početak je bio zamagljen, kao kad sam gledala Krunu na netflixu sa šifrom od sestrine prijateljice iz lower east sidea
ili nekoga
taktički si okrenuo leđa odrazu u ogledalu
vani se ljuljala grančica neke biljke, jer to je ono što ostala bića uglavnom rade, simultano dišu/postoje
s ovim
i još nečim što izgleda kao tlocrt gradeca i kaptola
ali u australiji
pomislila sam kako trebam prestati kopirati vaša mjesta za tetovaže jer nisam vi
ja nisam tiny
maori dječak
s kosim očima i blajhom koji skače na glavu s deset metara
u robi
i martama
niti znam pisati pjesme niti imam dijete sa ženom koja ima dijete s još jednom rnr zvijezdom
osim tebe
ono što radim uglavnom je skrolam
i razmišljam nešto neartikulirano
između bezbrojnih prijezira koji više nisu ni bijesni nego neki osjećaj bez predznaka
možda stvari budu okej, možda i ne
valjda postoji idealno mjesto, rekli bi
neki
do tad - ovo su rečenice
vrijeme prolazi
16:17 - { 3 } Komentiraj
-
On/Off
|
|