Cheesteeleeshte

nedjelja, 01.07.2007.

Biti urban

Mislim da se riječ malo ofucala i ispuhala, da ne velim profuknjačila u zadnje vrijeme, a ako nekom ionako rijetkom čitaču bloga stanem na žulj zbog donjeg mišljenja, whatever. O seljačiji i sličnome, drugi put - ne stane u ovaj post.
I jeb'ga, iako je neka veza s prethodnim upisima o umjetnosti i sl., opet se omakla politika mouthwash.

Danas i svaki reperski debos sa zlatnim lancem & rimama "rokanje, opako, murija, mafija" i jer je spomenuo "asfalt" u pjesmi, zove svoj svjetonazor ili glazbu "urbanom". Riječ je također postala previše povezana uz puko ogorčeno protivljenje nečemu ili svemu ostalom - umjesto da bude kreativna ili graditeljska, u svim vidovima ovog gradskog životarenja ovdje. Čitam u dnevnim novinama kako je "najbolji domaći urbani band Jinx održao povratnički koncert u Tvornici". Čisto sam znatiželjan, ima li nekog logičkog, pozitivno određenog sadržaja u tom epitetu, osim negativnog određivanja prema nekakvim "ostalima"? Je li negativno određivanje zdrav temelj? Zato nam i je "urbana kultura" u onoj stvari. Ogorčena.

Vozim se prije nekog vremena na biciklu kroz grad i negdje kod Runjaninove (onaj pješački prolaz do ETF-a i dalje ka Filozofskom) i zaustave me dvojica policajaca u civilu. Mladići, onako sportski obučeni - i zamole me da se skinem s bicikla i dam ga na pregled, broj šasije i sl. Već sam vidio dan ranije da slično rade u Varšavskoj i rado se odazvao, obzirom koliko se bicikala nakralo svih ovih godina u gradu i koliko do sada ništa nisu poduzimali oko toga.
I eto nje.
Na city-bike -u, s retro sunčanim naočalama, nesimetričnom frizurom (ima i podvarijanta dreadlocksice skupljene u neku maramu koja izgleda kao šumska gljiva), šarenim dokoljenkama, franđama po zapešću i lanenom torbom (knjige za faks?) na kojoj je aktivistički bedž.
Trouble.
Zaustave i nju te počne paljba.
- "Koji vam je, tko ste vi, zakaj me zaustavljate, kakva policija, ne vjerujem, pa kaj ak imate značku, otkud vam ideja da me tu zaustavljate"
- "Pregled bicikala. imamo akciju"
- "Pa nisam ga ukrala, ja imam građanska prava. Političari gamad kradu milijune, a nas u rođenom (to se uvijek naglašava) gradu tu maltretirate"
- "mi samo molimo vaš bicikl na pregled, zašto ste takvi"
- "jer se bojim policije i nemam povjerenja u vas, iživljavate se na građanima a puštate velike lopove"
- " ali a...li..."

Kako objasniti toj anti-establishment građansko-pravnoj frikuši da je to i u njezinom interesu, kad je ona nesretna već i samim tim što se policija barem nešto sjetila raditi?

Sjećam se anti-McDonalds prosvjeda u Jurišićevoj prošle godine, nije nužno pitanje "urbane kulture", ali gorčina je istekla iz istog izvora građanskog bunta. Ja s klincem u grad, a oni udrili lupat u neke bubnjeve, fućkat u fućke i blokiravat' prolaz, napose onima koji ulaze u taj kapitalistički hram žderanja (pre)malih sendviča. I dok kod trulih kapitalista barem imaš transparentno kaj si pojeo i u nekom standardu čistoće (ako već nemaš mašte za što drugo) - nisam vidio niti jedan prosvjed ispred Beljuljijevih zmazanih štandova s čevapima od mačaka i pasa avlijanera na svim tržnicama ovog grada. Halo, Beljulji ne samo da potencijalno masakrira nevine dvorišne životinje i potplaćuje sanitarnu, nego i vama, kad umorni od prosvjeda pred McDonaldsom navratite na pobjedničke ćevape ili kod Beljuljijevog zeta u pekaru na burek, uvaljuje letalnu dozu masnoća nepoznatog porijekla i dodataka. Ali, kad je on tako cool.... dead

Svaki dan se na bicu vozim i po Cvjetnom placu do posla. Iskreno, još od davno prije nisam do kraja shvatio sve one "urbane" prigovore odjek čijeg masovnog kokodakanja i dan danas čujem, što su tada (napokon, rekao bih) taj trg iznivelirali i pretvorili u pješačku zonu. Otkud masi toliko arhitektonske ekspertize i kaj je tu na stvari, ali fakat iskreno - ne znam.
Za ove pak današnje masovne prosvjede oko Horvatinčić - feuda u dvorištu tamo, bi fakat bilo dobro da čujem i neku konstruktivnu, osim prigodnih antiBandićevskih parola. Što dakle, staviti onda u onaj zjapeći smetlarnik od bivšeg kina Zagreb i one narkomanske barake u tom zapuštenom i tek jednom od tisuću svrsi neprivedenih donjogradskih dvorišta - kad već ne taj nesretni shopping prolaz i podzemnu garažu? Ajte malo proaktivnog pristupa, umjesto već viđenog paljenja svijeća i patetičnog kričanja Urše Raukar o imaginarnom "spasu" nečega. Ima valjda među tim intelektualcima i kreativaca....

Inače, kada su onaj kolnik i pločnik poravnali i popločali, te se Cvjetnim trgom moglo proći pješke ili bicom bez napora, što se tu kao - "izgubilo"? Šarm podignutih kolovoza? Žal što se fićekima više ne može voziti po Margaretskoj, koji konkretno đon?

A u vezi sudbine kina Zagreb za kojim žalim i ja, u oči mi je upalo licemjerje prisutno u njegovim zadnjim danima, s hodočašćima na potpisivanje famozne peticije protiv zatvaranja - svih onih gomila koji u to kino nisu kročili više od desetljeća, ali su prvi napravili mrtvački ozbiljnu facu u čast "spasa" kina.
I onda u onim ZG besplatnim novinama intervjuiraju potpisnike peticije zašto je potpisuju, te kad su zadnji puta bili u tom kinu. Svi redom klimaju glavama i govore o "devastaciji kulture", "strašno", "to je simbol Grada, urbanog života", "kulturocid" ali REDOM bez iznimke odgovaraju i "ne sjećam se kad sam zadnji puta bio", "prije 15-ak godina", "jednom ali već je prošlo puno", "nikad"(!) i sl.
JA sam npr. do zadnjega išao u to kino i nagovarao druge da idu, jer za razliku od Cinestara i sličnih, nije bila gužva za nabaviti karte. Gužve nije bilo jer niti tih potpisnika peticija nije bilo, pa da ga istinski onda čuvaju i djelima. Kad je kinu otkucala smrtna vura, bilo mi je jasno i zašto, konkurencija je opaka. Samo njima nije bilo jasno. Al nek' se protestira....

Na istom Cvjetnom neki dan bilo neko majmunovo i svirali navečer "Overflow" i "Elemental". Išao sam po bicikl koji sam ostavio u vrtiću još popodne i prođirao se kroz trg krcat veselom naravno, urbanom mladeži. Neki naslagali i bicikle na hrpe, prava opuštena atmosfera. BTW, o urbanoj svijesti i samih biciklista govori ne samo da je onaj moj kilometarski post o biciklističkim mukama u gradu ostao slabo komentiran, nego pogotovo inače sva ta mladežna sila (koja sezonu bicikliranja otvori u lipnju a završi u kolovozu) nije skoro pa ništ' poduzela da Zagreb dobije i istinski dostojne biciklističke staze, no - voda ispod mosta.... :(

I onda dođe kraj koncerta. Moraju završiti u pol jedanaest, gradski propisi. A mladić iz Elementala uzeo mikrofon da njegova ipak bude zadnja te praćen burnim pljeskom izusti:
"-Na ovim sada izborima pazite za koga glasate da se promijeni vlast, pa da se ovo više ne dešava, da u rođenom(zijev) gradu ne mogu svirati dulje od 11"
Ehej, ogorčeni - nisu sada lokalni izbori, što je domena takvih pitanja i propisa. Niti je lokalni gazda u Zagrebu HDZ, već SDP.
Pa pljucni, ali da i skužimo kog je borac za urbanu kulturu zapravo htio pljucnut.

Ajd još malo o sličnom... u subotu pak SDP mladi napravili majmunovo u Bogovićevoj i dok sam išao s placa predali mi ispred pozornice (gdje su neki u "gangsta" odijela obučeni rapperi iz Petrinje najavljeni od omnipresenta "moj dečko je gej" glasnogovornice urbane generacije Ide Prester, siktali o "sranju, mafiji, vokalnoj poplavi" i blja) - letak sa pitanjima koje prema njima muče urbane mlade do 30 u gradu i za koja bi oni odgovor od mene (hvala na komplimentu cerek) pa da bacim u škatulju. Najistaknutija od pitanja koja muče mlade, po njima su:

JA ŽELIM (Križićem označi)
- centar za mlade
- prostore za udruge mladih
- klub za mlade ( 0 % komercijala)
(ček, nije li to sve basically the same?)
- više novca za programe mladih
- više sportskih sadržaja za mlade
- više kulturnih sadržaja za mlade
...........


Dragi moji rock and roll -eri, ma sve je to fajn, klubići, bandovi i slično s čim bi se hvala bogu da ih pitaš ionako isključivo bavili neki mladi - ali gdje je - i to na prvim mjestima na listiću - kvalitetnije, jeftinije i kompetentnije obrazovanje mladih; otvaranje radnih mjesta i dobre plaće za mlade; stambeni programi (ne samo krediti) za mlade i sl.? Mislite da ih to ne zanima - prvenstveno? Volio bih da se baš za te stvari više poteže mačka za rep, klubovima skidam kapu.

Da ne spominjem svoje opravdane, ali naravno, na ovom blogu, baš kao i u stvarnom životu, nepercipirane opsesije oko biciklističkih staza i placa koji radi popodne (Bandiću, sudruže s placa, znam da imaš preko tjedna potrčke ili ženu domaćicu koja ti donosi doma, ali 'oće l' bit' više što i za nas radne i platežno sposobne smrtnike?)- no to vrijedi za sve ljude. I neurbane i stare.

Ne palim se niti na građanski ekskluzivizam a nedaj bože ni lokal šovinizam, koji su oba zavodljivi i brzo prelaze iz realnosti u ekstreme. Danas si i neki od navijača uzimaju pravo branjenja čistoće ZG urbane kulture i svetog rata protiv mongloskih hordi dotepenaca - istovremeno pišajući po fasadama svetog grada pijani poslije tekme i isprejavši iste grafitima koji ga slave (da ne bi netko pogriješio pa pomislio da je negdje drugdje. rolleyes ).
Biti građaninom u užem i širem smislu je lijepa stvar. Volite i njegujte prvenstveno svoje, ne bi li tek tada istinski procvjetalo i vjerujte, jedino tako skrenulo "krivovjernike" s puta. Slušajte ploče, svirajte rock i čuvajte ipak u sebi "bitaka plam" nauštrb dobrih ideja "za" a ne "protiv". Fakat me više umaraju crnjaci i konfrontacije u ovoj državi.

I mislim da je "urbano" prazna riječ. Osim ako mi je netko ne definira. Sadržajno pozitivistički, naravno.

- 01:20 - Komentari (12) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se