dan se sveo na te dvije kune kako usporeno padaju kroz nekoliko nizova požarnih stepenica.
još jedan dan u kojemu nisam napisala ništa (čemu se mogu vratiti, u pomisao na što mogu biti, ha, pomalo zaljubljena, dok radim sve te ostale stvari za koje me loše plaćaju).
ako puno razmišljaš, pisanje će se iz jednostavne potrebe za izražavanjem pretvoriti u strah od smrti i to se ukratko zove odrastanje.
letargični spy kids smoreni gadgetima puše lucky strike flow i cimaju za dan slobodno. upravo ovdje i sa mnom, svi tajni uglovi akademske zajednice.
u jednom se trenutku potrošio logičan redoslijed i mi tu sad nešto bauljamo, prepušteni, za sve se pitajući:
okej, jel ovo život
a ovo
a ovo
pa nemoguće da je ovo život
i tako. kao da je sad tu nešto važno da se vrijeme kvalitetno potroši.
a najgore od svega je što opet počinje proljeće
pa ljeto
i svi ti ubojice kojima je dano da vladaju mimo svega
koji me tjeraju na loš storytelling.
neću
nasjesti.
04:38 - { 5 } Komentiraj
-
On/Off
početak je bio zamagljen, kao kad sam gledala Krunu na netflixu sa šifrom od sestrine prijateljice iz lower east sidea
ili nekoga
taktički si okrenuo leđa odrazu u ogledalu
vani se ljuljala grančica neke biljke, jer to je ono što ostala bića uglavnom rade, simultano dišu/postoje
s ovim
i još nečim što izgleda kao tlocrt gradeca i kaptola
ali u australiji
pomislila sam kako trebam prestati kopirati vaša mjesta za tetovaže jer nisam vi
ja nisam tiny
maori dječak
s kosim očima i blajhom koji skače na glavu s deset metara
u robi
i martama
niti znam pisati pjesme niti imam dijete sa ženom koja ima dijete s još jednom rnr zvijezdom
osim tebe
ono što radim uglavnom je skrolam
i razmišljam nešto neartikulirano
između bezbrojnih prijezira koji više nisu ni bijesni nego neki osjećaj bez predznaka
možda stvari budu okej, možda i ne
valjda postoji idealno mjesto, rekli bi
neki
do tad - ovo su rečenice
vrijeme prolazi
16:17 - { 3 } Komentiraj
-
On/Off
|
|