Jeli ovo zaista pozdrav?
Ovdje na žalu, među školjkama.
Sa suzom u očima, među rakovima.
Po posljednji puta darujem poljubac valu
Da ga nosi do daleke Indije,
I pomiješa ga sa suzom nekog sanjara.
Ostavljam trag u pijesku i uspomene
Koje će odnijeti plima
I poigravat se njima na plažama mora.
I evo plešem sa delfinima,
Ljubim palubu brodolomca
I sa sirenama igram igru ljubavi i sreće.
Odlazim na stotinu ljeta, i ostavljam ti ljubav.
No vratit ću se. Znaj brodolomče!
Mornari moraju vjerovati u sirene!!!
Kada te more zavede i ponudi ti bisere,
Sjeti se ljubavi i očiju plavih!
Tragova u pijesku i sreće se sjeti!
Poljubi val i šapni mu riječi,
Da nosi ih diljem svijeta, negdje će me naći.
Ja ću ti poslati sirene i usne od soli.
* * *
Ostavljam dakle tragove u pijesku,
Poljubac na žalu i suzu u valu.
|
Sjedim ispred blještavog ekrana
I plešem prstima preko tipkovnice.
Slažem misli i riječi po ekranu,
Da ih izložim tebi na uvid.
I kažeš mi jesam li poludjela
Ili ima još trunke razuma u riječima koje pišem…
Ne mogu da iz uma
Iščeprkam neku kvalitetnu misao,
Dostojnu očiju javnosti.
I između očajavanja
I zvonjave mobitela
Shvaćam da ću danas umrijeti od ljubav.
Od iste one snene, nježne i krhke ljubavi
Što je danima i noćima po stotinu puta
Prizivala tugu u nebeske oči i bol na krvave usne.
Od nje sada umirem,
Udišem je dok sjedi pokraj mene.
Držim je čvrsto za ruku
I nježno ljubim usred čela
.
Sahranit će te me ispod dva metra sreće
Što napokon je našla mjesto na mojim grudima
I sad ovdje počiva…
Ljepša nego prije,
I krila krhkijih no prošloga ljeta…
|
