dhatrina filozofija

GORNJA STUBICA, DVORAC ORŠIĆ

Muzej je osnovan i otvoren za javnost u povodu obiljezavanja 400. godisnjice velike Seljacke bune iz 1573. godine. Smjesten je u baroknom dvorcu obitelji Orsic iz 18. stoljeca. Na mjestu srednjovjekovne utvrde dao ga je sagraditi Krsto Orsic, pripadnik stare hrvatske plemicke obitelji i njegova bogata supruga Josipa, rodena Zichyi.
Dvorac je sagraden 1756. godine, sto je zabiljezeno i na ulaznom portalu dvorca, gdje se ranije nalazio i obiteljski grb.
Tlocrt je u obliku slova L, a trece krilo nekada se nastavljalo na stariji kastel. U 19. stoljecu, nakon velikog potresa, dvorcu je dodan klasicisticki trijem s timpanom i dorskim stupovima.
U dvorcu je sacuvana kapela s iluzionistickim freskama, alegorijskim prikazom cetiriju kontinenata i oslikani barokni oltar s prizorima iz zivota svetog Franje Ksaverskoga, koji pripadaju u sam vrh baroknog slikarstva i pripisuju se poznatome majstoru Antonu Lerhingeru.
Posljednji Orsici dvorac su napustili 1924. godine. Neko vrijeme u dvorcu se nalazila osnovna skola, a njime se koristila i seljacka zadruga. Krajem sezdesetih i pocetkom sedamdesetih godina 20. stoljeca dvorac je potpuno obnovljen i u njega je smjesten Muzej seljackih buna.
Uokolo dvorca oblikovan je parterni dekorativni vrt, a okolni je prostor pejzazni perivoj s domacim i egzoticnim biljnim vrstama.


Dvorac Orsic









Galantno stoljece i grofovi Orsic







16. i 17. stoljecu





Hrvatski narodni preporod



Etnografska zbirka





Muzej je prekrasan, no medutim kad smo se pojavile na vratima zeni je pao mrak na oci. Pitali smo ju do kada radi muzej na sto je ona odgovorila "A do 19 sati, a sada vam je 17.30!". Dobro mislimo si mi to nam je i vise nego dovoljno da prosvrljamo okolo i na jedvite jade kupimo ulaznicu. U muzeju je sve bilo zakljucano tako da smo ju morali cekati da nam otvori sobe i ukljuci struju, ali dobro nije problem.
Cijelo vrijeme nakon povratka kuci nesto mi nije dalo mira i odem na internet, potrazim sluzbene stranice muzeja i skuzim da nas nije pustila u cijelo jedno krilo dvorca tj. u poprilicno impresivnu (barem po slikama na internetu) dvoransku kapelu. Da ne povjerujes! Sta reci, hrvatsko poimanje turizma. Nekad davno sam se ja jako uzrujavala na takve stvari i mislila da ako to nekome prijavim da ce se stvari promjeniti, ali onda sam shvatila da to nije vrijedno mojih zivaca i da se nista nece promjeniti. To je jednostavno kako ga ja zovem hrvatski nacin.
Tu zenu boli briga koliko ce ljudi dnevno posjetiti taj dvorac i koliko ce ona ulaznica prodati i koliko ce dvorac zaraditi taj dan, jer ona ce svoju placu dobiti bez obzira na to. I zivo je boli briga da li cemo mi otici zadovoljni iz tog dvorca ili ne i da li cemo ga nekome preporuciti ili ne i to je problem. Sve dok cemo mi Hrvati tako razmisljati od svega nece biti nista. Jer da je na nasem mjestu bio recimo Njemac pa on bi dobio slom zivaca da shvati da ga nije pustila da pogleda muzej iako je platio 20 kuna i dobro bi se potrudio da to razglasi svim svojim prijateljima. A zasto sve to, zasto je potreban takav dojam? Muzej je prekrasan, dvorac je obnovljen i zasto to kvariti. Zato sto se njoj nisu dala otkljucati jos jedna vrata i zato sto je otisla doma mrtva hladna u 18.45 iako muzej radi do 19?!?!?!