< | studeni, 2017 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
27 | 28 | 29 | 30 |
IZ DALJINE Šapat tvoj iz daleka dopire bojažljivo, ljubavi zov zatomljen u mnoštvu drugih glasova, čudesno potreban doprijeti do u samo središte nas, ima nas, u nama, više nego što priznati smijemo, ima nas više nego što prihvatiti možemo daljinom odijeljeni, a glas dopire i ruši svaku branu postavljenu sigurnosti radi, snagu riječi odrediti možemo li, pobjeći dovoljno daleko od svakog šuma baršuna što titra u uhu, možemo li, nije pitanje, samo pomisao trenutka, ne bježimo, nemamo kuda, svaki put, svaka staza, svaki odlazak vraća nas sve bliže, veže nas jače, čvršće, snažnije u trajnost nepredvidljivu, to nije voljeti, to nije dati i dobiti, to je život koji životu poklanja sve svoje, šapat tvoj iz daleka dopire, danu našem osmjeh poklanja, čekanju vrijeme krati, u ljubavi daljine ne postoje, glas šaptom potvrđuje. (06.04.2010. objavljeno na bloger.hr) I nešto drukčije, još jedan uradak iz arhive |