Zbilja su preslatke. Baka je izračunala da su nešto mlađe od dva tjedna.
Problem s njima je u tome što ih njihova mama ne rađa nego, pazite sada, stavi ih nekako već u jaje, a taj dio mi baš nije jasan jer nikada nisam u jajetu vidjela rupicu kroz koju ih stavi unutra ali dobro, vjerujem baki. Kad ih stavi u jaje, onda jaje stavi u gnijezdo i onda sjedi na njima pa nakon što duuuuugo sjedi na njima oni izađu van sami, onda kada požele, a ne onda kad mama odluči da moraju van.
To mi zvuči puno simpatičnije nego to rađanje, kako je nas mama rodila i kako je seka rodila ove moje male nećake i kako ću... gulp... ja uskoro roditi moju djecu. Jao, ne bih sada o tome, nisam još baš spremna.
Nemojte misliti da sam im ja osobno zavirila u gnijezdo! Nema šanse, baka bi me namlatila kao vola u kupusu. Baka mi je sve ovo ispričala a i pofotkala. Jako pazi da se malim lastavicama nešto ne dogodi. Posebno stoga što su im roditelji bili malo blesavi i savili gnijezdo na stubištu. Baka veli da nikada to nije vidjela jer su laste obično pametne i svijaju gnijezda visoko pod krovovima.
Sva sreća pa su svi naši susjedi dobri i laste im ne smetaju.
Baka svako malo počisti i govna što pobacaju iz gnijezda pa se zeza i kaže da honorarano radi kao čistačica i bejbisiterica jednom mladom bračnom paru s 4 djece!
Evo vam fotke pa ih pogledajte:
Prekrasni su, zar ne?
Baka se jako brine što će biti s njima i hoće li moći uskoro sami odletjeti a ja je uvjeravam da smo mi životinje kudikamo pametnije od ljudi i da točno znamo što radimo!