Sweet dreams are made of these...

petak, 27.06.2008.

dOk na nebu sviče zora...

Nisam dugo pisao,žao mi je ,ali nisam bio u mogućnosti jer otok na kojem sam kratkoročno obitavao nije imao internet....bilo mi je lijepo,sada pogotovo,i zbog toga mijenjam mišljenje o ponovnom depresivnom pristupu na način života...Post koji sam htio objaviti ne uklapa se u sve ovo,stoga odustajem od njega...ali sadržavao je jednu priču koju sam dužan objaviti radi obečanja...stoga,uživajte u njoj i znajte da je nastala u trenucima suzbijenosti, pesimizna, ljutnje, raznježenosti ili kratko rečeno-depresije....

GUARDIAN ANGEL

This night is wounderful.
The moon is shining brightly.
The gravejard seems so quiet,
but not to the ears that know
how to listen...
Ears or harts?,you may ask
yourselves...

Well both : HER bleeding hart
crying for me and
my ear listening its
miserable poem of
eternal love...

A picture of a girl is coming
across me...
She is crying..
"Why, oh why are you doing this to me?!"
-she asks looking at the sky.
And then suddenly bends HER head and
kisses my photo...

My cold photo,
sticked to the black grave with
dark ropes of death...

"I wanna go with you !"
-she screams loudly and starts
crying again,
still holding with HER divine
fingers my lifeless
photo...

Everytime I listen to HER voice
I wish I could just hold HER hand
and say :" don't worry ,I'll be with you
FOREVER!!"
...but I can't...

My soul is stuck here,
in the darkness of death,
waiting anxiously for the moment
when the light of HER hand will join
and lead me through the eternal life...

Till then I'll wait here and
take care of my "everything" ,
as if I was an angel...

HER guardian fallen angel...

V.t.b.m.

- 15:57| 15 Komentara | Print | # | ^

petak, 16.05.2008.

Back in black

Sudeči po prašini na mojoj tipkovnici prošlo je dosta vremena od kad sam vam pisao...ali zato sam sada tu...na nečiju radost ili žalost.. rofl

Razmišljao sam...-wow! yes ....o tome kako sam u svijetu malen...a opet u nečijim očima velik...
ulovila me ona faza pisanja svakakvih gluparija, pjesmuljaka, eseja ...čak i dnevnika...sviđa mi se to...
lijepo je sjesti ponekad uz tihu glazbu i prisjećati se određenih trenutaka iz prošlosti...pogotovo ako ih zapisujemo u trenutcima emocijonalnog 'maksimuma'( u najvećem broju slučajeva) i tako ponovno proživljavamo slične,ako ne i iste doživljaje..

More me i brige....četiri smrtna slučaja u mojoj obitelji u 2mjeseca...frendica mi je na to rekla kako se takav period javi u svačijem životu...,najbolje bi bilo da ju citiram:'dođe vrijeme kada padaju ko muhe a onda dugo,dugo ništa...'
Zadnje riječi su joj bile:'ne brini'....I ne brinem...ako umrem,umrijeti ću jer je to tako...brijem gluposti...

Fascinira me moj novi način pisanja...zapravo,živcira me....ma ne znam...znate li kako pišem?...
jednostavno...prvo što mi padne na pamet napišem....slatko,zar ne?-NOT!....

Gdje je nestao smisao moje kreativnosti kada se o pisanju radi?.... valjda sam samo umoran od svega i čekam... a što?koga?..pojma nemam....spas?...mooožda....
ostavljam da svatko sebi postavi to pitanje...

do skora ...

- 15:59| 17 Komentara | Print | # | ^

ponedjeljak, 21.04.2008.

Rise up

Otišao sam kvragu-definitivno....
Pitate se zašto?...
Pa,pogledate li vrijeme objave posta biti će vam jasno da u svakom slučaju ne lažem.... zujo -prvi smajl kojeg sam ikada iskoristio...
Ali....Samo sam sretan....Što se opet mogu smijati (oko sitnica),što opet živim i osjećam...
Sretan sam što me ne hvata panika,što sam naučio da moram misliti i voljeti sebe...totalno sam opušten....imam nešto što me vratilo i to ne želim izgubiti....
Trenutno sjedim u boravku,zapalio sam cigaretu i obavijen dimom tog prelošeg super lighta razmišljam o prekidu loše navike i o tome što da napišem...
Što zapravo čitatelj traži od mene?..Da pišem o svom životu?...ljubavi?...tuzi?....ili pak sreći?...Nemam inspiracije za dubokoumnost (i meni je dopušten barem jedan propust) pa ću pokušati ukratko , jednom rječju opisati sve navedeno-prolazno....jedina sigurna poveznica...šteta, zar ne?...jer,koliko god na trenutke mrzili svoj život i proklinjali dan kada smo prvi put ugledali sunčevu (ili neonsku) svjetlost (ovisno o spletu okolnosti porođaja),voljeli bismo živjeti vjećno...,ili minimalisti-malo više nego uobičajeno=)-drugi smajl...,pobogu što mi se događa?....ah da,rekao sam-otišao sam kvragu...ili je to samo proljeće...who knows...
pozdrav dragi moji!
do skora

- 03:26| 28 Komentara | Print | # | ^

nedjelja, 30.03.2008.

Svjetlo na kraju tunela?

Odlučio sam se vratiti...makar ne sa stilom...nebi to bio ja...
Pitate se što me nagnalo na to?..jednostavno,vrtlog neprilika u kojem sam se našao i nada u to da ću olakšat ono što više možda ni nemam...dušu...
Patetično što se jedan dečko ovako izražava-rekli su mi,ali bar nisam jedan od onih koji su se spustili na nivo da pišu pisma (nikakva sramota,već interna fora koju će razumjeti meni bliže osobe)...ja ne smatram svoj pretok osjećaja na ekran ili papir sramotom...smatram to izlazom ...sad kakvim,ovisi od osobe do osobe,u mom slučaju patnje i tjeskobe...prevario sam jednu osobu...do koje mi je na poseban način stalo...kao do prijatelja...i žao mi je zbog toga...ali nisam to mogao izdržati...glumio sam,pokušavao ponovno spoznati ljubav..i prolazili su dani,tjedni...a ja sam samo čekao nestrpljivo kao malo dijete da se u meni probudi taj zaboravljeni dio...možda sam davao i lažne nade toj drugoj osobi,a kakav sam po prirodi,nemogu to dugo trpjeti....praktički nema opravdanja za to što sam napravio,ali oduvijek sam mislio na druge ali vrijeme je da se zauzmem već jednom za sebe....nadam se da me nećete osuditi zbog ovoga...dovoljan sam sam sebi...vjerujem u bolje sutra uz ljude koje me razumiju i znaju u suštini...eto,sad ste saznali još ponešto o meni...No,vratio sam se i to je bitno...
do skora dragi moji...

- 16:41| 6 Komentara | Print | # | ^

utorak, 01.01.2008.

Last goodbye?

Želio bi se ispričati svima što nisam dugo pisao postove...
Stvar je u tome što mislim da ću odustati od ovoga....Jednostavno ne osjećam onaj isti žar kakvim sam ranije pristupao pisanju...Neznam zbilja što da radim...Opisao bih ovu situaciju poput 'boce bez dna',ili prazne stranice koja vapi za time da bude popunjena,a umjetnikova ruka beživotno leži nadomak njena cilja...nepomična i mirna...
Vidite,kao osoba sam poprilično čudan-ne negativno(valjda),ali imam običaj obavljati poslove,ili općenito stvari koje me vesele s entuzijazmom...Bojim se započeti išta iz razloga što on brzo nestaje...ili možda ne?...

Teško je započeti nešto pri osjećaju zasićenja,kao da radite nešto (da se ne izrazim prosto)-'preko glave'..,ali opet,nakon što probijete led,postaje toplije,prsti opet rade,rijeći izviru na površinu i stranica je ukrašena....

Ovo će biti teška odluka i nadam se da će ishod biti....

- 22:54| 8 Komentara | Print | # | ^

nedjelja, 09.12.2007.

Ljudska slabost...

Grijeh je na početku u tvojoj duši tuđin,
zatim gost..,a kad se navikneš na njega,
on postaje domaćin....

PS:ispričavam se radi dugog nepisanja...obećajem da ću nadoknaditi izgubljeno..ako to mogu tako nazvati...
do skora...=)

- 22:36| 13 Komentara | Print | # | ^

petak, 23.11.2007.

They went down,down deep undergrownd...in the disaster...

Shvatio sam ,da koliko se god trudio,neću spoznati osjećaj potpune sreće i satisfakcije...Na trenutke pomislim kako je sve oko mene normalno...,da sve diše...,ima svoje bilo kojem i ja pridonosim,pružajući mu svoje tihe otkucaje...,no kad u tome najviše uživam i osjetim slobodu...krila pouzdanja se slome a bilo prestane kucati...Zašto?...Neznam...Uvijek me ostave takvog saznanja(ako se to uopće može takvim nazvati)...Tad me osjećaj blagog ludila proždire iznutra..Nikad neznam čime sam to zaslužio?Što sam krivo rekao...,učinio...?!...A što je najgore dopuštam da me uništi...

PS:oprostite na ovako pesimističnom postu,ali kao što sam rekao-iznosim svoja mišljenja i duševna stanja....,pa tako i ovakva...
Vjerujem da neće dugo trajati...
Do skora...

- 00:24| 14 Komentara | Print | # | ^

subota, 17.11.2007.

Osveta

Osveta je jelo koje se poslužuje hladno...

- 12:01| 4 Komentara | Print | # | ^

petak, 09.11.2007.

From the inside...

Nakon vlastite krvi,najvise sto čovjek može pružiti,jest suza...

- 12:18| 9 Komentara | Print | # | ^

subota, 03.11.2007.

You may say I'm a dreamer...,but I'm not the only one...

Ako je život zaista samo san...,kratkotrajni bljesak što nas vodi kroz noć....
...Što mi zapravo živimo?....

- 15:53| 9 Komentara | Print | # | ^

<< Arhiva >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.