: Blogerica je putovala; piše moderator, dopalo mi se; kada sam bila zaposlena sanjarila sam o mjestima koja ću posjetiti uživajući u mirovini. Mirovina ipak nije bila dovoljna da bi mi omogućila vidjeti sve što srce poželi. No onda su se dogodile neke promjene u mom životu pa ipak uspijem nešto od željenog posjetiti. Vjerujem da su oni koji vole i mogu putovati posjetili Pompeje. Mene su Pompeji iznenadili, zarobili i voljela bih još jednom zaviriti u tu preko dvije tisuće godina staru povijest. Kao i do sada više ću ih opisati fotografijom jer povijest Pompeja možete čitati i na: http://hr.wikipedia.org/wiki/Pompeji ili u Sveučilišnoj knjižnici, ako vam je pri ruci. No dovoljno će biti i wikipedia. Pa da krenemo:Podno Vezuva nisam išla, možda idući put. pogled na Pompeje izvan zidina. Fascinantno. Ja sam ostala zadivljena snagom tog mrtvog grada koji još uvijek svoju povijest nije ispričao do kraja.>     pogled na Forum. Mi bismo rekli trg, a što je istina. Glavni trg Pompeja na kojem se kao i danas u gradskoj vječnici donosile odluke o gradskom životu. Zanimljivo je kako je ulazak u grad vrlo uzak. Pompeji su bili opasani zidinama, nisu imali unutar grada polja i sve što je grad trebao dovozili su trgovci na svojim kolima ali samo do zidina. Tada su trgovci iz grada sa malim kolima silazili i kupovali i prevozili u grad. Na taj su način štitili svoje građane-trgovce od nelojalne konkurencije. Možda bi našu vladu trebalo tamo poslati da nešto nauči. sve se prevozilo u sudovima koji su ostali očuvani zajedno sa namirnicama slika koja naježi svaku kožu, zato brzo odlazim dalje ne mogu se oteti dojmu veličine grada. Pretpostavka je da je prije erupcije Vezuva u gradu živjelo oko dvadeset tisuća ljudi. jedna od ulica. Zanimljivo je da su u ono vrijeme imali pješačke prijelaze. To su ovi obli ili četvrtasti kameni blokovi po sredini. Naime kao prijevozno sredstvo u gradu koristile su se konjske ili magareće zaprege. često samo sa dva kotača koji su imali razmak točno od utora ulice s jedne do utora s druge strane. Taj dio ulice je bio za tridesetak cm niže od dijela, recimo tako, pločnika koji je bio uz rub kuća. Da bi ljudi mogli prijeći na drugu stranu ulice, a da ne moraju gaziti po blatnjavom i koječim onečišćenom dijelu ulice imali su pješačke prijelaze i ja prelazim na drugu stranu. Freske na zidovima pojedinih kuća, javne kupke prije dvije tisuće godina znali su kako držati hranu na toplom. Ispod ovih udubljenja se ložilo, u udubljenju je bila voda, a u vodi posuda. Da li vas to danas na nešto podsjeća. jedna od bogatijih kuća. Grad je imao sve što je stanovništvu trebalo: Ovi stupovi dolje su ostatak ribnjaka u kojem su čuvali živu ribu, a okolo je bila tržnica javnu kuću sa zanimljivim freskama kafić kazalište veliko i malo. više kao današnje pozornice. Za sve vidjeti premalo je bilo vremena, možda jednom opet. Opraštam se još pogledom izvan zidina na Vezuv.
|
