Moji mali koraci...

petak, 14.11.2008.

Susret...

...Posadiš sjeme susreta.
Nakon nekog vremena zastaneš da promotriš sve što se zbilo,
sve što se zbiva.
I zadivljen pitaš: "Zar je toliko neba bilo u onom zemljanom sjemenu?
Toliko svjetla?
Toliko....
A svojim očima tek nešto od svega obuhvaćaš...

...Krenula je...
...Nosi torbe pune Neba...

...i ovo je samo jedan vidljivi susret...
..samo .jedan od onih koji se događaju svakoga dana...
...u susretima naših duša...

S njom prelazim nabujale rijeke koje ne bih mogla sama...
...s njom trčim zelenim poljanama svijeta kom težimo ...
..s njom otkrivam kako se raste u hodu za drugoga...
...u hodu lišenu zagledanosti u svoje tegobe...u sebe.
.
...ona je moj Most...
...ona je ...jednostavno ....moja Ema...

I sigurna sam..neprocjenjiv je i moj život...
...kad u jedan njegov tren stane toliko svjetla...toliko blizine...
...toliko nježnosti koja poznaje sve obale vječnosti...
u koju su utkani naši mali koraci....

14.11.2008. u 07:33 • 16 Komentara • Print • #

<< Arhiva >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

<	studeni, 2008					>
P	U	S	Č	P	S	N
					1	2
3	4	5	6	7	8	9
10	11	12	13	14	15	16
17	18	19	20	21	22	23
24	25	26	27	28	29	30

Moji mali koraci...

petak, 14.11.2008.

Opis bloga