Maškare, maškaranje. Kada se izgube sve nade u bolje i ljepše navucimo neke druge maske umjesto ovih, koje nosimo svakodnevno. Nemojte odmah protestirati kako je to glupost jer svi smo mi iskreni, samo ta naša iskrenost postaje sve bolnija i sve neiskrenija. Uh što mi je danas? Ne bih trebala biti ljuta ili je to samo reakcija na nemoć? Razmišljam, trebam li prestati gledati tv program, prestati slušati radio, čitati novine, zaboraviti internet? Jučer gledam Nedjeljom u dva i divim se čovjeku koji sasvim realno govori o svojim problemima invalida i ne pukne, ne psuje, ne viče na sav glas o svim problemima, a ima ih toliko da se posramih na svoje kukanje. Jer što se meni može dogoditi osim da me infarkt neki idući put pobere sasvim, a i to neće biti neka vijest. Jer u vijesti ulaze šale naših ministara ili oni zapravo javno obznanjuju svoje inače skrivene želje i porive, dok milijuni kuna prelaze s računa na račun tek papirnato ali i tako se sve može u ovoj našoj maloj najljepšoj ako imaš pravog rođaka. Naravno da je najvažnija vijest koliko je tko od rođaka dao kako bi poštovani građanin šetao slobodno i da moj eventualni nestanak neće biti ništa više od oglasa u dnevnim novinama za one koji još uvijek čitaju novine i to počevši od osmrtnica. Eto ja se ljutim iako nema koristi, samo kako ostati hladan, a ne mrtav, kada uđeš u ljekarnu sa novim receptom, a magistra sasvim mirno zatraži četiristo kuna jer lijek nije na listi, iako se zna da je daleko kvalitetniji od nekih njemu sličnih i nema ga generičkog. Znam, znam pa nisam ja jedina iako bi zdravstvu i njegovom ministru bilo jeftinije dati kvalitetnije lijekove nego svako toliko ugrađivati rezervne dijelove, ali on to još nije shvatio, a pitanje je i hoće li. Stvarno je vrijeme za neke druge, sretne ili sretnije maske jer evo vrijeme maškaranja jednom godišnje je društveno prihvatljivo. Ono svakodnevno kao da više nitko ne primjećuje. Ili se samo pokušavamo sakriti od svih i svega spaljujući glavnog krivca, Fašnika?
09.02.2015.
|
