crniblogkomunizma

nedjelja, 14.06.2009.

TITO - NJEGOVI APSURDI I NAŠE ZABLUDE

Jugoslavenski "Führer" maršal Tito

S obzirom da mas-mediji u Republici Hrvatskoj, u pravilu glavni urednici, i neki urednici, novinarke i novinari, kolumnisti, te vladajući političari i državni dužnosnici na čelu sa predsjednikom Republike Hrvatske, Stjepanom Mesićem, posljednjih nekoliko godina sramotno oživljavaju kult ličnosti pokojnog komunističkog diktatora i masovnog ubojice Josipa Broza – Tita, u ovome osvrtu riješit ćemo na osnovi dokazanih činjenica, dakle, na osnovi arhivske građe iz arhiva u Moskvi i arhiva iz Beograda neke Titove apsurde i neke zablude kojima robujemo, ali ne radi nepopravljivih titoista, nego radi hrvatske mladeži.

Završit ću ovaj osvrt sa mišljenjem dokazanog antifašista (anti-hitlerovca) i demokrata, Konrada Adenauera, predsjednika zapadnonjemačke vlade i jednim od moralnih utemeljitelja Europske unije, o Titu.

Međutim, počinjem ovaj osvrt sa izjavom poznatog svjetskog britanskog glumca iz Hollywooda, Richarda Burtona, o Titu. Naime, Richard Burton glumio je „druga“ Tita u jugoslavenskom partizanskom filmu 'Sutjeska', dakle, u igranom filmu o povijesnom događaju ofenzive sila Osovine protiv Titovih partizanskih snaga u Drugom svjetskom ratu na području Bosne i Crne Gore, 1943. godine. Richard Burton je o obožavanom šefu jugoslavenskih komunista priznao da se, igrajući Tita u partizanskom filmu „Sutjeska“ proveo kao bos po trnju:

- Moje tumačenje njegova lika moja je najgora uloga. Znate, glumcu je iznimno teško tumačiti lik nekog drugog glumca.

Reći, tvrditi za nekog političara i državnika da je glumac, kao što je Richard Burton rekao za Josipa Broza – Tita, nije pohvalna činjenica. Richard Burton ipak nije jebivjetar nego stručnjak za glumu.

Naša zabluda o Titu je ta da mislimo kako je bio iskren, da nije glumio nego da je bio iskreni komunist iz ideala, i iskreni partizanski borac i vođa, iskreni zaštitnik radničkih prava, iskreni državnik Jugoslavije, na kraju krajeva da je bio iskreni Jugoslaven, i iskren čovjek.

Međutim, on je samo iskreno glumio iskrenog čovjeka, a u stvarnosti je bio pokvaren, i karakteristika koja ga prati je, da je bio notorni lažljivac.

Međutim, unatoč povijesnim činjenicama koje su poznate Stjepanu Mesiću i političkoj eliti u Republici Hrvatskoj, notornog lažljivca i pokvarenjaka Tita se uzdiže u nebesa, i tako se s najvišeg državnog položaja u Hrvatskoj u stilu propagande laže da se Tito navodno u Drugom svjetskom ratu borio za slobodu, i da se na čelu borbe za slobodu nalazila jugoslavenska komunistička partija, što je notorna laž, dok je istina da se na čelu Komunističke partije Jugoslavije nalazio Tito, i da se borio za vlast, a ne za slobodu naroda.

Titovo djelo je u konačnici on sam – on je sebe stvorio, a socijalističku Jugoslaviju koju je stvorio sam je uništio jer kao apsolutistički nedemokratski vladar ponašao se kao francuski kralj Louis XIV po načelu „Država - to sam ja“, i shodno tome je ispalo „Poslije mene – potop“.

Naime, ono što je Tito stvorio, nije u konačnici Jugoslavija, nego on sam, i kad je on nestao, nestala je i njegova tvorevina koju je koristio kao sredstvo za postizanje cilja, a cilj je njegova vlast. Sve drugo je Tita manje zanimalo, čak i žene su ga manje zanimale od vlasti, i nije u borbi za vlast trpio nijednog konkurenta, te nije imao suradnike u vlasti nego poslušnike dok je suradnike dao ubijati ili u najblažem slučaju ih je odstranio iz javnosti.

Tito je politiku učio od sovjetskih boljševika, i shodno tome se i sam ponašao kao boljševik, a uzor mu je do kraja života bio Staljin, i shodno tome se ponašao staljinistički otkad je kao šef zagrebačkog mjesnog komiteta komunističke partije 1927. ultimativno zahtijevao staljinizaciju KPJ, i time došao u fokus samoga Staljina; čim je nakon svoje robije došao u Moskvu, počeo je 4. ožujka 1934. pisati Staljinovoj tajnoj policiji karakteristike o vodećim jugoslavenskim komunistima u Moskvi. Kao bi povijest o njemu ispala bolje, dao je nakon Drugog svjetskog rata krivotvoriti ključne dokumente koje je sam pisao; krivotvorenje se u vrijeme Jugoslavije zvala „autorizacija“, tako da je Tito autorizirao sve ključne dokumente, kao na pr. proglas koji je pisao nakon napada Njemačke na SSSR od 22. lipnja 1941. kada je iz proglasa dao izbrisati ključnu riječ koja ga je kompromitirala, naime, izbacio je riječ koja ga je povezala sa činjenicom da je gotovo dvije godine podržavao pakt između Hitlera i Staljina od 23. kolovoza 1939. godine. (Izvorni dokument pronađen je u arhivu u Beogradu.)

Prvi program s kojim je osvojio prvi svoj položaj u životu, položaj šefa zagrebačkih komunista, bio je staljinizacija. Posljednji njegov program koji je ugradio u državne institucije SFR Jugoslavije 1974. bio je staljinizam, i apsurd nije da je umro kao Staljin, obožavan od milijuna zavedenih ljudi propagandom ispranih mozgova, nego je apsurd što i danas postoje ljudi koji vole i poštuju Tita koji je, da apsurd bude veći, pobio više antifašista nego fašisti, ali svejedno državni vrh Republike Hrvatske preporučuje Tita hrvatskom stanovništvu kao navodno najveću hrvatsku povijesnu ličnost i kao navodno najevećeg hrvatskog državnika u povijesti. Veća prevara od prevare koju je Tito počinio je prevara titoista koji danas lažu hrvatsku i svjetsku javnost.

Kad se pogleda tko je od vladajućih političara u RH najviše vodio titoističku propagandu, naime, Stjepan Mesić i Vladimir Šeks, i kad se njih dvojica poveže s osnovanom sumnjom da su bili doušnici bivše jugoslavenske komunističke tajne policije, dakle, udbaši, onda mnoge stvari postaju jasnije zašto i danas nakon Tita – Tito.

Naime, Jugoslavija se davno raspala, prije 19 godina, u međuvremenu je stvorena hrvatska, ne jugoslavenska, država, u međuvremenu imamo hrvatske državnike i hrvatske povijesne ličnosti, hrvatske branitelje i na tisuće poginulih i ranjenih Hrvata u prošlom ratu, imamo i hrvatske ratne junake i junačke ratne priče, kao što je obrana Vukovara, imamo Hrvatsku vojsku i ratne jedinice Zbora narodne garde i policije, ali glavna tema medija su proslave obljetnica partizanskih jedinica iz Drugog svjetskog rata, pod pokroviteljstvom predsjednika Mesića, i glavna vijest u medijima je jugoslavenski, a ne hrvatski državnik Tito, glavna medijska prezentacija je bivša Jugoslavija, a ne sadašnja Hrvatska, glavna medijska vijest je Tito, jedan diktator koji je umro prije 29 godina, i sada neka netko kaže da to nije namještaljka pripadnika tajne službe, bivših udbaša koji mora da su plaćenici nekih stranih službi i režima u svijetu, jer nije nepoznato da su mnogi nekadašnji kagebeovci za dobre novce radili nakon pada berlinskog zida za zapadne tajne službe i tzv. međunarodne korporacije ili u službi krupnog kapitala.

Tito - antifašističko božanstvo

Richard Burton bio je suprug od poznate seksepilne američke glumice Elisabeth Taylor, a njezina talijanska kolegica Sophia Loren bila je gošća u Titovoj vili na Brijunima, međutim, apsurd je što je Tito vilu na Brijunima poklonio u vlasništvo, ni manje ni više nego svom kolegi, državniku, diktatoru i masovnom zločincu, etiopskom caru Haile Selasiju, a ovaj je Titu pak dao izgraditi dvorac u glavnom gradu Etiopije, u Adis Abebi. To proizlazi iz povijesne dokumentacije 'Titove' pismohrane u Beogradu koja je bila državna tajna. Popis svih vila, voznog parka, zlatnog nakita i drugih materijalnih vrijednosti, koji je bio državna tajna, u usporedbi s popisom drugih državnika onoga i našega doba govori nam da je Tito imao više vila i veći vozni park od engleske kraljice i od bilo kojeg europskog državnika, a kad je Tito išao na službena putovanja, sa sobom je nosio sanduke sa poklonima od zlata kojima je izdašno darivao svoje ugostitelje. Apsurd je da nije Tito zaradio sanduke zlata koje je dijelio stranim državnicima, nego radnička klasa. Apsurd je i da je Tito dostigao mirovinu još u ožujku 1945. godine, nekoliko mjeseci prije nego je službeno počeo svoj staž jugoslavenskog državnika koji će trajati 35 godina; naime, u ožujku 1945. mu je jugoslavenski mirovinski fond u Beogradu udijelio potvrdu o neprekinutom radnom stažu od 1907. godine, dakle, staž od punih 38 godina otkad je počeo 1907. pohađati šegrtsku školu, te mu je u staž ubrojeno i vrijeme robije nakon što je kao terorist osuđen 1928. u Zagrebu, i vrijeme kada je nakon robije boravio u centrali Kominterne u Moskvi gdje je sovjetskoj tajnoj policiji cinkao svoje jugoslavenske drugove, tridesetih godina 20. stoljeća, i naravno staž u partizanima u Drugom svjetskom ratu. Najduži službeni put maršala Tita iznosio je inače 95 dana u komadu, i to u Indiju i Burmu, a prilikom polaska brodom jer Tito načelniku službe sigurnosti Jugoslavije izdao naredbu da obavezno s njim na put moraju ići i kavezi za egzotične životnje tipa majmuna, leoparda, papiga i drugih koje je mislio loviti i lovio u Jugoslaviji prijateljskim azijskim zemljama u koje je putovao. Pri tome je svom šefu sigurnosti izrazio zabrinutost hoće li ga u Indiji pozdraviti istim intenzitetom kao u Burmi.

Titov službeni biograf, Vladimir Dedijer, koji je bio maršalov čovjek od povjerenja s kojim je razgovarao stotine sati, i koji je Titu bio sklon i vjeran kao pas, izrekao je za crvenog firera sve samo ne pohvalnu karakteristiku, prepričavši njihov razgovor iz 1950. godine: rekao je da ga je Tito pitao, što ga to tako gleda, a Vladimir Dedijer na to kaže:

„Gledam te, evo, već 13 godina i nikako da budem načisto s tvojim likom. Na trenutke imaš vrlo blage, meke crte, a na trenutke vrlo oštre.“

Kad se Dedijerov opis Tita usporedi sa karakteristikom koju je o obožavanom jugoslavenskom božanstvu izrekao dr. Silvin Eiletz, u zagrebačkom Globusu ove godine, da je „Tito kao osoba bio i dobar i zao, dakle, da je shizofrena osoba“, što ovom istraživaču o Titu nije bilo teško utvrditi s obzirom da je stručnjak jer je bečki psiho-analitičar, a svjetska kolijevka Freudove psihoanalize leži u Beču. Međutim, vodeći političari u Hrvatskoj, i medijska javnost tvrde da „je Tito bio dobar“, a oni koji su malo oprezniji, iako su u dubini srca Titovi obožavatelji, kažu da je Tito jedna kontroverzna povijesna ličnost, ali nitko ne želi reći da je bio shizofrena osoba, iako čak i Dedijerov opis Tita upućuje na takvu dijagnozu. Međutim, titiostima u Republici Hrvatskoj Tito je i dalje genij, i „antifašistički brand Hrvatske u svijetu“.

Titov apsurd je da je uspio zavarati sve oko sebe osim svog tvorca i mentora – vođu sovjetskih boljševika i komunističkog tiranina Staljina. Staljin je točno znao tko je njegov „Valter“. Znao je da je Valteru u listopadu 1944. uputio pomoć od gotovo pola milijuna vojnika Crvene armije koja je jugoslavenskog doušnika sovjetske tajne službe ustoličila na vlast u Beogradu.

Naša je zabluda što vjerujemo kako je samo ustaškog Pogavnika Pavelića neka strana sila ustoličila na vlast, dok je istina da je i Tita ustoličila strana sila na vlast.

U rezoluciji Informbiroa iz 1948. godine, koja je bila povod razlazu Staljina i Tita, Staljin svog doušnika podsjeća tko ga je ustoličio na vlast u Beogradu, 1944. godine.

Ono što još saznajemo iz tajnih arhiva bivše Jugoslavije je, da je Tito nakon ustoličenja na vlast od Staljina dobio vojnu pomoć od koje se čovjeku može samo zavrtjeti u glavi, koju Pavelić nikada u tom obliku nije dobio od Hitlera, a kamoli od Mussolinija, a ta Staljinova pomoć Titu je uključivala blizu 500 borbenih zrakoplova i na stotine tenkova, topova i drugog ratnog materijala. Titoisti se inače rugaju tome da je Pavelić došao na vlast, ne samo uz pomoć Mussolinija i Nijemaca, nego i tome da je na vlast u Zagreb došao tek pet dana nakon proglašenja NDH od 10. travnja 1941. godine, ali povijesna je istina da se Tito nalazio u Rumunjskoj kad je Crvena armija potisnula njemačku vojsku iz Beograda, i tek nekoliko dana nakon toga je Tito u čamcima ratne mornarice Crvene armije došao Dunavom u Beograd i preuzeo vlast, odabravši si dvorac Karađorđevića kao svoju rezidenciju, dakle, da vlast odmah u startu ima kraljevsi background, kao što mu je život nakon toga bio doslovno kraljevski i carski, u biti faraonski ako ćemo se držati doslovno činjenica.

Većina hrvatske javnosti misli, zahvaljujući jugokomunističkoj propagandi mas-medija u Republici Hrvatskoj, kako je Republika Hrvatska visoko zadužena zemlja s vanjskim dugom od 40 milijardi eura, dok je vanjski dug Republike Hrvatske u stvarnosti 10 milijardi eura, a da je bivša Jugoslavija dugovala tek 20 milijardi eura, dakle, stvara se lažni dojam da je bilo bolje u bivšoj Jugi nego danas u Hrvatskoj, dok dokumenti iz povijesnih arhiva govore crno na bijelo da je Zapad, prije svega da su SAD upumpale u Titovu Jugoslaviju, ni manje ni više nego točno 102 milijarde US$. 102 milijarde dolara koje je Zapad na ovaj ili onaj način poklonio nekadašnjoj tamnici naroda kao bespovratnu pomoć, kao što danas Izrael od Sjedinjenih Američkih Država dobiva svake godine najmanje jednu millijardu dolara bespovratne vojne i druge pomoći tako je i bivša Jugoslavija dobivala, osim što je 20 milijardi dolara pisan kao dug plus kamate koje su kod zapadnih banaka bile taman tako visoke da ni generacije taj dug ne bi otplatile da se Jugoslavija nije raspala.

Kad je riječ o standardu koji je u Titovoj Jugoslaviji navodno bio bolji nego danas u Republici Hrvatskoj, onda dokumenti iz arhiva govore da je pred kraj Titove vlasti bilo u bivšoj Jugoslaviji 800 tisuća nezaposlenih, i najmanje toliko ih je radilo gao 'gastarbajteri' u inozemstvu, a prema istraživanju beogradskog Centra za radničko samoupravljanje trećina zaposlenih u društvenom sektoru, oko 1,8 milijuna ljudi, samo je prividno radila, a sveukupno gotovo 3,5 milijuna radnika titoistički jugoslavenski socijalistički sustav nije bio u stanju racionalno iskoristiti.

Titova Jugoslavija je 1976. godine za otplatu kredita i kamata davala koliko „za isplatu cjelokupnog mirovinskog i socijalnog osiguranja“.

U to vrijeme je izvoz Jugoslavije u SSSR porastao sa 29,55% na 48,52 posto, a na konvertibilna zapadna tržišta je pao sa 35,8 na 23%. To je, dakle, taj prosperitet bivše Titove Jugoslavije o kojemu danas govore neznalice, ali i pokvarenjaci i idijoti koji nas očito smatraju bedacima.

Ovom prilikom nećemo o tome kako je osamdesetih godina u Titovoj Jugoslaviji bio manjak struje, kako su domaćinstva navečer živjela u mraku jer je Jugoslavija svoju proizvodnju struje izvozila u inozemstvo radi otplate kredita i kamata, i da su se ljudi mogli u svojim automobilima voziti samo svaki drugi dan, ovisno o tome je li im automobilske registarske tablice, koje su imale crvenu zvijezdu petokraku, što nisu imale ni sovjetske ni albanske diktatora Envera Hodže, počinju s parnim ili neparnim brojem.

U svakom slučaju, Jugoslavija je pred kraj Titove vladavine dostigla sa Sovjetskim Savezom onu robnu razmjenu koju je imala uoči razlaza Staljina s Titom, 1948. godine, dok je Jugoslavija dostigla poloprivrednu proizvodnju prijeratne ondašnje Kraljevine Jugoslavije iz 1939. godine tek 1956. godine, ali ne zbog Drugog svjetksog rata nego zato što je Titova vlast od 1945. do 1950. totalno uništila seljaštvo podržavljenjem poljoprivrednog zemljišta i pljačkanjem seljaka kao i njihovim batinjanjem i nemalim brojem ubojstava seljaka i njihovih članova obitelji. Titova poslijeratna Jugoslavija imala je vjerojatno manju poljoprivrednu proizvodnju od NDH, dok je u prvih pet godina titoistički režim pobio više ljudi nego fašistički režim za četiri godine od 1941. do 1945. na području bivše Jugoslavije. Koncentracijski logori su se u Titovoj Jugoslaviji zvali „centri za društveno korisni rad“, i teror u njima nije bio manji od terora u gulagu u Sovjetskom Savezu. (Tako nam govore Titovi dokumenti iz arhiva.)

Nakon razlaza Staljina s Titom, SAD su Jugoslaviji dale 1952. bespovrtnu vojnu pomoć od 500 ratnih zrakoplova, od toga polovica mlaznih, na stotine tenkova, topova i na tisuće tona pšenice i svake druge vrste pomoći.

Titov apsurd je da je kao komunistički čelnik pridružio dvije godine poslije, 1954. godine, Jugoslaviju Sjevernoatlantskom vojno-političkom savezu ili NATO-paktu, potpisavši specijalnu suradnju o tome sa članicama saveza NATO, Grčkom i Turskom. Na upit zamjenika Državnog tajnika SAD, kome bi se u slučaju sukoba priključio, Zapadu ili Sovjetskom Savezu, Titov izaslanik Koča Popović rekao je da ideološka razlika nije problem. (Toliko o Titovim načelima.)

Tito je lagao kad god je stigao, i svoje je podanike također učio laganju, i to još u partizanima. Za vrijeme rata je vođa jugoslavenske revolucije poslao u Moskvu oko 5 tisuća šifriranih poruka, a prvu poruku u ratu je poslao nakon što je iz Moskve dobio 22. lipnja 1941. zapovjed da digne oružani ustanak. U mnogim depešama je Tito naprosto lagao Staljina o stanju na terenu, jer je na pr. za pogibiju pet njemačkih vojnika napisao da su partizani pobili 50, za jedan uništeni njemački tenk da su uništili jedan tenkovski bataljun, a 1944. je u Moskvu javio veliku laž da je ustaški režim u NDH pobio „460.000 Srba“, i to je prva laž na temu 'Jasenovca“ koja je potekla od Tita, i na osnovi te laži je Tito bio glavni promotor svađa između Srba i Hrvata, jer je vladao na rimskom načelu divide et impera – podijeli i vladaj!

U svom djetinjstvu je Tito bio ministrant u kumrovečkoj župi, i vjernik, dok su u Drugom svjetskom ratu njegovi partizani ubili točno 630 svećenika Katoličke crkve u Hrvatskoj i BiH, a nakon rata je njegova vlast uhitila zagrebačkog nadbiskupa Stepinca i nevinog ga osudila na montiranom sudskom procesu u staljinističkom stilu, i na koncu pogubila na podmukao način – trovanjem do smrti! Zato titoisti, kao vjerni staljinisti, što je Tito bio od rane mladosti, vole druga Tita, i pošto drže vlast u Hrvatskoj, ne daju Trg maršala Tita, ponosni na sva ubojstva koja je ovaj naredio i zapovjedio, jer kao „antifašist“ smio je sve, i dozvoljeno mu je sve.

Žrtve 'druga' Tita

U eri kada cijela se svjetska javnost zgraža nad Titovim masovnim ubojstvima u Barbarinom rovu Hude Jame kod Laškog u Sloveniji, iz 1945. godine, predsjednik Mesić hvali Tita, i vodi hrvatsku javnost na Velebit, da čita bukvicu o ustaškoj jami Jadovno u kojoj da leže žrtve ustaškog režima, kako nas Mesić poučava, a do danas, dakle, u posljednjih 68 godina ni hrvatska ni svjetska javnost nije vidjela niti jedan jedini kostur ili posmrtni ostatak žrtve fašizma iz te jame, niti jedan !!! A da je i vidjela, a nije, nije vrijeme govorit o ustaškim zločinima o kojima se govorilo pola stoljeća kako se komunistima već dizala ona stvar, nego je vrijeme govorit o onim zločinima o kojima se pola stoljeća moralo uslijed Titove „demokracije“ šutjeti, a to su komunistički i partizanski zločini jugoslavenskih komunista znani kao titoisti.

Evo još jedan podatak iz tajnih arhiva bivše Jugoslavije, danas objavljeni, naime, Tito je zapovjed za masovne zločine nad zarobljenim civilima i ratnim zarobljenicima iz 1945. godine izdao u Beogradu, na Dedinju, u svojoj (otetoj) rezidenciji 'Beli dvor', i to zapovjedniku 3. odjela vojne tajne policije Ozne, potpukovniku Jefti Šašiću kojega je dao probuditi usred noći dok je ovaj partizanski komandant imao običaj spavati sa pištoljem pod jastukom:

- „Druže Maršale, javljam se po vašem naređenju! Raportira potpukovnik Jefto Šašić.

Na njegovo iznenađenje Tito ga nije pogledao nego je mahnito hodao po sobi gore-dole, a ispod njegovih vojničkih čizama čula se škripa dvorskog parketa.

- Dali smo im priliku da se predaju, reći će Tito između 9. i 12. svibnja 1945. i nastavio-i da oni koji nisu okrvavili ruke budu amnestirani! Berlin je pao, a oni nam se ne predaju! Kao da ga je tek tada primijetio, pogledao je Šašića pravo u oči i u grču progovorio:

- Pobiti!

Šašić je netremice gledao u Tita, a on mu je dižući ruku u pravcu zapada naredio:

- Kreni u Sloveniju i Austriju, i prenesi ovu naredbu komandantima naših armija!“

(Izvor: svjedočenje Jefte Šašića prenijeto beogradskom autoru knjige o Titu, Peri Simiću.)

Tako će sredinom svibnja i dalje u lipnju 1945. Titove jedinice pobiti na desetke i desetke tisuća ratnih zarobljenih i zarobljenih civila koji su bili u pratnji antikomunstičke hrvatske vojske. Ubrzo će i Tito krenuti put Zagreba na genocidni sastanak i u obilazak masovnih stratišta i kontrolu ubijanja u sjeverozapadnoj Hrvatskoj, Zagrebu i okolici, te u Sloveniji, gdje je u Ljubljani održao sa svojim vojnim zapovjednicima i dužnosnicima komunističke partije još jedan genocidni sastanak; na oba genocidna sastanka u detalje je dogovorena likvidacija najmanje nekoliko desetaka tisuća ratnih zarobljenika i zarobljenih civila, kao i lokacije tajnih grobišta i jama. Za razliku od velebitske „ustaške jame“, o kojoj nam nije predočena niti jedna žrtva fašizma, hrvatska i svjetska javnost vidjela je žrtve komunizma iz maceljskih jama, zatim iz jame Jazovke, iz protutenkovskog rova kod Maribora, te iz rudnika Barbarin rov i drugih komunističkih stratišta. Sada vjerujte Mesiću, a ne svojim očima!

Što nam o Titu još govore arhivi? Na primjer kako je Tito rekao Churchillu prilikom njihova prva susreta u Italiji, 1944. godine, da je cilj njegove partizanske borbe „uspostavit demokraciju u Jugoslaviji“, a sovjetski dokumenti predstavljaju dokaze kako su se Tito i Staljin smijali na sastanku u Kremlju, 1946. godine o tome kako su izigrali Churchilla i u Jugoslaviji uspostavili komunističku diktaturu, te je Staljin u jednom trenutku predložio Tita za svog nasljednika. Staljin je obožavao svog vrlo sposobnog doušnika, i na kremaljskom sastanku poslije rata vlastoručno ga obuhvatio i podigao u zrak od sreće. Naravno, prilikom dolaska Titove delegacije u Moskvu (koja je bila najčešća destinacija njegovih službenih posjeta u inozemstvu) je za supruge sovjetskih dužnosnika iz Beograda stigla ekstra pošiljka od nekoliko sanduka sa zlatom i briljantima optočenim satovima dok je Jugoslavija istovremeno plaćala preko milijardu ondašnjih dinara boravak divizija Crvene armije u Jugoslaviji, a sovjetski vojni instruktori u Jugoslaviji su imali trostruko do deseterostruko veće plaće od oficira JNA.

U ovom osvrtu izdvojit ću još tri najstresnija trenutka u Titovu životu; prvi je bio u ruskom ratnom zarobljeništvu u Prvom svjetskomr atu kada ga je jedan čuvar opalio sa bičem 30 puta po leđima, zatim drugi stresni trenutak kada mu je šef Komunističke internacionale u Moskvi, Dimitrov, priopćio 1938. godine, nakon što je Tito cinkao sovjetskoj tajnoj policiji oko 100 dužnosnika KPJ, kako Kominterna u njega nema povjerenje, i treći puta je imao vrlo stresne životne trenutke za vrijeme njemačkog desanta na Drvar, 25. svibnja 1944. godine, kada je dalekozorom sa terase ispred drvarske pećine ugledao njemačke vojnike u njegovom američkom Jeepu, koji mu je britanska vojna misija poklonila, kako se kreću prema njemu, pa je počeo mahnito pucati iz snajpera koji mu je poklonio član sovjetske vojne misije pri politbirou CK KPJ u Drvaru, ali ga je njegova pratnja uspjela nagovoriti da mu je bolje ako počne odmah bježati nego poslije jer da poslije može biti kasno; jedan sovjetski zrakoplov je Tita nakon desetak dana 'bežanije' pokupio na kupreškom polju i otpeljao u Italiju, a britanski razarač ga poslije prebacio na otok Vis. Sa Visa se jedne mrkle noći, bez signalizacije na zrakoplovu, uputio u Moskvu, a iz Moskve poslije u Rumunjsku otkud je pratio „oslobođenje“ Jugoslavije, odnosno za početak Srbije i Beograda, od strane, ne „Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije“ nego sovjetske Crvene armije, i to 467 tisuća vojnika Crvene armije koji su sudjelovali u završnim operacijama potiskivanja njemačke vojske iz Srbije i Beograda; to je bilo više vojnika nego koliko je Osovina imala prilikom napada na Jugoslaviju od 6. travnja 1941. godine, ili Natopakta prilikom napada na tzv. SR Jugoslaviju iz 1999. godine.

A Konrad Adenauer je ikoni njemačke socijaldemokracije i nekadašnjem prijeratnom komunistu Willyu Brandtu, rekao da je Tito najobičniji razbojnik:

„Kad je bivši njemački kancelar Konrad Adenauer zamolio svg nasljednika Willya Brandta da mu kaže što uistinu misli o Titu, nastao je tajac. Brandt je pokušao iznijansirati odgovor, a Adenauer ga je prekinuo:

- Ostavite se toga, želim vam reći što ja mislim: to je jedan sasvim običan razbojnik!“

(Izvor: Knjiga „Velika obmana“, Beograd, 1990., str. 433)

Titov kult se inače počeo stvarati u partizanima, tamo negdje 1943. godine oko sjednice tako zvanog Avnoja kada se Tito oficirima-polaznicima oficirske partizanske škole potpisao na potvrde o obavljenom tečaju kao „maršal“, iako je tek poslije na komunističkoj skupštini AVNOJ imenovan za maršala, dakle, za najviši vojnički čin. Prilikom potpisivanja pridruženja Jugoslavije Natopaktu je Tito u Ateni potpisivao u svojoj maršalskoj uniformi, sa Staljinovim ordenjem na prsima, dok je kao zmija noge od javnosti, posebno od srpske javnosti čuvao austrougarsko odličje za borbe u Prvom svjetskom ratu na tlu Srbije. Do 1944. godine mnogi partizani uopće nisu ni znali kako se Tito u stvarnosti zove, a ni danas titoistima nije bitno njegovo pravo ime nego samo njegovo konspirativno ime koje mu je dala Kominterna, Tito, kao i čin maršala u kojemu je zapovijedio ubojstvo hrvatskog naroda (genocid) čiji je izrod.

Druže Tito - vrijeme je da kreneš na smetlište povijesti!

Izvor: knjiga Pere Simića pod naslovom „TITO – fenomen stoljeća“, Zagreb, 2009.

CBK

P.S.: u jednom od slijedećih postova opet osvrt o Titovim apsurdima i našim zabludama.

14.06.2009. u 23:04 • 51 Komentara • Print • # • ^

<< Arhiva >>

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga Black Blog of the Communism

Prosvjećivanje o totalitarnom komunizmu / titoizmu, posljedicama marksističke (titoističke) ideologije danas, o žrtvama komunizma/socijalizma, kao i komentiranje političkih zbivanja u našem društvu i svijetu oko nas.
Zanima me prošlost onakva kakva je zaista bila kako bih imao miran i siguran život u sadašnjosti i budućnosti, jer:

Samo nas istina može spasiti!

Zanimaju me svi hrvatski i svjetski politički, ekonomski, kulturni i socijalni događaji, ali onako kako su se zaista dogodili.
Mišljenja sam da nam se servira potpuno kriva slika svijeta i povijesti. Korumpirani političari, pokvareni tajkuni, ratni profiteri, stvaraju nam iluziju koju održavaju mas-mediji, ujedno skrivajući istinu.
Mas-mediji ne služe narodu i ne služe kao pas-čuvar i korektiv vlade i vlasti nego predstavljaju instrument propagande za širenje velikih laži i pokoravanje čovjeka, naroda i većine društva volji materijalno bogate, utjecajne, pohlepne, bešćutne, parazitske manjine.
Stoga izvještavam o onome što se zaista dogodilo, i slobodan sam komentirati, a vi ste slobodni izreći svoje mišljenje, i ako se s vašim mišljenjem neću složiti, žrtvovat ću svoj život da možete izreći vlastito mišljenje. Mislite samostalno, razmišljajte autonomno i budite solidarni s dobronamjernim ljudima poput vas. Gori od onih koji čine zlo su samo oni koji o zlu šute!
Vaš CBK:-)

Erich Fromm

“Zar nije želja za preoblikovanjem svijeta po nekoj idealnoj slici važan dio čovjekovog bića? Osim toga komunističko društvo potkrada pojedinoj osobi njenu odgovornost: uvijek su “oni” ti koji odlučuju, a ne “on ili ona”. Privlačnost totalitarnog sistema, kojeg su nesvjesno iskusili mnogi ljudi, povezana je izvjesnim strahom od slobode i odgovornosti. To pojašnjava popularnost mnogih autoritarnih sistema.”

Memorijal žrtvama komunizma u Pragu, dok u Zagrebu imamo Trg maršala Tita i četvrt milijuna maršalovih žrtava ali ne i Trg žrtava komunizma

"POWER TO THE PEOPLE!"
(John Lennon)

John Lennon je rekao:

"Naše društvo vode luđaci, u svrhu ostvarenja luđačkih ciljeva.
Vjerujem da nama upravljaju luđaci, i da nas vode do ludoga kraja, i
vjerujem da će me luđaci zatvoriti, zato što to tvrdim."

PS: ubio ga je luđak.

“Za mene se bogatstvo jedne zemlje i snaga jednog naroda mjeri kvantitetom i kvalitetom intelektualnog potencijala. Revolucija ima samo onda smisla ako podupire rast i razvoj tog potencijala: znanstvenicima se treba ukazati respekt a dok spašavamo vlastitu kožu obezglavljujemo naš narod, mozak našeg naroda.” (Književnik i zagovornik Oktobarske revolucije Maksim Gorki u prosvjednom pismu boljševičkom vođi Vladimiru Iljiču Uljanovu Lenjinu.)

Kao što je Gorkijevo pismo bilo vidovito, tako je Lenjinov odgovor bio brutalan i primitivan:

“Nije pravilno bacati intelektualne snage naroda u isti koš s građanskim intelektualcima. Intelektualne snage radnika i seljaka rastu i učvršćuju se u borbi za pad buržoazije i njene pomagače – intelektualce, lakaje (sluge) kapitala koji su si umislili da su mozak naroda. U stvarnosti to nije mozak, to je drek.”

(Izvor: „Crna knjiga komunizma“, München – Zürich, 1998., izvorni naslov: „Le livre noir du communisme“, Pariz, 1997. Pozitivna kritika o Crnoj knjigi komunizma u svjetski poznatom i renomiranom „The New York Times – International“, od 21. studenog 1997. u članku Alana Ridinga pod naslovom: „Komunizam i zločni – Francuska četka za „best-sellere“)

Vrijeme preziranja uskoro je zamijenilo vrijeme hladnokrvnog ubijanja nevinih ljudi. Lenjin je uspostavio komunističku diktaturu jednog politički crvenog, ultralijevog, ekstremnog režima koji se odmah pokazao kao krvavi, teroristički režim. Brzo revolucionarna vlast više nije stupala reaktivno, kao obrambeni refleks protiv nasilnih carskih postrojbi već je nastupala aktivno. O karakteru Lenjinovih boljševika svjedočio je u kolovozu 1918. vođa menjševika Jurij Martov:

“U prvim danima njihovog dolaska na vlast, iako su ukinuli smrtnu kaznu, boljševici su počeli ubijati. Ubijali su zarobljenike iz građanskog rata, kao što rade još samo divljaci. Ubijali su svoje neprijatelje koji su se nakon bitke njima predali s lažnim obećanjem boljševika da će ih amnestirati. Nakon što su likvidirali desetke tisuće ljudi bez sudske presude, boljševici su krenuli u sveopće likvidacije ljudi. Osnovali su revolucionarni tribunal za suđenje neprijateljima sovjetske vlasti. Beštija je uhvatila miris tople ljudske krvi. Stroj za ubijanje ljudi u punom je pogonu. Gospoda Medvedev, Bruno, Peterson i Karelin, suci Tribunala, zasukali su rukave postajući krvnici. Politički teror kojega su boljševici uveli u listopadu proširio je svoje papke po cijeloj Rusiji.”

(Izvor: 'Crna knjiga komunizma'. Titova tzv. Socijalistička revolucija, raspaljena 22. lipnja 1941. kroz partizansku ustaničku pušku, kopirala je Oktobarsku revoluciju Lenjinovih boljševika, i po istom obrascu se od 1941. do 1945. obračunavala sa zarobljenim neprijateljima, kao u Rusiji 1918. – 1920. godine.)

„Ask not what your country can do for you
ask what you can do for your country“

(Predsjednik John F. Kennedy, anti-fašist, demokrat i
anti-komunist)

„Ich bin ein Berliner“

(JFK, u Berlinu, 1963. u znak prosvjeda protiv početka gradnje komunističkog Berlinskog zida.)

CROATIAN CENTER OF SURVEY THE CRIMINAL COMMUNISM - VOICE OF THE VICTIMS
e-Mail: hrcentar.izk@gmail.com

HRVATI, PROBUDITE SE!
Dobroslav Paraga

"Ne, nećemo biti zadovoljni dok pravo ne teče kao voda a pravda kao ogromna bujica!"
(Borac za ljudska prava Martin Luther King Jr.)

„Tko je radeći za neprijatelja vršio agitaciju i propagandu rječju, djelom i pismom, naročito književnošću i umjetnošću, kažnjava se smrću, a samo u slučajevima vrijednim naročitog obzira prinudnim radom i gubitkom građanskih prava, proglašenjem za neprijatelja naroda te konfiskacijom imovine.“
(Predsjednik boljševičkog, protunarodnog tzv. 'Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Hrvatske', Vladimir Nazor, u Topuskom, 18. svibnja 1944. godine.)

„Goli otok“ – jugoslavenski „Dachau“, logor koji vlasti RH uporno odbijaju proglasiti edukacijsko-memorijalnim centrom po uzoru na jasenovački logor.

Povijesni dokumenti o cinkeru
Josipu Brozu "Valteru Titu"

„Ubrzo nakon okupacije svakog grada i sela, partizani su uveli strašnu diktaturu komunističke Partije. Počeli su s „likvidacijom” svih „sumnjivih” elemenata ili onih koji su im se činili dovoljno sumnjivima. Ali, kakvo je to „čišćenje” bilo!!“
(Iz dopisa britanskog veleposlanika u Vatikanu britanskom ministru vanjskih poslova, Anthonyu Edenu, 11. svibnja 1945. o događajima u Titovoj Jugoslaviji i obračunu jugokomunista s hrvatskim stanovništvom pod lažnim izgovorom klasne borbe s „ostacima fašizma“)

Centar medijske cenzure u Hrvatskoj
Prisavska kratkovidnica

Bez obzira kako se neka TV u Hrvatskoj zvala, TV laže!

TV ne predstavlja istinu. TV je zabavni park. Nikada od nas na televiziji nećete čuti istinu! Pričat ćemo i pokazati vam svako sranje koje poželite čuti i vidjeti. Lažemo kao na tekućoj traci, i notorni smo lažljivci. Trgujemo iluzijama, i ništa od toga nije istina. Stvarno mislite da je TV ujedno i realnost? To je ludost. Pogledajte se! Radite sve što i TV, govorite kao što govori TV, oblačite se kao što se TV oblači, jedete kao što TV jede, odgajate vašu djecu kao što to čini TV, i mislite isto kao i TV. Stoga, isključite taj TV, zdravlja i pameti radi!!!

Die Intelligenz einer Leserschaft erkennt man an ihren Fragen!
Inteligenciju čitateljstva prepoznaje se po njegovim pitanjima!
Frankfurter Allgemeine Zeitung (FAZ)

Ne živite s lažima!
HRVATSKO PRAVO ONLINE
www.hrvatsko-pravo.hr
(Citat žrtve komunizma Aleksandra Solženjicina)

"Kad smo u ranu zoru napustili Užice, poput lopova, nitko nas nije ispratio, čak ni oni koji su nas voljeli." (Titov suborac, crnogorski boljševik, i disident, Milovan Đilas, o odlasku Josip Broza Tita i njegovih partizana iz srbijanskog grada Užice, koncem 1941. godine.)

Novinarka Hrvatskog Radio Vukovara, Alenka Mirković, kolegica Siniše Glavaševića, zapisala je ove retke u svojim uspomenama na bitku za Vukovar:

"Napokon sam uspjela upoznati i famozne hosovce. Stigli su još krajem rujna (1991. u Vukovar), no, odmah su otišli na položaje na Sajmištu gdje je bilo tako žestoko da se nismo usuđivali ići tamo, niti su oni imali vremena dolaziti k nama u štab. Prije nego su i došli u grad, izazvali su pravu buru. O njima su se pričale bajke: da su prošli specijalnu obuku, da su savršeno opremljeni i naoružani, da slušaju samo Paragu, da će, kad obrane Vukovar, krenuti do Zemuna, da su strojevi za ubijanje, gotovo šehidi (Božji ratnici)… Dugo nismo bili svjesni onoga što se s Hrvatskim obrambenim snagama i Paragom događalo u Zagrebu. Kada smo u (hrvatskim) vijestima čuli da ih nazivaju paravojnim formacijama bili smo ogorčeni. Naši su hosovci držali najteže položaje u gradu, ginuli danomice, a civili koji su se povlačili u sigurnije dijelove grada pričali su sa divljenjem i zahvalnošću kako je jedan od njihovih zapovjednika svojim ljudima rekao da će osobno ustrijeliti svakoga tko se sa položaja (prema neprijatelju) povuče a ne evakuira i posljednjeg civila… Vrijeđali su naše dečke koji su, vojni ili paravojni, u Vukovar došli. Od onih «regularnih» nije bilo ni traga…" (Izvor: knjiga Alenke Mirković pod naslovom "Glasom protiv topova")

<strong>"Ne bojte se Hrvata. To su plašljive životinje, strvinari. Ja sam se sa njima obračunavao u prošlom ratu /WWII/... Zapamtite, sa Hrvatima ne sme biti nikakvih razgovora - sa njima možemo razgovarati samo kroz puščane cevi. Oni su crna vojska Vatikana, a i sami ne znaju ko su. Granice srpskih zemalja dopiru doklen su naši hramovi, naši domovi, naši grobovi. Bog je s nama, jer ne otimamo ništa tuđe, nego tražimo svoje. Nek se Hrvati ispreče ispred nas, pa da vidimo kom obojci, kom opanci!"

Izjava srpskog šovinista i četničkog "vojvode", zapovjednika zloglasne tzv. "Dinarske četničke divizije" iz Knina u Drugom svjetskom ratu, "popa" Momčila Đujića, na beogradskom "nezavisnom" Radiju B-92 poslije pokolja nad 12 hrvatskih redarstvenika u Borovu Selu na Dunavu kod Vukovara, svibnja 1991.
Ratni zločinac Momčilo Đujić se s Hrvatima obračunavao na način da je njegova četnička jedinica izvršila etničko čišćenje hrvatskih civila u Dalmatinskoj zagori i kninskoj krajini. Ministarstvo pravosuđa SAD odbilo je zahtjev Ministarstva pravosuđa RH za izručenjem "popa" Đujića hrvatskom pravosuđu zbog optužbe za ratne zločine, jer Momčilo Đujić i njegova četnička jedinica imaju antifašistički status.

Dopisnik britanskog The Guardian iz bivše Jugoslavije, g. Ian Traynor, svjedočio je o odgovornosti britanske vlade premijera John Majora za ratnu agresiju Jugoslavije i Srbije na Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu:

„Britanci su pomagali Miloševića najprije u Hrvatskoj, a onda na još teži način u Bosni. Britanski lordovi, nasljeđujući jedan drugoga kao međunarodni posrednici /lord Carrington, lord Owen/, i visoki vojni časnici na zapovjednim položajima u operacijama Ujedinjenih naroda (UNO), čuvali su Miloševića od intervencije Natopakta. Britanska vlada stavila se na stranu Rusa protiv Amerikanaca, otklanjajući pritisak od /srbijanskog i jugoslavenskog predsjednika/ Miloševića, a tog ratnog zločinca tretirala je kao ključ rješenja, dok je on bio najveći problem.“

Mi Hrvati imamo dvie narodne mane, iz kojih izvire sva naša nesreća: mi svakomu vjerujemo bez da promišljamo, i lahko zaboravljamo krivice koje nam drugi učine.
Ali, mi bar za čas, u sadanjosti, ne primamo pljuske za poljubce, krivicu za pravo, tlačenje za ljubav; mi ćemo današnje zlo i krivicu današnju do sutra zaboraviti, pa ako nam tko liepu rieč kaže, ponašati ćemo se kao da nismo bili prevareni, kao da krivica ni zala nikada nije bilo i kao da ih već nikada ne može biti; nu danas, dok ne zaboravimo zlo i dok nove prazne rieči ne čujemo, mi se držimo kako valja.

Pametan čovjek, Dr. Ante Starčević, slijedite njegove ideale!

"Tko može pogledati u povijest Jugoslavije sa svim tim prevarama, ubijanjima, zavišću, osvetom, bijedom, ponižavanjima i drugim simptomima mentalnih bolesti, i zaključiti da je to bila normalna zemlja? Nije bila! Normalne osobe su bile pregažene tom abnormalnom poviješću, ali narcisi su cvali, uključujući i mojega djeda jer su se osjećali kao kod kuće u tako nestabilnom okruženju. Njihova bolest je funkcionalna u zatrovanom društvu, a disfunkcionalna u mirnom i stabilnom okruženju. Pa karijera mojega djeda je krenula nizbrdo čim se preselio u stabilnu, demokratsku Ameriku. Jedva da je znao što će sa sobom kad ga više nitko nije kanio ubiti!.”

Sociolog Stjepan Meštrović (profesor na sveučilištu u Texasu/USA), unuk kipara Ivana Meštrovića

George Orwell:

U ovo vrijeme univerzalnoga /globalnog/ varanja, revolucionarni akt predstavlja izreći istinu.

Sloboda je slobodno reći da je 2+2=4

Predsjednik Ab Lincoln:

Sila novca izrabljuje narod u mirnodopsko vrijeme, i kuje zavjeru u vrijeme rata. Sila novca je više despotskija od monarhije, bezobraznija od autokracije i više sebična nego birokracija.

Mathias Richling:

Moral je uvijek dolazio s ljevice, onoliko dugo dok nije došla na vlast. Otkad je ljevica na vlasti, moral više ne postoji!

Slobodan čovjek kaže:

Smisao totalnoga nadziranja građana nije u tome da se uhvati teroriste nego smisao nadziranja leži u identificiranju i eliminaciji svjedoka koji skidaju krinku sa zločina vlasti i njihovih doušnika i ljudi u sjeni.

Sloboda mišljenja u liberalnoj demokraciji vrijedi samo onoliko dugo koliko govoriš ono što vladi odgovara.

Predsjednik Thomas Jefferson:

Tko si dozvoli jednom lagati, lakše će lagati drugi ili treći puta, sve dok čovjek koji laže s vremenom postane notorni lažljivac.

Filozof Voltair:

Službena povijest je laž o kojoj su se neki dogovorili da tako bude iako se tako nije dogodilo kako se tvrdi.

Jean de la Bruyere:

Sušta suprotnost od onoga što se općenito vjeruje je istina.

George Bernard Shaw:

Sve velike istine počinju kao blasfemija.

Mark Twain:

Dok istina oblači cipelu, laž je već tri puta obišla globus.

H.G. Wells:

Povijest čovječanstva sve više postaje utrka između prosvjećivanja i katastrofe.

Njemački novinar Peter Scholl-Latour:

Sloboda zapadnoga tiska, koja je veća nego u ostalim dijelovima svijeta, u konačnici je sloboda 200 bogatih ljudi da objave svoje mišljenje.

Burkhard Hirsch:

Država u kojoj su svi sumnjivi, sama je sumnjiva.

Halo robovi:

U starom Rimu je jedan senator predložio da se sve robove označi bijelom trakom, kako bi ih se bolje uočilo. "Nikako", reče jedan mudri senator, "Kad vide koliko ih ima, pobunit će se protiv nas!"

Evolucija svjesnog čovjeka:

Htio sam mlijeko, dobio sam svoju bočicu. Htio sam roditelje, dobio sam igračke. Htio sam učiti, dobio sam svjedodžbe. Htio sam posao, i dobio sam posao. Htio sam živjeti smisleno, dobio sam karijeru. Htio sam sreću, dobio sam novac. Htio sam istinu, dobio sam laž. Htio sam nadu, a živio sam u strahu. Htio sam živjeti... no životarim, ali, hvala Bogu, probudio sam se!

Oni kažu - terorizam mora biti iskorijenjen - a sami ga proizvode!
Oni kažu da se mora izvršiti atomsko razoružavanje, a sami posjeduju atomsko oružje!
Oni kažu da se treba boriti protiv diktature, a sami su diktatori!
Oni kažu da se demokracija mora širiti, a ukidaju je kod sebe!
Oni kažu da žele mir, a raspaljuju ratove!
Oni kažu da se bore za ljudska prava, a krše ljudska prava bez kajanja!
Po njihovim će te ih plodovima prepoznati!!!

Ono što oni drugi žele od tebe jeste: živi u strahu, bulji u TV, konzumiraj, budi poslušan, drži svoju gubicu zatvorenu i nastavi sanjati.
Stoga, budi hrabar, isključi TV, odjebi konzum, uspravi se, reci nešto, i probudi se!!!

Vladajući političari u Hrvatskoj nisu tu da nešto promijene na bolje; oni postoje jer je njihova zadaća u ime vlasti održavati status quo.

Oni koji iz ljubavi prema miru vlastito oružje pretvaraju u plug, obično poslije oru za račun tuđinca i porobljivača!

Kaže bankar medijskom tajkunu: ti ih učini bedastima, ja ću ih učinit siromašnima.

Najveća zavjere od strane vlasti je kad vlasti tvrde kako ne postoji zavjera vlasti protiv naroda.

Liberalna demokracija je kao teatar - smijemo gledati, pljeskati i diviti se onima na vlasti.

Oni ljudi koji se ne zanimaju za istinu, bivaju kažnjeni tako da nad njima vladaju korumpirani zločinci; tako su npr. kažnjeni Hrvati!

CO2 ima udjel u atmosferi od samo 0.03% (po Wikipediji), a čovjek doprinosi tome samo 5% (po izvješću OUN), znači, samo 0,015%. I sada takav mali udio šteti atmosferi i vodi do promjene klime? Gluposti!!!! Promjene klime nastaju uslijed ciklusa Sunca.

Globalna elita ne producira vrijednosti nego manipulira i profitira od vrijednosti koje mi svi zajedno proizvedemo.

CRNI BLOG KOMUNIZMA https://blog.dnevnik.hr/crniblogkomunizma

nedjelja, 14.06.2009.

TITO - NJEGOVI APSURDI I NAŠE ZABLUDE

Opis bloga Black Blog of the Communism

Erich Fromm

Link