Cracked Pot
Nosac vode u Kini je imao dvije kante u kojima je svakodnevno prenosio vodu. Imao je shipku koja se odmarala na njegovom vratu i ramenima. On bi lijepo stavio kante na krajeve shipke i tako prenosio vodu od izvora do kuce.
Jedna od te dvije kante je imala malu pukotinu dok je ova druga bila u odlicnom stanju i uvijek je donosila punu porciju vode. Poslije dugog hoda od izvora do doma ova napuknuta kanta bi stigla poluprazna. Prenos vode sa ove dvije kante je tako nastavio par godina i nosac bi uvijek donio jednu i pol kantu vode doma.
Naravno ova neostecena kanta je bila prepuna ponosa na svoj posao i vrijedno je sluzila svoju svrhu. Ova napuknuta je bila stinda svoje nesavrsenosti i uvijek je s tugom gledala na svoj cin, svjesna da donosi samo polovicu od onog koliko bi trebalo biti. Shvacajuci da u gorcini propada, jednog dana kad su stigli na izvor ona se odluci iskreno otvoriti svome vlasniku pa mu kaze: “Mene je tako sram ove pukotine sa strane i zao mi je sto svakodnevno prosipam toliku tebi dragocjenu vodu, te se plasim da cu uskoro biti napustena.”
Nosac vode pomalo zatecen njenom iskrenoscu zastane na trenutak pa joj onda odgovori: “A da li si ti primjetila da na tvojoj strani puta uvijek ima lijepog cvijeca a sa druge strane je sami kamen? To je zato sto sam ja oduvijek znao za tvoju manu pa sam posadio sjeme sa jedne strane puta koje ti svakodnevno zalijevas. Vec godinama berem i uzivam u tom cvijecu kojemu se i moja zena obraduje kad ugleda svjezu dekoraciju na stolu. Bez tebe upravo takve kakva jesi ne bi bilo ove ljepote sto nam krasi dom.”
Svatko od nas ima jedinstvene mane. Svi smo mi u neku ruku kao ova napukla kanta. Ali uprave te napukline koje nosimo sobom popunjavaju nase zivote i cine ih interesantnima. Prihvatite svaku osobu onakvu kakva jeste i sigurno cete naci nesto dobro u njoj.
Pozdrav svim mojim napuklim a i savrsenim prijateljima!
|
