utorak, 25.05.2010.

Hrana budućnosti zaglupljivat će čovječanstvo i činiti ga neplodnim

Naravno da smo znali i prije, ali evo nek se nađe.

Članak sa linka

GMO NAPADA
Hrana budućnosti zaglupljivat će čovječanstvo i činiti ga neplodnim
U 21. stoljeću većina parova neće moći imati djecu. Oni koji pak uspiju, dobit će mentalno zaostalo potomstvo


Naime, ruski znanstvenici proveli su eksperiment kojim su dokazali da je glavna svrha genetski modificiranih organizama, uz profit naravno i spriječavanje prokreacije sljedećih generacija sisavaca.

Ovo je efekt kojeg priželjkuje i osnivač Microsofta, Bill Gates, koji je započeo borbu protiv porasta svjetske populacije. Danas zajednica milijardera baca tzv. ˝GM bombe˝, zamaskirane kao dobrotvorne namjere, na afričke i azijske zemlje.

Početkom 1990-tih, Nikaragva, Meksiko i Filipini bili su zahvaćeni strašnom epidemijom, a znanstvenicima je trebalo vremena da otkriju izvor. Savršeno zdrave mlade žene pobacile bi tijekom drugog ili trećeg mjeseca trudnoće. Daljnji pokušaji začeća imali su iste rezultate, što je na koncu završavalo neplodnošću. Liječnici su bili zbunjeni. Jedina poveznica u svim slučajevima bilo je podvrgavanje masovnom cijepljenju protiv tetanusa koji je nadgledala Svjetska zdravstvena organizacija, a financirala Rockefellerova zaklada.

Bilo je teško ispitati iskrenosti njihovih namjera. Ipak, katolička udruga ˝Comite Pro Vida˝ sa sjedištem u Meksiku, odlučila je testirati cjepivo i pronašla nešto zapanjujuće. Ono je, naime, sadržavalo humani korionski gonadotropin, što je hormon trudnoće koji proizvodi posteljica. No kako je hormon mogao biti dio cjepiva? Daljnje analize šokirale su znanstvenike. Kombinacija agenta protiv tetanusa i HKG-a stimulira stvaranje antitijela koja kasnije sabotiraju trudnoću i ženu čine neplodnom. Drugim rječima, cjepivo je bilo prikriveni oblik abortusa.

Kada je urota Rockefellera i WHO-a otkrivena, GMO su nastavili tamo gdje su oni stali. Prije dvije godine, ista stvar koja se dogodila u Nikaragvi i Filipinima, dogodila se u Zimbabweu i Gvineji. Ovaj put, žene koje su snosile posljedice, konzumirale su konzervirani kukuruz. No epidemija neplodnosti u zemljama Trećeg svijeta nije se dogodila slučajno.

˝Javna je tajna da su svjetske sile, posebice SAD, Japan, Kanada i EU zabrinute deficitom prirodnih dobara. UN ima službeni dokument koji svjetsku populaciju dijeli na glavnu, srednju i sporednu grupu, gdje spadaju zemlje u razvoju. Posljednju, koja sadrži i najviše populacije, trebalo bi iskorijeniti poput korova˝, objašnjava sociologinja Irina Aliverova.

Jedan od mehanizama užasnog programa kojeg podržavaju Gates, Rockefeller i američka vlada otkrio je Mitch Hein, predsjednik biotehnološke kompanije Epicyte. On navodi kako su antitijela uzeta od žena s rijetkim stanjem, tzv. imunološkom neplodnošću. Geni su izolirani i putem metoda genetičkog inženjeringa umetnuti u genom normalnog sjemena kukuruza kojim se opskrbljuju zemlje Trećeg svijeta. Hein objašnjava što se dešava ljudima koji konzumiraju takav kukuruz. Generalno, antitijela se hvataju za površinu sperme, te znatno otežavaju njezinu pokretljivost.

˝Neplodnost u trećoj generaciji životinja koje su uzgajane na GM hrani znači kraj tih vrsta˝, dodaje Alexander Baranov s Instituta za biologiju. ˝Drugim rječima, GMO vodi do evolucijske smrti i degradacije vrsta.˝

četvrtak, 20.05.2010.

Ferry pride gluposti

Ne kužim ovaj gay pride pokret, jednostavno mi nije jasno. Nemam ništa protiv pedera/gayeva koji je već naziv po riječniku, ali postali su prenametljivi u medijima. Doslovno skaču u lice derući se da su oni pederi i što im možemo, skloni su ekscesima. Big fuckin deal. Moja sućut. Ja sigurno neću skakati nekome u facu derući se da sam crn/bijel/žuti/kinez/pametan ili glup. Provokacijama uspiju izazvat majmune koji ih na kraju istamburaju pa na kraju ispadnu žrtve kakve i žele biti.
Druga strana priče je što mi se čini da je i to udruga/event koja se jednim dijelom financira iz proračuna, što znači da vlada i na ovaj način pokušava unijeti nestabilnost među narod, ovo je samo još jedna od mogućih podjela. Uz partizane/ustaše, pro/kontra Thompson i slične gluposti.

utorak, 18.05.2010.

Jeste li u zamci kulture neimanja i deficita? (pametnakuna.hr)

Prenosim tekst, smatram da ima smisla:


Biti u dugu nije normalno. Biti u dugu nije zdravo. Iz tog razloga zapadna civilizacija je ušla u duboku recesiju kojoj se ne nazire kraj. Zašto je tome tako i kako izaći iz toga?

Autor ovoga članka naučio je tisuće ljudi kako promijeniti mentalnu paradigmu deficita kroz programe Tranceframing i Umijeće imanja novca.

O ovim iznimnim znanjima možete saznati ako poslušate predavanje Upoznajte Tranceframing, koje besplatno možete downloadati klikom ovdje.


Prosječan građanin zapadne civilizacije bombardiran je s gotovo trideset tisuća poruka dnevno koje poručuju: nemaš dovoljno, moraš imati više. Tih trideset tisuća poruka ima samo jedan cilj - poručiti ljudima da nešto s njima nije u redu te da su njihove stvarne potrebe one koje se reklamiraju, a ne one koje osjećaju.



Industrija marketinga čini nevjerojatan posao ujedno osnažujući kulturu u kojoj je osnovno pravilo da se mora imati više. Jako puno ljudi uhvaćeno je u ovu zamku. Možda su među njima i neki koji čitaju ovaj članak, što ovisi o osobnoj procjeni. Međutim, vrlo se lako može izvući iz te zamke.

Oni koji posjeduju mentalni obrazac više je bolje vrlo lako će biti uvučeni u nedostatak. Maloprije navedeni primjeri u svemu i uvijek vode jedino u tom smjeru. Pod utjecajem ovog obrasca stvaraju se situacije u kojima uvijek nešto nedostaje, pa tako i novca. Oni koji posjeduju takvu realnost nikada neće imati novac.

U utrci štakora

Takva realnost je zamka koju Robert Kiyosaki, autor knjige Bogat otac, siromašan otac, naziva štakorova utrka. Sve ovo generira jednu novu globalnu kulturu, a to je kultura neimanja i deficita. Ta kultura se reflektira na pojedinca, a većina ljudi u zapadnoj civilizaciji živi iz pozicije deficita.

Deficit zemalja te ljudi koji u njima žive mjeri se u bilijunima eura. U prijevodu to znači da je većina zemalja u dugu, kao i većina sustava, od mirovinskog, školskog pa sve do zdravstvenog. Također, većina obitelji je u dugu. U današnjem društvu sasvim je normalno i uobičajeno da ljudi traže još više novca, da ga posuđuju i da sve više ulaze u dug.

Stari ljudi kažu "Dug je zao drug", što je, u biti, odlična poslovica. Danas se većina ljudi nalazi u minusu. Realnost mnogih izgleda tako da dižu brojne kredite, od kredita za automobil, stan, raznoraznu vrstu robe, pa do kredita za hranu, odjeću, itd.

Sve to nameće jedno vrlo logično pitanje - zašto ljudi ulaze u dug? Većina bi na ovo pitanje odgovorila da ne bi mogli drugačije, jer to je jednostavno tako. No, postoji još nešto. Cijela priča o oskudici, obrascu više je bolje i priča o dugu ima još jednu poantu. U svijetu je stvoren jedan kolektivni mit, odnosno kolektivna laž. Većina ljudi vjeruje da ne može živjeti bez zaduživanja. Ljudi vjeruju da svu imovinu koju trenutno posjeduju ne bi imali da nisu ušli u dug te da ne bi ništa imali da nisu u deficitu. Oni realnost doista vide tako.

Najopasnije je što svi podaci govore o tome i svi ljudi govore da je tako. Čak i mnogi koji čitaju ovu knjigu složiti će se s time. S takvom realnošću ljudi se svakodnevno susreću, o njoj slušaju, o njoj se govori na televiziji, a u krajnjoj liniji i oni sami su u dugu. Sve ovo pokazuje da je podsvijest većine prihvatila to uvjerenje te da se realnost oblikuje pod utjecajem tog uvjerenja.

Kreiranje nove stvarnosti

Biti u dugu nije normalno. Biti u dugu nije zdravo. Iz tog razloga zapadna civilizacija je ušla u duboku recesiju kojoj se ne nazire kraj. Zašto je tome tako? Zato što se radi o destruktivnoj realnosti. Biti u dugu nije prirodno. Svi oni koji su u dugu nalaze se u krivom programu uma te je to jasan pokazatelj da nisu kreirali novu i drugačiju realnost.

Znanje koje nudi Dijamantni um Pack svakome daje mogućnost da izađe iz tog programa i da ne bude u dugu. Akceptiranje i prakticiranje znanja iznesenog u ovome programu dovodi do postepenog izlaženja iz realnosti u kojoj se netko trenutno nalazi i s kojom nije zadovoljan. Također, ovaj program daje mogućnost fokusiranja na kvalitetnije vrijednosti te drugačiju praksu i način promišljanja što vrlo brzo dovodi do prelaska iz minusa u plus što se tiče financija.

Mnogi se sigurno pitaju kako je to moguće? Iz jednostavnog razloga što se fokus usmjerava na prave stvari, na one koje uravnotežuju i uvode u poziciju imanja novca.

Trenutak ovdje i sada je trenutak pravog vremena i pravog mjesta. Međutim, mnogi funkcioniraju na sasvim drugačiji način. Mnogi promišljaju o tome da nemaju dovoljno i da moraju nabaviti nešto da bi bili sretni ili sigurni. U tim slučajevima oni se ne nalaze u sadašnjosti, odnosno u trenutku ovdje i sada, već su usmjereni na budućnost. To dovodi do odvojenosti od izvora vlastite životne energije te do uvlačenja u kolektivni program. Taj program se cijelo vrijeme servira i istovremeno, također, doprinosi odvajanju od životne energije.

Gubitak energije

Odvajanje od životne energije događa se na način da se tome programu daje novac te ga se hrani sa svojom životnom energijom, dok ju s druge strane ljudi gube. Sve to dovodi u poziciju da se ne posjeduje novac, da se živi od prvog do prvog u mjesecu, da se štedi iznimno malo i da se (da bi se mogla održavati umjetno stvorena potreba, koja postaje i navika) mora posuđivati novac i ulaziti u dug. Na takav način dodatno se povećava gubitak svoje životne energije.

Fascinantno je da zbog ovog umnog obrasca većina ljudi pozornost ne usmjerava na novac u njegovoj pravoj definiciji (sredstvo za razmjenu osobne dinamičke moći). Većina ljudi svoju pozornost u ovome nezdravome umnom obrascu usmjerava isključivo na dug, odnosno kako i na koji način se zadužiti da bi vratili postojeći dug. Fokus tih ljudi je na iznalaženju novca za ponovno zaduživanje da bi kupili nešto što im stvarno nije potrebno.

Velik broj ljudi razmišlja upravo na ovakav način, a taj način razmišljanja proizlazi iz globalnog programa, o kojemu je maloprije bilo riječi, koji je vrlo opasan.

ponedjeljak, 10.05.2010.

MMF - JEDINI ZADATAK ZADUŽITI ZEMLJE U KRIZI

Prenosim s jednog nezavisnog portala:

Glavne odlike procesa globalizacije su prevladavanje granica medju državama nacijama, opadanje suvereniteta država te nastanak globalnih i nadnacionalnih udruženja koje preuzimaju regulativne i druge funkcije u društvu i svjetskoj privredi. No, on u sebi ima i mnoge zamke.

Primjerice globalizacija je povećala medjusobnu ovisnost stanovništva i potrebu za kolektivnim djelovanjem, ali zbog toga milionima nije donijela nikakvu korist, već samo štetu. Liberalizacija, privatizacija i tranzicija mnoge je zemlje odvela u siromašvo. Stoga nikoga ne treba čuditi što je sve više onih koji osporavaju pravila igre u današnjoj svjetskoj privredi.

Na udaru su posebno Medjunarodni Monetarni Fond i Svjetska Banka, glavne poluge novog imperijalnog privrednog ratovanja. Naime oni su svojim strogim mjerama povečali siromaštvo u zemljama dužnicama, izazvale ekonomske i financijske krize, spekulativne napade na devizne tečajeve pojedinih valuta u Africi, Aziji, Latinskoj Americi. Zbog toga je sve više onih koji se zalažu za ukidanje tih svjetskih privrednih regulatora. Ponajprije stoga sto se ponašaju kao instrumenti vanjske politike najmoćnijih zemalja.

Drogiranje ovisnika

Nobelovac Edward Prescott tvrdi da je danas jedina zadaća Svjetske banke i MMF-a odobravanje sve većeg zaduživanja zemalja u krizi, što usporedjuje s davanjem droge osobi koja je ovisna o kokainu. Drugim riječima, MMF i Svjetska banka stvaraju novovjeko dužničko ropstvo. Kako se to radi, najbolje je pokazao ugledni američki novinar Gregory Palast, kolumnist britanskog Observera i reporter BBC-a koji već godinama istražuje tamne strane globalizacije.

U tome mu je znatno pomogao i Josef Stiglic, bivši glavni ekonomist Svjetske Banke i predsjednik Vijeća ekonomskih savjetnika američkog predsjednika Billa Clintona, koji je nakon svoje smjene, kao prvi medju visokim dužnosnicima javno progovorio o prljavom djelovanju MMF-a i Svjetske banke.

Tako Stiglic tvrdi kako MMF i Svjetska Banka u gotovo svim zemljama primjenjuju istovjetan način djelovanja. Kada se okome na neku zemlju, prvi je korak podmićivanje političara koji inozemnim firmama prepustaju telekomunikacije, nacionalne naftne kompanije, energetske pogone, upravljanje vodom i ostalu vitalnu infrastrukturu.

To se odredi tajnim ugovorima. Naime, svaka država za suradnju sa MMf-om i Svjetskom bankom mora potpisati 111 tačaka obaveza. Ako to ne ućini, onemogućuje joj se uzimanje kredita na svjetskom tržistu kapitala, a danas nitko ne moze opstati bez kredita, tj. Kreditnog rejtinga. Uporedi s tim procesom, otvara se tržiste kapitala, što znaci da se najjaće nacionalne banke prodaju strancima.

Nakon toga države su prisiljene preći na tržisne cijene. Političari koji su to omogučili na svoje račune u inozemnim bankama dobivaju povelike iznose. Prosječno 10% vrijednosti dogovorene trgovine.
Rasprodaja nacionalnog bogatstva vodi u osiromašenje domaćeg stanovništva. No, tko mari za to.

Nakon što se neka zemlja preuzme, na opisani način, slijedi njeno discipliniranje. Traži se smanjenje potrošnje te proračunskih izdataka. Palast takve zahtjeve objašnjava na primjeru Argentine. Naime, petina je stanovništva nezaposlena, a MMF i Svjetska Banka traže drastično smanjenje izdataka za nezaposlene, penzione i zdravstvene fondove, obrazovanje.

Sve to dovodi do nestanka domaće ekonomije i država mora sve kupovati na svjetskim tržistima. Naravno, po visokim cijemama.

Stiglic to otvaranje granica za trgovinu naziva novim opijumskim ratovima. Naime, kada je nacionalna ekonomija na koljenima, sve se može kupiti za stoti dio prave vrijednosti. Drugim riječima, cijela je država na prodaju u bescjenje.

Nadalje, Stiglic tvrdi kako u takvim urušavanjima država aktivno sudjeluje i CIA. Posljednja faza jest u rušenju vlade, tj. Državnog udara. Palast kao primjer navodi slučaj Venecuele. Naime, MMF je objavio da će poduprijeti tranzicijsku vladu ako predsjednik Hugo Cavez bude uklonjen. Tako su nagovijestili da će platiti puč ako vojska svrgne predsjednika koji je nepodoban jer je predsjedniku MMF-a odbio ispuniti zahtjeve.

Bila je riječ o nafti i smanjenju poreza naftnim kompanijama. Chavez za to nije želio ni čuti, već je povećao poreze kako bi financirao socijalne programe. MMF, dakle nije zanimala sudbina stanovništva, nego interesi multinacionalnih naftnih firmi.

Slično je i sa kreditima Svjetske Banke. Oni se dodijeljuju pojedinoj zemlji za odredjene projekte pod izgovorom razvitka privrede, sistema obrazovanja itd. No, zemlja korisnik nikada ne dobije ni centa, vec kredit u cijelosti mora potrošiti u inozemstvu, tj. kupujući inozemnu opremu od firme koju odabere Svjetska Banka (* pitate Hrvatsku kakvi su uvjeti bili za veliku čast da njima američki Bechtel gradi autoceste…). Takav je kredit takodjer u službi krupnog kapitala.

U tom su procesu i firme koje služe za pranje novca koji se izvlači iz neke zemlje. Stiglic kao najočitiji primjer istiće Enron koji je kupio vodovod u Buenos Airesu i naftovod izmedju Argentine i Cile. S druge strane Citybank je dobila, većinu argentinskih banaka, British Petroleum naftovode u Ekvadoru. (* Enron se također proslavio i u Hrvatskoj…)

No, tzv. Globalisti počeli su primjenjivati slične metode i u samom SAD-u. Primjerice, MMF je preuzeo Velika jezera, čime je preuzeo nadzor nad vodoopskrbom SAD-a, a propali Enron isisao je milijadre dolara iz državnih blagajni Teksasa i Kalifornije. Kalifornija je, prema procjenama, platila za električnu energiju izmedju 9 i 12 milijardi dolara više nego što je bila stvarna cijena.

Moskva i Peking trn u oku

Isisavanje novca iz SAD za Stiglica je dokaz kako u svijetu danas ima sve manje žrtava, pa se krupni kapital okreće prema bogatima jer je sve sto se moglo osiromašiti vec siromašno. To je shvatio ruski predsjednik Putin koji je ove godine isplatio sve dugove MMF-u i pariškom klubu i tako vratio samostalnost u odlučivanju o daljnjem ekonomskom razvitku Ruske Federacije.

Ni Kina, najbrže rastuća svjetska ekonomija, ne želi imati posla s MMF-om i Svjetskom Bankom. Zbog toga su službena Moskva i Peking trn u oku krupnog nadnacionalnog kapitala jer sve više ugrožavaju njegove pozicije svojim inozemnim ulaganjima.

Kada se sve navedeno ima na umu, jasno je kako je globalizacija donijela nove oblike ekonomskog ratovanja, a ratovi koje vode institucije i multinacionalne kompanije po rezultatima znatno su opasniji od državnih: Posebno ako se uzme u obzir i Palastova tvrdnja da MMF i Svjetska Banka, nakon što unište pojedinu zemlju, u njoj proizvedu i nemire. Tzv. MMF-ove nemire.

Faze: Od mita do udara

1. Podmićivanjem političara vitalna nacionalna infrastruktura (telekomunikacije, vodoopskrbni sistemi, nacionalne naftne kompanije, energetski pogoni) i banke prelaze u vlasništvo inozemnih firmi ili banaka.

2. Zahtjev za smanjenje potrošnje i proračunskih izdataka (smanjenje sredstava za nezaposlene, penzione i zdravstvene fondove, različite potpore…)

3. Otvaranje granica za trgovinu (sva roba postaje skupa, a stanovnišvo sve više siromaši; država se rasprodaje u bescjenje).

4. Ako se vlada ne pokori zahtjevima MMF-a ili Svjetske banke organizira se državni udar (najocitiji primjer u Latinskoj Americi).

Pogled izvan psihičkog zatvora

<	svibanj, 2010					>
P	U	S	Č	P	S	N
					1	2
3	4	5	6	7	8	9
10	11	12	13	14	15	16
17	18	19	20	21	22	23
24	25	26	27	28	29	30
31

Srpanj 2011 (1)
Ožujak 2011 (2)
Siječanj 2011 (1)
Studeni 2010 (1)
Srpanj 2010 (3)
Lipanj 2010 (4)
Svibanj 2010 (4)
Travanj 2010 (2)
Ožujak 2010 (1)
Veljača 2010 (6)
Siječanj 2010 (1)
Prosinac 2009 (3)
Studeni 2009 (6)
Listopad 2009 (5)
Rujan 2009 (3)
Kolovoz 2009 (2)
Srpanj 2009 (8)
Lipanj 2009 (7)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari da/ne?