trojstvo i Energija.
…
Od vremena kad ostajem sam sve se u mom životu odvija vrtloglavom brzinom.
Meditiram sa 6-ugaonim kristalom i kristalnom kuglom.
Ostvarujem fantastične spiritualne kontakte i dobijam neke podatke koji se tiču moje budućnosti.
Iskreno, u početku sve to primam s rezervom, dakle s velikom dozom sumnje.
Usput radim u firmi i počinjem liječiti ljude bioenergijom - i energijom koja prelazi preko kristala.
Nekoliko dana po povratku iz Obrenovca - iz Sarajeva dolazi kod mene kući Rade Janičijević, lector–redactor magazina ARKA da me intervjuira.
Planiranih 2 sata razgovora pretvorilo se je u razgovor od punih 9 sati.
Krajem 11. mjeseca sam pozvan od strane poznatog sarajevskog slikara Franje Likara da dođem u Sarajevo gdje bi sa grupom poznatih sarajevskih intelektualaca popričao o mojim sposobnostima koje su se kod mene počele manifestirati tako reći “preko noći”.
Polovinom 12-tog mjeseca kčerka mi predlaže da dođem u Ameriku.
Da bi sve išlo brzo djevojka koju sam liječio od astme se je ponudila da dođe u Jugoslaviju i da se vjenčamo, na koji bi način mogao odmah doći u Ameriku.
Kako sam informaciju o ženidbi, odlasku u Ameriku itd. primio nekoliko dana ranije tokom jedne meditacije pristao sam bez pogovora.
Novu, 1989. godinu sam dočekao sam sa svojim kristalima - i grupom spirita koje sam već 'susretao’ u kristalima.
Ludo, zar ne?
