|
Linkovi
Remiza Ander Konstrakšn
Bestseler.net - Blogerski Online Magazin
B.O.R.G.
AGREST3D
Plavi radio - tu me možete slušati svakog petka od 6 - 9
O meni ukratko:
Godine: 37
Bračno ili predbračno stanje: predbračno
Visina: oko 180 i nešto
Težina: oko 97
Kosa: za još dva pranja
Pomagala: naočale
Trenutno stanje: neloše
Piće: piva
Jelo: ćevapi
Čitam i pišem, uglavnom loše
Odgovaram na mailove
Jedem po kućama
Kad volim glup sam ko kurac
Here We Go Again - Features Norah Jones - Ray Charles
Here we go again
He's back in town again
I'll take him back again
One more time
Here we go again
The phone will ring again
I'll be her fool again, I will
One more time
I've been there before
And I will try it again
Any fool, any fool knows
That there's no, no way to win
Here we go again
She'll break my heart again, yeah
I'll play the part again
One more time
I've been there before, you know what?
I'll try it again
But any fool, any fool knows
That there's no, no way to win
Here we go again
She'll break my heart again
I'll play the part again
One more time
I'll take her back again
One more time
I will
U snu
sreli smo se
puni neobavezne svakodnevice
i obicnim riječima
samo da tisine ne bude
jer izgubili bismo se
u veličini njenog značaja...
U snu
dok sam ti govorila
da mi je jako hladno
nisam se mogla sjetiti
tvoga imena.
Smiješila sam ti se
samo da sekunda ne bude prazna
jer zbunila bi nas
beskrajnost njezine mogućnosti.
U snu,
gledala sam
kako se koraci tvoji gube u daljini
a iza tebe nije ostao miris...nikakav.
Nisam poželjela da se vratiš
niti da te opet vidim.
Čudna je to daljina
nema veze s kilometrima
već se mjeri
nepoznatim parametrima Sudbine....
I kako to uvijek bude
kad se sanja,
probudila sam se..
U jednoj ruci:tišina
u drugoj:sekunda
Znam ti ime,
a osmijeh do tebe
putovat će dugo
jer izmjereno
nepoznatim paramertima sudbine
ti si "dovoljno daleko"
da ne poželim da dođes
niti da te vidim....
Sadržaj na ovim stranicama je zaštićen Zakonom o autorskom pravu i srodnim pravima.
Straight to you - Nick Cave
All the towers of ivory are crumbling
And the swallows have sharpened their beaks
This is the time of our great undoing
This is the time that I'll come running
Straight to you
For I am captured
Straight to you
For I am captured
One more time
The light in our window is fading
The candle gutters on the ledge
Well now sorrow, it comes a-stealing
And I'll cry, girl, but I'll come a-running
Straight to you
For I am captured
Straight to you
For I am captured
Once again
Gone are the days of rainbows
Gone are the nights of swinging from the stars
For the sea will swallow up the mountains
And the sky will throw thunder-bolts and sparks
Straight at you
But I'll come a-running
Straight to you
But I'll come a-running
One more time
Heaven has denied us its kingdom
The saints are drunk howling at the moon
The chariots of angels are colliding
Well, I'll run, babe, but I'll come running
Straight to you
For I am captured
Straight to you
For I am captured
One more time
Best love poetry by Drito Konj:
čežnja me mori
jebiga
sori
|
20.03.2009., petak
Nekad tak malo treba
U novinama recesija, na radiju recesija, a na televiziji tek ona prava recesija. Mlaćenje prazne slame i igranje sa živcima prosječnog građanina lijepe nam naše. Svi pričaju o tome. I oni koji znaju kaj ta riječ znači, a i oni koji nemaju blage veze o čem se tu točno radi moraju napomenut da je sve u kurcu. Tak je rekel premijer, pa valjda on zna. Mediji nas plaše, guraju nam knedlu u grlo, čir u želudac i kitu u guzicu. Mediji su gladni i nikad zadovoljni. Do prije par dana su se na naslovnicama kočili naslovi o socijalnoj neosjetljivosti ljudi na vlasti jer si nisu htjeli srezat plaće dok je zemlja u drami i ljudi ostaju bez posla. I onda, za divno čudo, najave se sniženja plaća u vladi, saboru i ministarstvima, a novi naslov je, ako se dobro sjećam „Ministri sebi snizili plaće kako bi kasnije mogli i drugima“.
Kao što rekoh, mediji nikad zadovoljni, o nečemu se treba pisat, treba bit protiv bilo čega jer to prodaje novine i oglasne prostore. A i raja će uvijek biti raja, pa je bitnije da se piše o poluproizvodima u hrvatskom „celebrity“ svijetu, što god to značilo, jer raja je, uz sve ostalo, i glupa i voli trač više od svega. Puni mediji crnih kronika, ratova, tsunamija, ubojstava, serijskih silovatelja, pljački, otmica, recesije... Sjedimo tak cura i ja jedan dan i pijemo kavu, listamo novine i mislimo si kak nam nije baš svejedno, kaj fakat izgleda da cijeli svijet ide u mjesto južno od struka.
A onda su se, taman negdje iznad Jakuševca, razišli oblaci i bubnulo nas nekakvo zubato sunce kroz prozor. Pa smo odlučili malo prošetat po nasipu, zaboravit na loše vijesti s kojima nas bombardiraju i malo odmoriti. A na šetnici uz Savu djeca trče i smiju se, psi se igraju, stariji par šeće ruku pod ruku, vrlo polako. Mame s djecom, dvoje se ljube na klupi, malo niže uz Savu tata i sin puštaju zmaja. Bila je predivna nedjelja, onakva kakva treba bit, u prolazu smo mahnuli frendovima na biciklima, sjeli na kavu na Cvjetno, prošetali kući...
Nakon dobrog ručka, uz pivu i cigaretu, zaboravili smo na loše vijesti iz medija, zaboravili smo na sve njih. Upalio sam PlayStation pa smo bacili partiju Buzz! kviza. Izgubila je dvije partije, u triviji sam ipak bolji. Onda je ustala, ugasila plejku, ugasila televizor, uzela ručnike iz ormara, skinula majicu i onak nekak mazno mi rekla:
- Idemo pod tuš?
E, pa drage loše vijesti, dragi tsunamiji i svi ostali, draga recesijo, draga vlado, dragi političari, dragi mediji bez takta... možete me samo mrzit, iz dna duše ako želite, nije mi preveč bitno. Nemate utjecaj na mene, imam lijek, imam protuotrov za vaše gadosti i laži.
Ona. Šetnja. Dobra klopa. Pivica. Glupa igrica. Tuširanje u nedjeljno poslijepodne. Nakon toga mi nemrete niš.
Možete mi pušit kurac jedino.
I niš mi drugo nemrete.
|
|
|