nedjelja, 03.07.2011.
Odiseja vječnosti
Okovana bršljanom svojih grijeha
lutajući besciljno džunglom svjetova
poput sjene Petra Pana
tražim se u gomili ispraznih dana
šta se poput magle vuku
ne nalazeći spokoj ni u čemu zemaljskom...
U smiraju dana krećem na put bez cilja
lutajući golemim prostranstvom iluzija
nemirno iščekujući njihovo prasnuće
pod golemim teretom nesređenih misli...
Nisam Penelopa
al čekat ću Odiseja svoje vječnosti
Nisam ni Julija
al golemo nebesko plavetnilo bit će moj Romeo...
Ovijena plaštom jutarnjih magla
lutat ću tražeći svoju kabanicu
u vihoru vjetra
lepršat će vjekovi...
Umjesto Atlanta držat ću
nebeski svod...
Zajedno sa Ikarom nestat ću
u dubini morskog plavetnila...
Hodočastit ću
na kraj svijeta i bit ću dio svemira...
Stazu moje besmrtnosti zvijezde će obasjavati
i jednom
u jednom djeliću vječnosti
ja ću stići kući...
- 12:45 -
