Cheesteeleeshte

Da se i ja okoristim tom lakonskom frazetinom, obzirom na bosanski lonac raznih efemerija ispod ...

Nevezano


"Vid' tatu, tamo, tamo"

Karizmatičan, zgodan & plećat, nadasve komunikativan, a i narod ga voli.
Takav je moj Princ. U odbijanju hordi njegovih obožavatelja, popustili smo tek ovom temperamentnom južnjaku, koji se toliko želio slikati s njim, da nam je obećao povećanje neoporezivog odbitka plaće za djecu. Kad sam Princu poslije objasnio kako se taj njegov fan zove, okrstio ga je
"sticek Sanadev". Doduše, obzirom da je na Youtube recentno vidio i satirični crtić sa istim likom u kojem jednu od uloga glumi i njegov sat (jedan od nepreglednog niza omiljenih tehničkih predmeta, otkud mu samo taj interes za tehniku?), zna reći i "tika taka Sanadev" kad ga vidi na telki. Šteta kaj nije iskoristio isti ice breaker pri susretu
Inače, otvorila mu se pipa za beskonačno brbljanje. U slaganju rečenica došao je pak do prosječno 3-4 riječi po komadu, no obzirom da je to rezultat i njegove copy/paste metode za fraze, stalno se moram suzdržavati od šatre & glumiti Miljenka Kokota. "Da se dijete ispravno nauči" :( .

Godišnji "odmor"

Ma, bitno da je Prvi U Nasljednom Nizu (tko smo mi uopće, tek njegovi umorni stvoritelji i ispunjavatelji želja) - uživao.

Što telefonirajući imaginarnim (ali očito duhovitim) prijateljima na foto-aparat(?) kako mu je:



Što galebareći i otimajući hranu, c-c-c...


Što glumatajući Hefnera na plaži


BTW, kad je ono zagrebačka utrka beba? Prijavit ću ga, obzirom da je refleks hodanja očito negdje usput izgubio i prešao u potpunosti na trk. Nakon Prinčevog treniranja, u formi sam barem kao i Prosinečki, dok je još igrao.



Jer, Mala Napast projuri 2 km u komadu, još obično usput i ovlaš ližući jedan od niza sladoleda koji je isfektao.... Džaba koristimo čak i engleski jezik u komunikaciji, kada su osjetljive stvari u pitanju (npr. there is ice-cream stand up front, avoid it!! He didn't eat lunch yet. ) - svaki drugi mali Slovak ili Švabić u prolazu slavodobitno ližu tog mrskog neprijatelja izbalansirane prehrane (kako god ga zakamuflirali) - pa je predaja ionak' zagarantirana.

Uzgred... čuh i odprije da u prenatrpanim kvarnerskim i inim masovka ljetovalištima naplaćuju sve (doduše, s malim djetetom se mijenjaju prioriteti te nije nebitno da su blizu i ljekarne i DM-ovi i da ima igrališta na plaži i blabla izuma konzumentskog društva) - no, koliko bi novaca trebali imati, da smo toliko ludi pa da rentamo sve te ležaljke i suncobrane (70 kn), tako od koncesionara postavljene na plažu da smrtnik ne može rasprostrti običan ručnik? A da smo još i stalno išli na nedaleku plažu gdje se plaća upad (12 kn po osobi, tek cca par kuna manje ako dođeš pol sata prije 17 h, vremena do kad se naplaćuje), ili popustili na sve te aquagane, pedaline, aquaparkove, sandoline, mandoline, skakaone, letaone, balone, zmajeve, vodene banane, skije i zmije (od 50-200 kn po điru ili skoku)...plus WC 3 kn + prehrambene mamilice koje samo kaj ne dovuku do ruba mora + kiosci + kafići... ostali bi švorc nakon par dana, ovako smo izdržali tek koji dan duže

Al' jednom će se tata majci odmorit na tvrdoj, napuštenoj i tihoj stini u nekom malenom i pustom ribarskom mjestu srednje Dalmacije iz snova, s knjigom u ruci i tek galebovim krikom "lipo mi je" kao jedinim zvukom koji para ljetni zvizdan ... makar i tek onda kad Princ jednom ode na maturalac...?

U potrazi za izgubljenim koncertom

Otišao na Sonic Youth (dobro, i na Happy Mondays koji ni najmanje nisu razočarali). Doduše, nabijem organizatora na bonove i sva ta nevjerojatna čekanja dostojna SSSR-a 70-ih, no ništa ne može pokvariti sonični užitak pribivanja koncertu istih. Posebno stoga što sam zadnji put, prije više od desetljeća i pol, njihov gig izgubio u magli (od lošeg društva uvaljenog ) tetrahidrokarabinola. I povratio si te zapravo neodslušane Sonice live tek jučer.
Ne zanima me ni manjina onih sredovječnih prdonja koji su koncert popratili sa pristojne udaljenosti i poluispijenom pivom u ručici, te važno napomenuli da im je bilo "bah...dobro" ili "tak tak" ili "nisu svirali Expressway...". Bez obzira kaj je (inače vrlo suzdržana) neodoljiva i još uvijek gipka g-đa Kim plesala pola koncerta za iste mrgude i što su Lee i Thurston jeli instrumente, u usporedbi sa svim live snimkama i zloglasnom prošlom koncertu, koje sam od njih do sada čuo. Meni ionak treba vrlo malo, a svirali su jezovito remek djelce "Schizophrenia" , još sam pride dobio bezbroj bubotaka i bio tri puta izuven u prvim redovima & puna uha neodoljivih dugih, zavijajućih distorzija. Di ćeš više! Al' dobro, beauty is in the eye of beholder.

Tekma

Dajte više, gospodo preplaćeni mučitelji nas budala pratitelja nogasa. Samo toliko. Inače ću ga pustiti na vas

Ne, nemam je.

Dok Arsen metaforički sitno slinucka za izgubljenim ljetom u vili po kojoj udaraju jesenji valovi, ja, za razliku od većine gospodarskom krizom ispaćenih mi sugrađana, nemam niti priliku biti sentimentalan "na vratima vile / u kojoj tuga spava"... jer na moru jednostavno - ničeg ne-e-e-ma-m...
Baš kao i zadnji, modernom (moram priznat i šovinističkom i za lokalne zajednice nekorisnom, objasnit ću dolje) propagandom o "elitnom turizmu", od sugrađana ismijani Zbigniew Zbrcknewslawski iz Gzdinieca. Koji, skupa sa mnom, na meniju hotela "Jadran" u Zaostrozima Donjim pokušava uz obavezni "brambory" žudno naći makar i naznaku da bi jednom u deset dana konobarica u borosanama čudom donijela i neku barem odmrznutu ribicu za večeru.

Sumiravši zadnjih dana, ispalo je da, od ljudi koje poznajemo, praktično ja i dežurni hunski instigator Igor s pripadajućim nam najužim obiteljima, nemamo ikakvu hrvatskim građanima znanu i prokušanu (više-manje) besplatnu The schemu za more.

Dakle, svim ekonomskim ponorima i krizama unatoč, nakon što su teškom mukom isplatili eto, jedva jedvice kredit za treći auto, većina mi poznatih taj čemer obično krene ispirati u moru putem:

1. Vlastite nekretnine kupljene/izgrađene prije - ali i poslije rata (nekad se i začudim zapravo kad pomislim koliko mi je poznatih, a većina ni najmanje ne spada u nekakvu "višu klasu", u nekom od ljetnih morskih počivališta za napaćeni narod kupilo nešto "zgodno" pa čak i namješteno u zadnjih par godina )
2. Vlastite nekretnine u djedovinskom nasljeđu
3. Nekretnine u obiteljskom (su)vlasništvu
4. Banućem kod rođaka jenput godišnje s par kofera i srdačnim "Mi došli"
5. Banućem kod frendova koji imaju nešto od ovog gore jenput godišnje s par kofera i srdačnim "Mi došli"

Upravo ovo zadnje podsjetilo me da su jednom frendu koji se odselio živjeti i raditi u bivšu obiteljsku vikendicu u jedno poznato istrijansko ljetovalište, ostali prijateli taubeki mili s boljim polovicama, nakon kaj ih je jednom pozvao (i nas doduše, ali ne dođosmo tada), redovito nastavili upadati s "mi malo navratili", gotovo svaki produženi vikend od proljeća do jeseni. A on sve sa smiješkom gutao koju godinicu, sačekivao i vodio u birceve, sve dok jednostavno nije promijenio telefon i počeo zastirati zavjese čim bi vidio aute koji se uparkiravaju. Naravno, od istih sam odmah dobio dramatičnu obavijest da "je skroz puko, ku'iš, 'opće se ne javlja više". Ma daj.

Naravno, dodatna specijalnost na svoje more ponosnih građana ove zemlje su obično i čudeći upiti koje redovno dobivam:
- "čekaj, ti stvarno plaćaš i ideš u hotele?? Pa kaj nemaš...nešto...nekaj.."
Yep, nemam. Jedina rodbina iz okolice Biograda prestala je zvati prije dvadesetak godina. Ja i svaki fudbalerkicom ukrašeni Franta i njegova Marženka iz Pardubica smo ljudi s kontinenta, "sudbinom prokleti". Apropos raznih Franti, bio je jedno vrijeme popularan taj posprdni ton o "paštetarima" (koji su nam doduše spašavali turizam u gladne ratne godine, al' to je voda ispod mosta, daj nam sada doduše škrtih Nijemaca koji prevrću cjenike po cafeima, ali ipak je Švabo Švabo). Dok se ti isti Željeznozavjesaši nisu počeli vozikati u autima boljim od domaćih gnušatelja. No, istima je u zadnje vrijeme doskočeno i zavist kompenzirana prigodnom frazom "mi se moramo okrenuti elitnom turizmu".

Od kojeg, kako je to baš ovih dana na TV-u primjetio onaj napušeni Gego s Hvara, lokalna zajednica ima drek na šibici. Otvorili elitni hotel s elitnom plažom na kojoj dan sunčanja košta skoro sto eura, s all inclusive samodovljnom shemom, što sve obično puni jedino džep (obično stranog) jednog pojedinca vlasnika hotela & titra proračunatoj skrbnosti zapadnjačkih gostiju - i bok. Doviđenja lokalni iznajmljivači soba, sladoledari, barkarioli, dućančići mješovite robe, pa i restači. Imat ćemo autistični elitni turizam od kojeg zapravo MI društveno nemamo skoro niš', a koji je i sam čista na Balkanu patentirana improvizacija, često tek lažno elitan. U gradu Dubrovniku se ništa skoro pa nije promijenilo u jednom desetljeću osim duplo većih cijena, a gorespomenuti elitni hotel za sto eura sunčanja na privatnoj plaži daje tek jedan suncobran i ručnik. Ma whow.....

BTW, sjećam se vijesti na TV-u prije par godina, kada su se lokalni Mallorca-nci i Ibičani pobunili zbog englandizacije i germanizacije turizma u njih, gdje su pijani englezi počeli dovoditi engleske konobare, osoblje, DJ-e, englesku robu, piće i hranu u ionako ljetovališta već u njihovom vlasništvu. Lokalci su postali suvišni, a lova se ionako odljevala u stranjske džepove, pa mi je u sjećanju ostalo kako su stolicama, štapovima i energičnim španjolskim šakicama izbombrardirani nekakvi pijani turisti koji su se iz birca ismijavali prosvjednicima....

S druge strane, nalušao sam se i svih tih hrvatskih konspirativnih priča & anegdota & savjeta s ljetovanja, gdje se prosječan građanin obavezno mora družiti s otkVačenim, napušenim ali i tako neodoljivo herzig lokalcima, gdje se ide kamo idu i lokalci - a ne kamo će i uh fuj ostali turisti; gdje se obilaze vlažne konobice u potrazi za autentičnošću i preporuča "odite kod Senka u uvalu Smrđanovičićicu, kako taj frajer kuha... jes' da je ludi književnik i možda te ne posluži ako mu se ne svidiš i moraš plesat kazačok i deklamirati Sartra da ti da ono rajčice odležane na krovu njegove kuće i fetu ribe s bosiljkom, ali tamo odite... to vam je prava stvar". Instant lokalni doživljaj, jer jebi ga imaš tek 7 dana za brzinsko poistovjećivanje i pokoju a capella "Velu luku", prije povratka na radno mjesto na šalteru u prašnjavoj poslovnici PBZ-a na Peščenici.

Mi - svi umorni Česi, Slovaci, Moldavci, Poldavci i Moravci smo sol ove zemlje i ne želimo ekskluzive. Omogućite nam i dalje našu Divku za doručak, "dvoranu za gledanje TV-a" s pokvarenim daljinskim, razvodnjeni sljadoljed kod Shefika koji si želimo polizati u budističkom miru, maslinovo ulje iz žuljavih ruku po plažama bludeće starice obučene u crno za namazat umjesto zaštitnog faktora, dajte nam pizzerije "Obala", "mini markete" s požutjelom slikom Gotovine i vulgaris kamenu plažu da tamo istovarimo umorna tijela na par dana i nauživamo se banalnosti. Ne tražimo puno, u biti smo mi jedini koji bez većih prigovora možemo i istrpiti ono što se istinski i dalje nudi, kada se napuhane priče, planovi i lažni elitizam maknu na stranu. Samo da to sve ne košta više od isto trajajućeg putovanja bavarskim dvorcima, izleta u London s Irskom, kružnog putovanja gradovima Maja, Asteka i Inka ili Sharm el Sheika - što je danas slučaj. Eto.

Odoh sad na zasluženih desetak noćenja u, za promjenu, jedino nam Podsjevernovelebitsko Primorje i njegova pitoreskna povišću i zagrebačkim vikendicama pritrujena mjestašca i umorne žale.

Aj živili