život je kako kada

< rujan, 2014 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30          

Opis bloga


Život je čudo nemjerljivo i zato se ponekad usudim zapisati sjećanja, misli, nadanja, želje, a sve to podariti svima koji su začarani čudima kao i ja. Uz poeziju često pišem priče koje su isključivo mašta tek sa malim detaljima stvarnog života. Fotografije koje stavljam na blog su moji uradci ako nije drukčije navedeno. Voljela bih da me najprije pitate ako želite što preuzeti.

A. Ž. K.

Ne
Uglavom ne komentiram komentar koji je ostavljen na moj post, niti se vraćam vidjeti da li je ostavljen komentar na moj kod drugih blogera. Zato, ako mi nešto želite reći ostaviti komentar na mom blogu, ako ne želite nije nikakav problem niti ako ne svratite.

Ako želiš nešto reći
demetra02@gmail.com

Početak
Blog je ponovo registriran 13.01.2013.

ljubav

08.09.2014., ponedjeljak

Jutro poezije kaj počinje u podne

Jutro poezije počinje tam pod Starim krovovima nakon što top sa Lotrščaka preseče dan na pola. Gotovo navek je pjesnika več od pjesnikinja. Verujem zarad tega kaj je saka žena najprej žena svom pjesniku, majka svojoj djeci, kuharica svojoj familiji pa je valjda red da se reda drži, a ne da tam na tem Jutru kaj počinje u podne, čita svoje pjesmuljke. Ruku na srce najveći su u tem svijetu pjesnika ipak pjesnici muškarci, a da ih ne bi gdo prozival kojekakšnim imenima dozvole ponekoj pjesnikinji da se pojavi. Na priliku meni. Ja ne kuham, djeca su skužila da im je bolje svratiti pred večeru, a ljubljeni je skoro k'o saki mornar samo kaj ni mornar. No kak je to Jutro, u podne; one, ostale pjesnikinje su u svojim kuhinjama, naravno poslen kaj su obletele plac i doteglile vu cekerima se za objed te subote i nedelje, a njihovi slavni pjesnici si spiju žesticu k'o aperitiv ili pivicu, pravi sok, gemištek ili samo kavicu da se razbude kak bi na tom Jutru u podne u najboljšem svjetlu recitirali svoje najnovije poetsko dostignuće. E sad, najte misliti da ja imam kaj protivu toga Jutra u podne, a ne. Ja sem član već nemam pojma koliko ljeta i onak u fazama dolazim i ne dolazim. Se ovisi koje je doba vu godini. Prek zime ne bi me prisililo ni da mi obećaju štampati novu zbirku, a koju ja nebum jerbo nemam više ni za elektriku pa bum i kompjutora zgasila i nebu već pjesmica. Prek ljeta i vu jesen ak sem doma dojdem. Fino si spijem pivicu, sa nekima se pospominjem, sa nekima nigdar. Neki su preveč veliki pjesnici da bi me čak i pozdravili pa se naprave da me ne poznaju nakon svih ljeta kaj se na Jutru, u podne susrečemo. I tak sem ove subote malo s pametnim mobitelom uslikala pjesnike i pjesnikinje na Jutru poezije kaj počinje nakon kaj su konjanici spili svoj gemišt ispred Žnidaršića. Pročitali smo si nekaj pjesmuljkov od tega si pol nismo razumeli jerbo tak tiho neki govore, no zarad tega ni bilo škode. Pročitali smo si cajtunge i okoli pol druge vure išli doma. Neke je dočekal ručak, a ja sem kak uvek nakon Jutra kaj počinje u podne otišla u Providencu na pastu sa več vrsta sira.
- 09:26 - Komentari (13) - Isprintaj - #