Toys' Master Toys Master

Toys Master

Khm... khm...


...
''... Umjetnik devetnaestog stoljeća otkrit će narodni mit i popularizam u romantizu, a začetak apstrakcionizma u impresionizmu – pravcu koji je usko vezan uz nove spoznaje u oblasti optike, pravcu koji je otkrio svjetlost, pokret, odsjaj, te se time približio čistoj prirodi slikarstva odbacivši religiozno literarne princime, a umjetnik oslobođen svih društvenih potreba okrenut je svojoj unutrašnjosti...''

''... Svjetlost putuje krivuljom, a to znači da je cijelokupni svijet zakrivljen. Izučava se ne samo brzina i putanja svjetlosti, već i sama pripoda iste. Pitanje je da li je svjetlost energija ili čestica i to je novi dodatak na realističku sliku svemira, a isto tako važna činjenica je da se subatomski svijet ponaša različito. Time je u potpunosti ukinuta konvencionalna, pozitivistička metoda u znanosti, te je u nju ušao moment subjektiviteta, mističkog, religioznog i poetskog...''

(Teorija oblikovanja)

... I onda mi recite da je u umjetničkoj lako... Dobro, uglavnom jest...no imamo i mi svojih bisera...

Iskreno me oduševljavaju ljudi koji u postovima pišu o događajima iz svoji života... Ja to nikad ne bih mogla... No vrijedi pokušati...
I, što je bilo danas...? Paaaaa...dobila sam 5 iz slikarskih tehnologija... Yeah, Da... ponosim se... Sada znam podjelu veziva, znam što je kreč... naravno i fresquo tehnika... Znam kako se rade freske (naravno, u teoriji briljiram...no praksa je neka sasvim druga priča)... Sve sam fino naučila, i sad imam cijeli vikend pred sobom da to zaboravim.. Znam, tragično, no uvijek je tako...

Baš sam malo razmišljala.. i jedna me stvar u umjetnosti fascinira... Možeš naslikati najružnijeg čovjeka na svijetu, tako da njegova slika bude savršeno lijepa... To je tako zanimljiva stvar... A ja volim razmišljati o ljudima, licima, portretima... Volim crtati ljude, lica, portrete... Volim lica s manama... s tankim usnam, prevelikim nosom ili čupavim obrvama... Nije važno... Ne želim i ne tražim savršenstvo (ni po kojem pitanju), jer meni savršenstvo nije savršeno... Ako znate što želim reči...

Neki sam dan (ne znam kako, zašto, od koga...) opet čula onu dobru staru... ''U svemu treba biti umjeren''.
Nipošto se ne slažem s tom tvrdnjom... Umjerenost vodi ka monotoniji... jednakosti... bezličnosti... Katkad treba pretjerivati, tako izgrađujemo sebe...

Danas mi je frendica rekla jednu vrlo lijepu stvar... Da bi na neko vrijeme željela imati moj mozak... (naravno ne na tanjuru, makar to sada tako zvuči...)
To mi doista laska... Amanda, hvala...

I nemojte misliti da sam odustala od onih svojih pjesmuljaka... Ne, samo sam u potrazi za inspiracijom... Po mogučnosti, nekom trajnom inspiracijom...

I ispričavam se što skačem s teme na temu... Jednostavno mi se nije dalo sve to ukomponirati u smislenu cijelinu...
Hvala na razumijevanju...

... I još nešto... Na današnji je dan rođen Bela Lugosi... Čestitala bi mu...da već nije mrtav...ovako nema smisla...

...
Viktor, obećajem da ću dati sve od sebe da pogledam film tokom ovog vikenda...

abs
- 17:48 - Komentari (36) - Isprintaj - #

NEKI DRUGI SVIJET

... Znam, utjeha je svuda oko nas... i u vodi, i magli, i oprostu, i smijehu, i nadi, i noći, i krvi, i zagrljaju, i suosjećanju, i mjesecu, i jecaju...
No zašto ju je onda tako teško pronaći?

(Samo sive ulice, prašna lica i sjaj u očima...)

Pobjegli smo na neko udaljeno mijesto, izvan pogleda, daleko od sijećanja, bliže nama.
Jer vjerujem da je moguće.

Priče će ostati bezvrijedne, a pjesme smiješne.
Nebo će ostati nedostižno, a mjesec daleko.

(Samo krv na rukama, mudrost na licima i starost u srcima...)

Zvuk će smijeha biti isti,a za sreću potrebno jednako mnogo.
Život će i dalje biti kratak, a budućnost neuhvatljiva.

(Samo vjetar u plućima, praznina u mislima i pustoš prostora...)

Tuga će jednako boljeti, smrt jednako pogađati.
Ljudi će svejedno odlaziti, nada svejedno slabjeti.

No ja vjerujem u to.
Pitaš... gdje idem...? Pitaš... kamo odlazim...?
Na sam početak kraja... Daleko od sudbine.
Jer ponekad sunce izlazi na zapadu, ponekad je bijela prljavija od crne, ponekad je realnost posve nerealna, a budućnost tu i sad.

Bili smo blatna djeca.
Bili smo trnje na ružama.
Bili smo bijes i bol.
Bili smo zov ulica.
Bili smo pijesak u cipelama.
Bili smo čađa i prljavština.
Bili smo slabost i prijevara.
Bili smo laž na usnama.
Bili smo glupost i zabrana.
...
Bili smo igra na sreću
Generacija koja vas je razočarala.
Bili smo ljudi, baš kao i sad.
_____________________

Mislila sam napisati ponešto o sranjima koja mi se u zadnje vrijeme događaju... No odustala sam čak i od pisanja nečeg posve prikrivenog... ima previše špijuna...

Wind
- 16:17 - Komentari (32) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.