The Devill himself

28.05.2006., nedjelja

.... idem ja večeras doma s mlake.... bio sam bezveze u parku, al mi se nije dalo ić u točku....i tako idem ja doma putem, slušam muziku sto na sat, trčkaram po stepenicama i odjednom ispred mene iskoči ni manje ni više nego jedna žaba.... i ugrizla me prokleta žaba... i, ta žaba krastača, bila je, nadasve, genetski modificirana žaba.... i ugrizla me i zarazila.... sada sam ja postao žaba-čovjek iliti frogman.... mogu skakati do 8 metara u zrak i 12 metara u dalj, a jezik mi se isplazi do 3,14 metara.... imam neutaživu želju za muhama, i ostalim letećim insektima i kukcima, a pogotovo pčelicama ;), zapravo jednoj pčelici.... koža mi lagano zeleni i mogu disati kožom... čujte, nije tako loše biti plod genetski modificirane žabe, ali nije ni savršeno.... planiram se preseliti na obližnji lopoč.... nude mi vrlo povoljno kvalitetan apartman s pogledom na baru.... sa dvorištem u mrkoj močvari, kad dobijem punoglavce da se imaju gdje igrati.... ah... to bi bio život.... živjeti kao umirovljena žaba u pustoši....
kao što vidite, ljudi, ja sam skroz puknuo.... i onda je ta žaba zapravo bila dikobraz.... a vidio sam jednom stvarno ježa... bio je na smučenom bregu..... tako se zove ono brdo iznad mlake... sad mi ni to nitko neće vjerovat jer će mislit da su gluposti.... al on me nije slušao.... nije me ni ugrizao... glupi jež, šta je uopće tamo morao doć....
ali taj je genetski modificirani jež ugrizao žabu.... zapravo upiknuo ju je svojim genetski modificiranim bodljama....i na žurkovu je bio jež....samo nije to taj isti bio....ovaj je bio drukčiji malo.... bio je sretan.... nije imao tugu u očima, nosio se kao da mu mirišu sve ruže, nije mu bila jesen... bezbrižno je lutao po morskim obalama obasut slanim kapljicama valova koji su snažno udarali u strme stijene primorskog krajolika.... aaaa...koje gluposti... bolje da ja odem spavat... ovo je samo da bude novi post... tek tako da ne izgleda preružno prazno... :D....
- 01:00 - Komentari (9) - Isprintaj - #

15.05.2006., ponedjeljak

mali davor....

ovako, ovo je nastalo utjecajem dosade i navale nekakve inspiracije.... nemojte se previše čudit i nemojte se ljutit šta je ko u stihovima jer sam kopirao iz icq-a.... nemojte krivo shvatit... ma shvatite, baš me briga...


...jednog lijepog i nadasve sunčanog dana
(volim riječ 'nadasve')
mali je davor počeo postojati
jeo je sladoled i bilo mu je dosadno
taj mali davor bio je fascinirajuće biće
puno poleta i volio je pričat pričice
i jednoga dana bilo mu je dosadno
jer je njegova draga morala neš pisat
i on pun sladoleda nije znao šta će
a nije mogao prestat mislit o nekim stvarima
čitao je knjige, razmišljao je o životu, znaš da ga muče brige
nije puno toga naučio jer je njegov um bio zatvoren
njegov um, kao mjesto gdje se rađaju sulude, nerazrađene, bizarne, ali nadasve genijalne ideje, bilo je vrlo zatvoreno prema okolini
toga je dana, čusmo, sjedio na obali obližnje rijeke i sreo galeba
galeb mu je rekao da život nema neki smisao
ali on ga nije slušao
on ga nije slušao
želio ga je shvatiti, ali galebove misli bile su izvan davorove perspektive
perspektive koju si je sam zacrtao društvenim utjecajem njegove bližnje, a teoretski i daljnje okoline koja je na nega izravno, ali i neizravno strastveno utjecala
davor je, dakako, bio uzbuđen čuvši takve spontane ideje od tako nesmotrenog galeba....
davor je iz puke znatiželje galeba i,dakako, ubio....
nije mu bilo žao
htio je to učiniti
priznao je da je pretjerao i nekud otplovio sam
sve slike su mu izblijedljele i zatvorio se u sebe
vrijeme je teklo i kazaljke su crtale krugove
i prazno mjesto na obali rijeke podjećalo ga je da je galeb nekad bio tu
nije znao kako je to učinio
ali galeba više nije bilo
stvari su se polako vratile na mjesto
i galeb mu nije bio potreban
kišne kapi na grad su počele padati
mali davor shvatio je da je sve zapisano u zvijezdama
i iako je davor strastveno želio tom galebu smrt
to ga nije pogodilo
neka kap u njemu je prelila čašu
i on je usmrtio jedinovoljenog galeba
ali razumio je da to nije bila njegova krivnja
čak i da on to nije htio, to bi se dogodilo
dogodilo bi se s apsolutno sukladnim posljedicama.....
glavna bit je bila da je galeb nestao, umro, crknuo, propao i neznatnim putem ispario s lica zemlje, a mali davor lutao je u svojim mislima izgubljen u vremenu i prostoru....
i iako ga više nije bilo, galeb je živio...
jer se u davorovim mislima budio
mali davor, nastavio je živjeti kao sjena... skriven od optužujućih i pohlepnih pogleda svoje okoline
sve dok ga jednog dana galebova smrt nije počela brinuti
taj mali beznačajni stvor u njegovom životu, u njegovoj unutrašnjosti, duši ili nazovimo je kako god, počeo ga je izjedati
grickati nit po nit iz široke mreže savjesti
dok davor nije bio svladan i pokoleban pod tim strašnim, izjedajućim mislima o malom galebu
da, i galeb je postao 'malen'... baš kao i mali davor
jer ponekad malen znači biti velik...
davor je znao da nije velik čovjek
živio je beznačajno i u sjeni
praznog uma i crne duše
počeo se često vraćati na mjesto tog značajnog incidenta u njegovom životu
obilježavao je obljetnice te značajne smrti
plakao je značajne suze za tim beznačajnim galebom
značaj mu se jako promijenio
davorov galeb više nikada nije poletio
više se nikada nije vinuo u nebesko plavetnilo i zapjevao tim beznačajnim galebljim pjevom
mali davor sve je mogao srediti, ali tog galeba ništa i nitko nije mogao zamijeniti
sunce je zašlo
davorova tjeskoba se još više pojačala
smatrao je da više nema smisla
nema svrhe i cilja živjeti beznačajno
ostale su mu dvije opcije:
okrenuti novi list ili ne živjeti uopće....
mali davor prvi je put donio veliku odluku............................................................
- 22:45 - Komentari (11) - Isprintaj - #
ne stane mi u box, a ne da mi se sad namještat da stane pa će bit ovako.... samo da se vidi koliko još muka traje...
- 16:06 - Komentari (0) - Isprintaj - #

01.05.2006., ponedjeljak

insomnia....

uvijek sam mislio da ljudi koji seru da pate od nesanice, upravo to - seru... al sam u posljednjih nekoliko tjedana to iskusio na svojoj koži.... iz meni posve nepoznatih razloga, ja vam, ljudi moji, skoro pa uopće ne spavam... a pošto nemam šta pametnije za reć to sam sad išao tu napisat... da se možda za koji tjedan, mjesec, godinu ili više sjetim to pogledat pa se prisjetim tih (odnosno ovih) vremena kad sam bio takav... kakav god to bilo... a šta ako i za taj koji tjedan, mjesec, godinu ili više još ne budem mogao spavat? a pa onda ću valjda barem usred noći dok budem bdio nad kompjuterom opet moć tražit vremena kad sam pisao ove gluposti... pa ću se moći nasmijati... nije ni da me nešto muči, a nije ni da sam bez briga u životu... ili možda jesam... možda živim previše hakuna matata... ma ne... mislim možda... da.... a uostalom u životu se treba brinuti samo za dvije stvari: jesi li zdrav ili si bolestan!... ako si zdrav onda nemaš o čemu brinuti, a ako si bolestan trebaš brinuti samo o dvije stvari: hoćeš li ozdraviti ili ćeš umrijeti!... ako ćeš ozdraviti, tada nemaš o čemu brinuti, ali ako umreš onda moraš brinuti samo o dvije stvari: hoćeš li ići u raj ili u pakao!... ako ćeš ići u raj, tada nemaš o čemu brinuti, a ako ćeš ići u pakao bit ćeš toliko zauzet pozdravljajući se sa svojim prijateljima da nećeš imati vremena za brigu... zato nema smisla brinuti.... pa ja ne znam dal sam zdrav ili bolestan, dal ću umrijeti ili ne, idem li u pakao ili u raj tako da mi se živo...fućka i nimalo ne ne brinem... 'hakuna matata' - to mi je iz davnih doba, dok još crtiće nisu upropaštavali sinkronizacijom, iz kralja lavova... trebalo bi značiti nešto kao 'život bez briga'.... naravno... u teoriji ;)... uglavnom ne spavam... bez razloga... usred noći ko neki luđak šećem po kući i nemam šta radit... pa odem psa prošetat... neki ljudi se već dižu na posao, a ja šećem psa po mraku... a možda i znam zašto ne spavam.. zato jer po cijele dane ništa ne pojedem... ja ne znam na čemu ja živim, ali zna proć dana da ja apsolutno ništa ne jedem... ko da sam fakin anoreksičan... mislim, nisam, da ne bi krivo skužili... ako ovako nastavim, još malo pa mi ni kisik neće bit potreban... ma ko ni da me nema... najbolje da postanem parazit... bloody vampire.... pit drugima krv i šetat se noću.... pa to tako i tako radim... da postanem vampir, život mi se ne bi puno promijenio... i tako... neću više pisat da ne potrošim sve ove silne ideje na jedan post... :D
- 20:44 - Komentari (18) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

< svibanj, 2006 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30 31        


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Opis bloga

Blog je uglavnom crn, s pretežito bijelim i mjestimično crvenim slovima... :)
A sadržaj bijelih tekstova su, valjda, moje čudnovate i, normalnim ljudima, neshvatljive misli i djela... Uglavnom...

Linkovi

Blog.hr
Iskon - ljudi idite na chat, to je zdravo... ja sam inače tu (devill_ri) pa se javite...
Moj Profil - moj profil na indexu...

Ja....- u South Park izdanju

Ako se želite spasiti od Tame i pridružiti se Svjetlu da bi pobijedili Zlo kliknite OVDJE..... Trust in Me....

Ako ne vjerujete da sam ja vampir KLIKNITE i uvjerite se..... a ako vjerujete KLIKNITE i pridružite mi se.... bwahahaha (zločesto)

Bllogići koje čitam... A nema ih puno jer mi se ne da.... A i ovo je više tu iz puke zloće da bi nerviralo i živciralo ljude nego iz nekog pametnijeg razloga....(po abecedi, da se ne bi mislilo da mi je netko manje/više drag... prvo mjesto je posebno rezervirano za posebnu osobu.. :)

cerekMajacerek
Ivonchyca
Kupus
Mentalac
Nani
NapoLitankica
Prozirni hanzaplast
SJP-ovci
Thule
Urinarna inkontinencija
Vecky
Zlocesta bakica

NOVO: Posjetite GAM FORUM naše drage škole..... Registrirajte se što prije jer nas je još uvijek premalo... (reklamirajte da ljudi počnu dolazit...)

Metalac - stranica od frenda za ekipu

evo tek tako da vidim koliki je promet.....
Web Counter