CAffeine

četvrtak, 27.11.2008.

PRLJAVŠTINA JE POLA BOLESTI

Najmoćnija vrsta živih bića na svijetu su insekti. Tako kažu gospoda iz National Geographica, a njihova riječ je zakon. Umirale su bube pod potplatima mojih cipela ili pod dlanom moje šake, o još kako, ali tog kobnog dana sve se ptromijenilo. Tada sam shvatio. Svaki žohar koji vam pobjegne u rupu na zidu, svaki komarac koji vam se nekažnjeno napije krvi, jedna je šansa više da će vam svekolika insektoidna svijest oprostiti.

To se možda ne bi nikad dogodilo da sam češće pospremao stan, što nikad nisam osobito volio raditi. Činilo mi se to uvijek kao gubitak vremena, nešto što moraš da prijatelji i rođaci budu zadovoljni. Čistio sam jedino onda kad bi mi prašina počela krckati pod zubima, ili kad se više ne bi nazirao pod od smeća. Osim toga, bio je to ogroman austrougarski stan, s visokim stropvima i prostranim sobama. Samo s jednu sobu bih mogao čistiti cijeli jedan dan, a gdje su tu još ostale sobetine. Rijetki prijatelji koji su mi dolazili čudom su se čudili mojoj toleranciji. I sam sam se nekad čudio. Ništa nisam bacao. Sve sam ostavljao na stolu, onakvim kako je bilo u trenutku kad sam završio s jelom.

Tako su se na stolu u kuhinji mogle naći kutije s barem jednim odreskom pizze, masne papire od bureka, pa nekad i sam burek ako je bio posebno odvratan, otvoreno pivo iznad kojeg su lebdile mušice, tanjuri s nepojedenom juhom u kojima bi se pojavili okrugli lopoči od plijesni, stare sarme u koje je netko pijan udrobio čipi čips (na takvim miš-maševima su se pogotovo pojavljivale najrazličitije kulture ), ćevapi otvrdli od starosti, toliko da ih ni zub vremena ne bi mogao pregristi, i na kraju mlijeko koje bi na stisak izbacivalo čitave oblake spora. Plijesan je jedino izbjegavala hranu iz Mc Donaldsa, koja se nikada nije kvarila.


Načete kolače koje sam dobijao na dar, ostavljao bih ispod sudopera gdje bi se, valjda zbog vlage koja je kapala iz cijevi, začas uhvatila zelenkasta plijesan. Jedne godine, proširila se toliko da je prekrila čitavu posudu s kolačima a kao znak da su tu nekad bili kolači, izrasla je jedna žutosmeđa gljiva od svojih desetak centimetara. Sama gljiva nije bila toliki problem koliko smrad koji se širio prostorom čim bi se otvorio ormarić. Toliko me je grizao za oči da sam morao pribjeći drukčijim metodama. Posudio sam gas-masku od predsjednika kućnog savjeta i navukao zidarske rukavice, te bacio posudu zajedno sa zlokobnom gljivom u posebnu vrećicu koju sam posve oblijepio selotejpom, u strahu za jadne komunalce. Kad je posuda upala unutra, gljiva se otkinula od svog potpornja i ostala ležati, dok je iz nje kapala žućkasta tekućina.

Pogotovo je to živciralo moju djevojku Jasminu. Ispočetka joj je to bilo fora jer se ni sama jedno vrijeme nije prala. Smatrala je da time izražava svoje nezadovoljstvo postojećim sustavom, i da će je sloj prljavštine koji joj se taloži na koži odijeliti od vanjskog svijeta. Trajalo je to tako nekoliko mjeseci, a kad joj se pojavio svrbež, a poslije toga i crveni osip ispod pazuhova, odustala je od svojih radikalnih teorija. Odjednom joj nije bilo dosta pranja. Tuširala se i po nekoliko puta dnevno. Meni je to sve skupa bilo simpatično i često sam je zafrkavao zbog toga, na što bi mi ona odgovarala da bi se to i meni moglo dogoditi. I ne samo to, možda još nešto gore. Kakva kolera, kuga ili šarlah, na primjer. No, kako su mjeseci odmicali nijedna se od tih bolesti nije pojavljivala, a što je najbolje od svega, počele su me izbjegavati i sezonske bolesti tipa prehlada ili gripa. Istina je da sam povremeno kašljao od prašine, ali to je bilo zanemarivo u odnosu na nepokretnost kakvu zna izazvati viroza. Nikada mi nije to priznala, ali mislim da je bila ljubomorna na moje zdravlje.


Posebno ju je živcirao sudoper. Nikad nije bio prazan. U njemu je uvijek stajao impozantan toranj neopranog suđa, kojeg su ostaci od hrane držali kao žbuka i spriječavali ga da se iskrene i raspe po podu. Počesto se znalo desiti da se ormar iznad sudopera nije mogao otvoriti zbog visine tog tornja. U rijetkim trenucima kad bih prao suđe, ponekad bih nailazio na tanjure koje jedino još skoreni umak držao poput ljepila. Kad bih ga očistio tanjur bi mi se raspao ruci u tisuću komada.

Koš za smeće uopće nisam imao. Nije bilo smisla. Umjesto toga imao sam špajz, koji sam pretvorio u sobu gdje sam odlagao smeće, i na vrata napisao krupnim slovima „soba za smeće“.

(nastavit će se)

27.11.2008. u 10:25 • 10 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

< studeni, 2008 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


Komentari da/ne?

Opis bloga

Kofein u umjerenim količinama izaziva blagu euforiju, pojačanu budnost, smanjuje umor, i čisti probavni trakt od nečistoća...

Uz kofein i čašu vode ispričale su se zanimljive priče, počele i raskinule dugotrajne veze, dogovorili unosni poslovi i ubili mnogi sati dosade....

Da kofein kojim slučajem dobije dar govora mogao bi štošta ispričati....

Ja sam samo njegov vjerni ovisnik i ovo je moja duhovna kuća.

Dobrodošli!

Linkovi

Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
Bestseler.hr

KRETENIZMI ZA SVE UZRASTE
(narodnjaci, estradnjaci, zabavnjaci, clipovi, slikice, nebuloze i sav ostali đubar koji je toliko loš da je presmiješan. Kandidate slati na terminatordva@yahoo.com pod krilaticom "Smijeh nije grijeh!")

Riki Martin

Turski Rambo! Zlo i Naopako!

Bit će ih joštekar!


I tu me ima!

Lajfstajl vebzin za moderne i osvještene brkate neženje. Ono što ne objavim tu, objavim tamo pod imenom Carstvo Divlyyyine.
Živinice


BIK KOJI PUŠI, poezija za pušače

TERAPIJA, odnedavno i na vebzinu koncertnog podzemlja pod imenom DJOLE



MOMCI TE CURE KOJE ČITAM

TAJPVRAJTER.Voli pojest, popit i pod jaja stavit a nije Čaruga! I lijen je ko guzica!

ZDENKO mu je ime, a Kombi prezime

PKLAT. Stranac u stranoj zemlji Wuhan

ATHENA. Grčko Božanstvo u azilu u Rijeci

RIBA s bradom, škembom, hrani se pivom i živi u kloriranoj vodi...Nema je ocean!

BEGO. Splitski Sai Baba koji je dhoti okačio o klin i zamijenio ga bas-gitarom, pivom i šankom

ANTI-BANE. ANTIvaspitan, ANTIsolidan i ANTIkoristan

TINČICA. Jednog će dana napisat novi Rashomon

AFGANISTAN, Zemljo Obećana

AZZUL'S PHYRE. Neustrašiva egzorcistica

ATEIZAM. Mrzi crkvu više od mene. Proklinje!

2TREF. Samo za osobe s jakim stomakom!

BABL. Časni starina.

KOLAČ OD SLJEZA. Piši, ljenčugo!

HERO(nemoj)STRAT, uopće nisi budali brat!

XIOLA. Ne voli ćelavu i bezzubu djecu a voli imperfekte

Uzmi sine jaje, kad ti DIDA daje

Gdje NEGATIVE postaje TYPE O. Foto-blog mrmiljavog stvora

Vinkovci


BISERI DOMAĆEG TE STRANOG ROKENROLA

If you wanna touch the sky
You must be prepared to die
And I hate cough syrup, don't you?
"Gibby Haynes(ex-Butthole Surfers ) "Cough Syrup",

Come down off the cross we can use the wood
Come on up to the house
Tom Waits, "Come on up to the House"

Kada neko mnogo kenja, dolazi do zagadjenja
neki samo zinu pa zagade okolinu
Bora Đorđević, "Bora priča gluposti"

Shes so fine, shes so sweet.
Mom and pop they raised her on huge slabs of meat.
Les Claypool (ex-Primus), "Shake Hands with Beef"

For its the end of history
Its caged and frozen still
There is no other pill to take
So swallow the one
That made you ill
Zack de la Rocha (ex-RATM), "Sleep now in the fire"

Everybody seems to wonder
What it's like down here
I gotta get away
from this day-to-day
running around,
Everybody knows
this is nowhere.
Neil Young, "Everybody knows this is nowhere"

Zajedno nestajemo u tamnoj ulici
Izlazimo nasmijani
Prolaznici nas zaobilaze siroko
Mi ne trebamo, ne trebamo nikoga
Mi ne trebamo, ne trebamo nikoga
Jura Stublić, "Zajedno"


Gdje su svi ti ljudi, zar su svi popizdili
da li se od sebe kriju ili su nestali?
Sale Veruda (ex-KUD Idijoti), "Dan kada sam ostao sam"

Boli me kurac šta kažu kritičari
Dok me vole nogometaši i političari
Ivan Leutar (ex-Ivan Grozni i Sluge Pokorne), "Narodnjak"

Vjeruj mi moja je, želja jedina, da se vinem put visina
I da tamo gore visoko, sagorim kao meteor
dr. Nelle Karajlić (ex-Z. Pušenje), "Meteor"

Zapali jednu sa mnom i pođi sve do neba
Pružit će ti sestra sve ono što ti treba....
general Vasilije Mitu (ex-Živo Blato), "Hej, ti!"

"I'd like to tell my story,"
said one of them so young and bold,
"I'd like to tell my story,
before I turn into gold."
Leonard Cohen, "A Bunch of Lonesome Heroes"

I'm dying of your love, my love, I'm your spirochaetal clown
I've left my body to science but I'm afraid they've turned it down
Graham Chapman (ex-Monthy Python), "Medical Love Song"

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se