Kratki povratak doma prije odlaska dalje i razmišljanje.
Gdje je to dom? Što je zapravo dom? Da li je to stan, kuća u kojoj živimo, jer mnogi nemaju krov ponad glave. Njihov je krov čekaonica autobusnog i željezničkog kolodvora ili čekaonice po bolnicama, često mostovi, a kada vrijeme dozvoli nebeski svod je krov nekoj klupi. Po definiciji vidjeh:
1. a. ambijent u kojem se živi; kuća b. obitelj i kućna čeljad
2. jez. knjiž. a. domovina b. ono otkuda se potječe; zavičaj, rodni kraj
3. a. ustanova namijenjena za rad neke organizacije ili za smještaj osoba [planinarski dom; starački dom; đački dom; studentski dom] b. parlament [slavni dome!] c. dio parlamenta [gornji dom; donji dom]
4. bot., ob. u: [jednodomna biljka; dvodomna biljka, v.]
5. (Dom) glavne novine Hrvatske pučke seljačke stranke (poslije HSS), pokrenuo ih Stjepan Radić, izlazile s prekidima i s promjenama naslova (Slobodni Dom), podnaslova i izdavača 1903—1963.
Dakle svi ćemo se složiti da je dom mjesto gdje ćemo se odvojiti od ostali, imati svoj mir, uživati u sredstvima koja imamo ili biti tužni i nesretni ako nam za, uvjetno rečeno, normalan život puno toga nedostaje. Sve do prije koju godinu vjerovala sam kako je moj dom, moj stan, moja polovica kuće najdraže mjesto i kako nigdje ne bih mogla živjeti jer samo je jedan dom. Da li su godine učinile svoje ili sam uz mogućnost upoznati i vidjeti puno šire i dalje od mog doma shvatila da je nebitno gdje jesi ako živiš bolje, lakše, zadovoljnije, bez stresa i najvažnije u miru. Tada to mjesto postaje pravi dom kojem se s veseljem vraćaš. I tako složila sam se sa Radićem iako nisu novine u pitanju odjednom imam slobodni dom, a ne onaj kojeg sam stalno doživljavala kao nešto izuzetno, samo moje. Dom koji me je tlačio i izvlačio iz mene svu snagu kako bih ga na neki posesivni način čuvala upravo tim riječima „moj dom“. Neki govore da je dom tamo gdje ti je srce. Možda, ali svakako je tamo gdje si sretan i živiš ko čovjek.
|
