< lipanj, 2007  
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30  


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


...Chandale...



Image Hosted by ImageShack.us

…je trenutno sretna
yes
…je u RL-u katya (y=j)
…ima 17
…je škorpionka sa rakom u podznaku
…visoka je samo 173 zasad (bar tako tješi samu sebe)
…oboooožava plesati
...je u općoj gimnaziji
...na svakome može naći nešto lijepo (što nije uvijek dobro za nju)
no
...pokušava biti optimistično dijete
yes
…sluša sve što joj se svidi
…je ponekad hiperaktivna
…s vremena na vrijeme i kreativna
…oboooožava biti zaljubljena
wink
…cijeni iskrenost
…nije uvijek dobre volje
…ponekad burno reagira
no
…je svjesna svojih mana

Image Hosted by ImageShack.us

…voli:
>svog psa
>kokos i sve što s njim ima veze
>šetnje uz more
>leptiriće u trbuhu
>svoj srebrni prsten koji ne skida već godinama
>plave oči (iako ih ona sama ne posjeduje)
>«…voli cvijeće i svijeće, kupke s mirišljavom soli»
>mamu i tatu
>putovanja
>treeešnje
>žute ruže (iako kažu da je žuta boja ljubomore, nie!)
>hrpu privjesaka na ključevima
>ples, ples i samo ples
>cedevitu od limuna
>svoj mekani ljučibasti prekrivač
>sve sretne ljude koji je okružuju
>sjediti na toploj pećici (iako mama kaže da to nije zdravo)
>čitati
>nescafe od vanilije
>primati i pisati duuuuge sms-ove
>sunčane naočale
>šarene čarape
>kukuruz
>orhideje
>photoshop

Image Hosted by ImageShack.us

…ne voli:
>autoritete
>nedjeljno popodne
>ono što joj se servira pod "moraš"
>ogovaranja i zlobne tračeve
>jaje i špinat
>mrzi licemjerje
>diskriminacije svih oblika
>malodušnost
>depresiju
>egoizam
>tjeskobu
>zvuk sirene

...m`s mail:
unknown.katya@gmail.com
msn:
katjavj@yahoo.com
ptičica:
...katya.pticica.com...
deviantART:
...galerija...



...linkovlje moje najdraže...

Image Hosted by ImageShack.us




...di rest ov di geng...
...digresija...
...tiha...
...muza...
...mara i bru...
...joxie...
...fallen hero...
...pero...
...orange..
...fluffy...
...šljokica...
...ona...
...simple°°cinamon...
...friend of a friend...=)
...Luna...
...vonchy...=)
...Timea...
...pamsweetpea...
...romantika i realnost...

...najdraži mi zabušanti...


...absolutely...
...pazinski (trač) blog...
...kljasičari...
...vampqueen...
...closet monster...
...suzzguzz...
..another Katja..
...rudi versus toni...
...wild chic...
...honey...
...moronbrother...
...maljecka...
...nutshell...
...pan4mateo...
...majkus...


...building bridges from these scenes...

New beginning…without blogosphere…

I know that it's over
and I can't believe we're through
they say that time's a healer
and I'm better without you
it's gonna take time I know
but I'll get over you
look at my life
look at my heart
I have seen them fall apart
now I'm ready to rise again
jus look at my hopes
look at my dreams
building bridges from these scenes
now I'm ready to rise again


eto tako…
letjela sam…letim još uvijek…
znali su me rušiti, znala sam i samu sebe vraćati natrag u tom svom letu…
ali… now I'm ready to rise again…

i kao što već rekoh…letim još uvijek…
samo što mi je bila potrebna promjena…
zbilja jest…

i divno mi je…
nikad mi bolje nije bilo…sretna sam.
Volim.
Voljena sam, to mi je dovoljno.


*mail vam je sa strane za sva ostala pitanja…*


Nevjerojatno kako te glupi ljudi uspiju natjerat da napišeš novi post…
I jasno je o kome se radi iako taj cijenjeni netko nije smogao hrabrosti istupiti javno sa svojim imenom, toliko o tome…
Komentrari će zaživjeti tek kad se gospojica ili gospodin usudi pošteno potpisati…

utorak, 12.06.2007.



 

| komentari (11) | print | # |

 


...Na poljima od snova, ne pušta se korijenje…

A šta je? Navukli ste se pa hoćete još, a i sami znate koliko je moja inspiracija osjetljiva i kratkotrajna stvar, nešto ko pomrčina Sunca/Mjeseca ili čega već, kad dođe dobro došla, traje fala bogu jako malo, a do sljedeće se čeka ohoho vremena…
E pa neka je…

A sve sam se nadala da će me ona issuse bože-štafeta uspjeti zaobići u širokom luku, još jedan od razloga zašto nisam pokazivala znakove života dok je ona bila aktualna, ali da…kako je mene sreća počela zaobilaziti u jednako tako širokom luku naravno da sam ju dobila…hvala lijo *koluta okama*
Sad je onda trebalo razmišljati o tih 5 nikako zanimljivih ali nadasve mučnih 5 stvari koje ova đajant blogosfera o meni još uvijek ne zna…
E pa ima toga bome dosta, ali od svega je bilo jako teško naći onih 5 kojih sam bila spremna podijeliti sa širokim, he, oda, jako širokim pukom…

What goes up, must come down…

Image Hosted by ImageShack.us

1. Chanda vaša nikad, apsolutno nikad u životu nije bila na onom nekom pravom spoju, znate ono, kino, romantika i tako to…možda je upravo to razlog što…(vidi pod točkom 2.)

2. gutam one treši američke ljubiće, komedije u kojima pod obavezno mora postojati neka nadasve uspješna i nezaobilazno lijepa, menhetnska cura, i ništa manje srećom nafilani i zgodan! Ali baš ono zgodan dečko…ou jea… da znam… (posljednje pogledani, the girl next door, just my luck, nothing hill, save the last dance i još svašta nešto, pomogo joj dragi Bogec, njoj, meni…)

3. tek treća ha? A osjećam se tako exposed, kako će tek biti kad do pete doguram…dakle moja d bigist sikrit, dudala sam prst i kosu motala u isto vrijeme, pa sve do negdje? Možda 2.-3. razreda, oooo da dobro ste pročitali, onda kad su moje vršnjakinje (a i ja među njima) već potajno snimale potencijalne partnere, pičiće i ostalo meso, ja sam još tada noći provodila vježbajući cuclanja različite vrste (bez perverznih insinuacija molim) dugo mi je, upravo zato, na prstiću mom najdražem obitavala omanja gruda…

4. puna sam fobija, svakakvih nekakvih, ponekad i smiješnih čak, jedno smo vrijeme zabrijavali da se na gradskom groblju skuplja nekakva sekta, i bome je to bilo naveliko razglašeno, mislim možda i postoji ali najveći smijeh u svemu tome je što sam u to vrijeme groblje zaobilazila u toliko širokom luku ko što mene sreća ovih dana zaobilazi…i duhova se isto bojim…
bojim se bome i pokretnih stepenica, uvijek vrtim scenarij u kojem će baš meni nogavica zapeti i cijelu me usisati unutra… najjači od svih strahova je definitivno onaj od visine...nou koment...

5. al se zato visine definitivno NE boji moj mobitel, koji je zveknuo s drugog kata naše škole, pa sve do prizemlja i tamo skoro pogodio nesretnu prolaznicu koja će ostati neimenovana, bolje je tako…dakle mobitel zveknuo ali ostao neokrznut, kao da mu se jadniku ništa ni nije dogodilo, i radio on normalno sve dok nije umro prirodnom smrću zbog svojih poodmaklih godina…

to bi bilo to ha? e pa dobro, samo prije svega obznanjujem da me se klonite svi vi koji me namjeravate čudno gledati zbog bilo kojeg upravo pročitanog dijela…

Image Hosted by ImageShack.us
eh da mi je vako dupence

dakle svi mi dobro znamo kako sam oduvijek bila not girlfriend material, jako not… zapravo sam toliko not girlfriend material da u prošlost svoju, olitiga u 17 punih godina života mogu strpati jednu ili eventualno dvije manje vezice (ne računajući one tipa, oćeš furat samnom? Oću… mi vam znate furamo ali nismo se nikad ni dotaknuli) koje su, pogađate? Trajale koliko i ona pomrčina Sunca s početka priče…
mjesec dana u komadu maksimalno (eee da mi je tu pomrčinu vidjet…)
zašto je tako ne znam, zašto bi i bilo drugačije?
A dobro priznajem, fali i meni s vremena na vrijeme ono nešto…
Vjerojatno do sad još uvijek nije naišao mister prfekt bar na neko vrijeme ali ne brinem se ja, mora i on kad-tad doći…
samo ako ga je neko sreo u zadne vrijeme neka mu poruči da požuri malčice jer bi se moglo desiti ko sa Djedom Mrazom, da počnem vjerovati kako takav uopće ne postoji…
al kad bolje razmislim, dobro je meni ovako…ne žalim se, prethodno napisani dio samo je posljedica jučerašnjeg dana…

NAVODNO postoji agencija koja traži 1500$ od svih onih koji žele izbjeći Valentinovo, ha, imam ja još bolje rješenje, jednostavno se razbolite, kao ja npr., zavucite pod pokrivač ko u mišju rupu, ne izlazite u civilizaciju i stvar je riješena.

«za sve vas koji ste bili toliko optimistični s onim komentarima, sretno s cipelama, ali vjerojatno ih već do sad imaš…»
hvala vam, ali očito sam prošla ispod kakvih ljestvi ove godine jer cipela, pogađate? još uvijek ih nema…
Prevrnula sam 3 grada uzduž i poprijeko ali nema pa nema, i pošto ovim putem još nikada nisam ništa obznanjivala, mole se svi oni koji posjeduju najobičnije crne salonke (u špic po mogućnosti) koje nisu nositelji nikakvih kolonija gljivica, koje još uvijek imaju svoj prvotni oblik, i koji su ih se voljni riješiti neka se jave na mail sa strane…

Priča se da sutra uopće ne postoji…

Ali ako ipak nije tako, ako se i nakon ove noći probudim spremna za novi dan, i taj će biti nikako jedan od mnogih, a sigurno jedan i jedini u životu.
Viceparada o kojoj sam proši puta pisala, e pa to je sutra…i da službeno objavljujem da se 3.c razred Gimnazije i strukovne škole Jurja Dobrile iz Pazina ipak uspio dogovoriti, bit ćemo anđeli, kad već nitko od nas to nije da bar jednom isprobamo kako to izgleda.

U subotu je maturalna, ona manje stresna, ona na kojoj ne moram ni pratiti nikoga, ni slikavati se, a bome ni valcer plesati, u subotu će biti lom, ali i o tom potom, mislim da vas u sljedećem postu čekaju čak i slike (hoummejd slike ofkorz)…

Image Hosted by ImageShack.us

A do tada…

Samo plivaj, plivaj plivaj.

četvrtak, 15.02.2007.



 

| komentari (42) | print | # |

 


...ou hau aj viš aj kud flaj...

Mogla bih početi s odom majci…
Teško je uopće zamisliti kako bih prebrodila sve ovo što je dvije i sedma donijela, a nije ni punih mjesec dana prošlo od početka…
Često se na roditeljsku utjehu i njihovo rame (lijevo ili desno, zar je bitno, glavno da se možemo fino ušmrcati na njega…) uopće ne obaziremo, očito je potrebna baš neka situacija koja će nas itekako protresti i isprepadati da shvatimo kako su oni tu, i kako nas vole bez obzira na sve…
Slaba sam na riječima, znam.
Mama, tata…hvala.



Imala sam svojih razloga što me tako dugo nije bilo, odmor mi je bio prijeko potreban, a što se svašta dešavalo, ostavit ćemo samo za one najbliže pošto već i sama polako shvaćam kako je ovo jedno veliko sajmište, oooo daleko je to od anonimnosti više….
Došlo je do nekih okršaja, ovakvih ili onakvih, nije sad ni važno, Bilo je teško.
stat ćemo na tome.

Image Hosted by ImageShack.us

Polako mi se počinje činiti kako sam izgubila svoju nit, ne znam iz situacija više izvlačiti ono zabavno, teško mi je okretati se pozitivnim stranama svih događaja, ali vratit će se i to s vremenom, nadam se…
Najbolje u ovim trenucima je okrenuti se ljudima i stvarima koje me čine sretnom, a takvih je puno, stvarno je.
I hvala im svima na tome…(nadam se da se svi prepoznaju, o da, o da, o da)
Lea, Martin…hvala.

Amo sad skulirat i pokušat napisat par, koliko toliko smislenih redaka, čisto da upotpunimo dojmove…



Pred nama je viceparada (onaj jedan dan u kojem vicematuranti nemaju nastavu! naglasak na tome, nego slave višu silu…pa koja god to bila, još nas uvijek nisu upoznali s ciljem i smislom svega toga)
ne znam kako je to inače ali u našoj školi postoji tradicija da se svaki razred maskira (valjda jer je to ovo doba maskembala…sad bubam razlog ali eto, da povežemo) u nešto i taj dan luduje gradom sa svakojakim transparentima, svačim nečim, na oduševljenje ili gnušanje prolaznika...kako god bilo.
Do sad su nas smatrali najsložnijim razredom, ali mislim kako se upravo u ovakvim trenucima dokazuje upravo suprotno, od mase ideja, mi smo na jednoj velikoj nuli, 0! i to apsolutna nula, ništa, null, zero…
A imamo još 15 dana, da smislimo, osmislimo i napravimo kostime…
Kao što su pametni predložili mogli bi biti nevidljivi, pa se uopće ne pojaviti…

Dakle dalje, što li je još pred nama? Maturalna zabava, o da…
I to dvije, ona prva će biti divna, a ona druga nešto manje divna jer sam na toj drugoj partnerica (unatoč tome što sam vicek)…dada…
Do toga imamo još PUNIH 23 dana, ono…čooovječe, stiiignem se do tad pripremiti, neće uopće biti frke, malo autogenog treninga, smiješkanja samo sebi, namještanja prikladne face za čiku s fotoaparatom, malo španciranja u štiklicama, smrzavanja u haljini, plesanja valcera, lako ćemo mi to…NOT…
Ajme meni majčice mila, zeko, zečice, miševi razvratni iz prošlog posta, nebo presvijetlo…smilujte se…
Kićo partneru, hvala. (ugovnah se…)

Crtica par?:

-zalili nas ispitima…
-skuhah ukućanima svoj prvi PRAVI ručak (uspješno čak…ili su samo bili tolerantni i puni razumijevanja da bolje nije ni moglo ispasti…pa za utjehu onda rekli kako je fino, treba mi netko objektivan…da)
-zbog nesretnih okolnosti još uvijek nemam cipele za maturalnu (ali ako sve bude išlo po planu imat ću ih još ove subote…Nebo? Pobrini se za to…jer HALO?!? Ja patim ovdje dolje…

Image Hosted by ImageShack.us

-jel se to meni čini ili ona vaga pokazuje 2-3 kile manje nego prije mjesec dana?...ddd
-promjene kreću na bolje, pročitah svoje prve dvije lektire od korica do korica... (hm…pa u posljednje 3 godine čini mi se nisam ni jednu…razrednice najdraža, ova rečenica vam se samo priviđa, vi sanjate, sve moje petice su poštenom mukom zarađene, vi sanjate,
vama se spava…)
-stavili nam razglas u školi, halelujah, jarijjarijara (ez maj lav opičena vud sej) konačno možemo guštirat pod odmorima uz mjuzu… Image Hosted by ImageShack.us aha, ejmen.

i tako dalje…
tipičan ŠtoSamSveDanasJela post, ali ebemu miša, zar bi bilo u redu da se vratim u bilo kojem drugom stilu? Nebi…znam. pa prema tome.
Kšš.

samo plivaj, plivaj plivaj.

četvrtak, 01.02.2007.



 

| komentari (32) | print | # |

 


...nova??? dada...NOVA...

kako god okreneš nešto je novo...
Nova godina, nova koža, zmija je ostala ista, like it or not, puca me minimalizam u zadnje vrijeme, a i retro je in kažu, a kako bi ja da nisam in. Crno, bijelo u boji…

nova godina, očito je dobro počela, Ane je carica, malo nas je al nas ima..
nije da sam nešto osobito navijački nastrojena ali neka čudna vibra je u zraku, ono nešto što me tjera da grčim palčeve kad je cura s crveno bijelim uzorkom par sekundi prije cilja.

Image Hosted by ImageShack.us


nau plejin.

Hully-gully, noć sjaji ti u očima, sto pedeset
puta to sam vidjela...
ma, leti mali kući, opasna sam
djevojka...
Ispod nogu mi ritam, brzo putuje, ova
noć je puna akcije...
bang, bang, bang, pucat` ću, čuvaj
se...

Znaš da sada sezona je lova i tvoja
cura to zna...
zna da pravila su nova, zašto te je
pustila...
Ja sam vlak što zgazit` će te, mali
vatromet kakav nisi probao...
Ja sam vlak što zgazit`
će te, mali zaboravit` ćeš da si hodao...


Uhuh, samo je jedan ovakav pjesmuljak dovoljan da od poslušne ženice napravi monstruoznu feministkinju...
a tek ti stihovi, prava, ona iskonska mudrost izvire iz svakog retka. da. kako da ne.

U nekim sam situacijama jako ironično biće, znam to, i znaju me kao takvu, obrambeni mehanizam ili shvaćanje svijeta kroz neku čudnu boju naočala, ne znam ni sama što je po srijedi.
Nisam uvijek takva, ali imam ja svjih izljava mudrosti bome. Možda bih se mogla okušati u pisanju pjesama? Image Hosted by ImageShack.us

Bemti miša, mišicu i ostalu razvratnu ekipu…
…Opekla sam jutros nepce, tko je krivac? Zar je bitno, hrana je bila u pitanju…
Kad smo kod hrane, odlučila sam da ne jedem poslije 19, ako zanemarimo ono pola mliječne čokolade sinoć oko 23.30…tako me je mamila da sam samu sebe uvjerila kako čokolada nije hrana…
(toliko o tome kako nema novogodišnjih odluka)
Kraj digresije.
…opsovala sam samo dvaput.
Još me uvijek peče, cijeli dan jezik uvijam, savijam, vrtim i vuzlam njime u ustima ne bih li nekako uspjela iscijediti ONO čega ima u plikovima kad nastanu…
I nemojte mi sad reći kako sam gadna i odvratna jer neće imati nikakav efekt na mene, ionako sam to već par puta danas čula…dddd.
…Odavno nisam toliko jezikom vježbala, čak se i ukočio pomalo…ali i neka mu je malcu, kad neće onako (onako kako svi znamo da se jezikom vježba-mama, tata? Ako ste nekim čudom ponovno nabasali na ovaj blog, ja zbilja ne znam kako se to jezikom vježba, nisam nikad probala, samo su mi pričali o tome…)
neka vježba barem ovako.
Kraj digresije.

Image Hosted by ImageShack.usImage Hosted by ImageShack.us

Ako nekoga zanima kako izgleda kad Njemci odluče isprdcima života svoga objasniti kako nastaje beba, iako meni osobno ovo više djeluje kao priručnik za sastavljanje ugradbenog ormara, samo klik tu tu tu i etega…
Bez cenzure, bez predigre, bez mašte, bez emocija…što reći, neka djeca znaju što ih jednom čeka.

ne promijenim li hitno stvari koje se vrte u winampu mislim da ću ispizditi na živce. Image Hosted by ImageShack.us
nau plejin: kokolo kokolo kokolo moj.
idem se time pozabaviti sad da više ne davim cijenjeno pučanstvo...

samo plivaj, plivaj plivaj.

četvrtak, 04.01.2007.



 

| komentari (42) | print | # |

 


...Radio Ga-Ga...

Frikin ol dej long…
zato što sam tipično žemsko, tugujem nad svojom sudbinom, cmoljim, kmečim, njurgam, cvilim, plačem, ukratko-žalim se, a nikako da se pokrenem po tom pitanju. Nikako da uzmem stvar u svoje ruke i počnem…u najgorem slučaju šivati…
I opet će sve završiti na tome da se zadovoljim sa nečim već viđenim, i ponovo, po ko zna koji put, bit ću, a opet u neku ruku neću biti zadovoljna…
Je li se netko u cijelom ovom prethodnom dijelu zapitao nad čime si ja to uopće toliko razbijam glavu?

NOVOGODIŠNJA NOĆ…pressing sa svih strana, a di ti ideš? A šta misliš obući? A kako ovo, kako ono?
Da.
sve do danas sam se namjeravala spič*ati i slickati za taj legendarni doček…a sad već?
Ne ide mi se nikamo, gledala bi najradije vatromet s prozora svoje sobe, u svojoj finoj, mekanoj, toploj piđamici koja je srećom po najnovijem kriku mode, ha…a možda da u njoj izađem?
Da…
Ma serem, ide mi se van, ful…
I bit će nam dobro, sami ćemo sebi napraviti da nam bude dobro, unatoč cicikama i preseratorima koji će baš iz nekog razloga htjeti kvariti doživljaj, a uvijek ima takvih.

Image Hosted by ImageShack.us

Dakle kao što rekoh, u najgorem ću slučaju sutra uhvatit iglu i smislit nešto…
U svim slučajevima boljim od toga izlazim van u nečem već viđenom. Ha, da. Uostalom, crvene čipkaste naguznice olitiga tange još uvijek nije nitko vidio, crveni detalj, kaže mama, mora postojati…gdje god.




Krećemo dalje?
Slovenija je mala zemlja, nije li tako?
Ali očito je dovoljno velika kad u nju treba pobjeći i sakriti se ne bi li se izbjegle posljedice varanja cure…
Neki su dečki neopisivo divni, krasni, nezamjenjivo mekani i podatni, sve što si svaka cura može poželjeti sve dok si nekaj ne spiju, ak se razmemo, ne.
Kad bih rekla kako suosjećam s njom vjerojatno bih lagala iz prosto jednostavnog razloga, mislim da taj jadni curetak za pola bisera njenog najdražeg, so called dečka, nema pojma.
Žao mi je nje.

Dečko prevari curu, okrivljeni treba biti samo i isključivo on.
Bez nepotrebnih opravdanja.
Vjerojatno bih drukčije razmišljala da sam bila povrijeđena u cijeloj toj priči, ali pošto nisam, s ponosom objavljujem kako nešto konačno mogu objektivno sagledati…



Pa me onda ljudi pitaju zašto ne vjerujem u ono što neki tako naivno zovu PRAVOM LJUBAVI …
Jesam li negdje daleko u prošlosti primila ogromnu pljusku stvarnosti za koju ni ja ne znam da je postojala?
Jesam li postala nemoralno bezosjećajna?
Jesu li me određene situacije primorale na gubitak srca?
Kada sam i zašto postala ovako ogavno hladna?

Nije da ja u nju ne vjerujem, baš naprotiv…
Ali jednako tako mislim da je ovo vrijeme postalo neobjašnjivo okrutno. Svatko će od nas prije ili kasnije upoznati Onog nekog koji će biti kao stvoren za nas…prije ili kasnije…
Možda čak i više njih.
Samo ne sada, i ne ovdje.
Još smo uvijek mladi…premladi, zeleni, oh…jako zeleni.

Željela sam se javiti dok smo još uvijek u 2006.
I trudila sam se, stvarno sam se trudila da nakon niza negativno nastrojenih postova, s trunkicom pesimizma u svakom, napišem jedan relativno čiring ap, ali očito mi nije pošlo za rukom.
Nije ni važno, bitno da se ja dobro osjećam…

Image Hosted by ImageShack.us

Dvije i šesta?
Lagano na izmaku, bilo je divnih dana, bilo je i onih manje divnih…
Mislim da sam većinu stvari s prošlogodišnjeg popisa uspjela iskrižati, da.
Novogodišnje odluke?
Who cares… nema ih…zasad.

I na kraju, naravno, jer ja ne bih bila ja da ne završim s hrpom patetičnih «ostajte mi dobri, lijepi i pametni» želja…
ako se ne čujemo prije (a vjerujem da nećemo)…
Dajte si oduška, dočekajte tu legendarnu novu točno onako kako vi to želite.
Samo plivaj plivaj, plivaj.
wink

subota, 30.12.2006.



 

| komentari (21) | print | # |

 


<< Arhiva >>

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se