< | listopad, 2017 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | ||||||
2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
30 | 31 |
BEZ MENE Dan se budi bez mene. Šutim i kapke ne podižem. Preteški su za jutro jesenje rano. Sunce će, kažu. Vjerujem im, ali paše mi tama, Paše mi mir dok još tragove tražim Iz snova koje jutro rasprši Kao vjetar oblake svoje. Negdje si u njima bio nasmijan, A ja začuđena jer odavno te nema I kao da smo opet tamo, mladi, U grofovom parku i svi ti ljudi oko nas Stvarni, a ni njih više nema. Još samo ja bauljam u tom svijetu. U svijetu Bez milosti, smilovanja, Bez želje shvatiti sve strahove Koje uporno pokušavam sakriti. Sunce će kažu, Vjerujem, a ipak Puštan dan neka se budi bez mene. 25.10.2017. ovo za buđenje |