Blokče F. Kobajaši

četvrtak, 27.04.2006.

Nigdje takvog grada nisam vidio

Imam tu susjedu koja ima puno te okućnice i u njoj puno, puno, puno cvijeća. Nema te količine puno koja bi dovoljno dočarala tu količinu cvijeća. Dakle ljudi moji tamo imamo i pravo malo carstvo vrtnih životinja. I Bambija i maloga zeku, imamo i plastičnih gljiva, drvena kolica, a u njima pogađate cvijeće, plastična posuda za zalijevanje i šta drugo u njoj nego pa cvijeće naravno. Cvijeće iznad vrata, pored vrata, na travnjaku. Potaknuta lijepim vremenom malo sam se šetala i vidim radovi su u tijeku. Alatke razbacane na sve strane. Cvijeće se pomalo izvlači iz podruma, tavana ili gdje je već zimovalo. Ne sumnjam da će se nadopuniti sa svježim sadnicama i jedva čekam puni cvat. Na hrpi je stajala i cijela ekipa plastičnih novih prijatelja koji čekaju da budu raspoređeni na pozicije. Pravi mali grad majketi. Razumijem da žena voli cvijeće, mislim stvarno razumijem jer teško je to vjerojatno zamisliti, ali eto Blokche voli vrtlariti i tako saditi, prčkati po zemlji i još najviše tamaniti nešto što treba potamaniti. Ali brate mili šta je previše previše je. Kad se dovoljno rascvjeta možda i uslikam. Reći ću da je za novine.

Osim tog cvjetnog neukusa malo sam gledala ljude koji šetaju po korzu, zbog tog gledanja sve terase i jesu pune. A brate mili što volim proljeće, svega se čovjek može nagledati. Dakle postoje dvije krajnosti. Prva su oni u japankama, natikačama i sličnoj ljetnoj obući, a drugi oni u čizmetinama. Za te u čizmetinama zaključak je da su kupili čizme na rasprodaji i sad jadni iskorištavaju još to malo da ih pokažu. Još kad su u čizmama hlače kosa mi se na glavi digne. Ako se toga dosta nismo nagledali ove godine ne znam kad ćemo. A ovi u japankama, ako nisu turisti da ga jebeš nisu normalni. Turiste lako prepoznaš, jednostavno znaš da su turisti. Gdje nestadoše cipele nije mi jasno. I razina nakvarcanosti je na nivou. Baš me zanima kako će ta koža izgledati za deset godina. Bore samo ili i rak pitanje je. Toliko u ovom trendy reportu.

*U kutku za čestitke i pozdrave ovaj put imamo čestitku. Cijeloj V.family čestitke u povodu drugog djeteta uz pjesmu Dijete u vremenu. Totalno neprikladno osim riječi dijete u naslovu i činjenice da upravo slušam tu istu pjesmu pa mi se nije dalo naprezati mozak. Zbog geste ne očekujem svoje ime u top 5. Pozdrav antiblogeru ide po defaultu.

27.04.2006. u 00:12 • 54 KomentaraPrint#

subota, 22.04.2006.

Antipost

Blog tajfun Niki hara blogosferom. Uzdrmala se mirna i tolerantna atmosfera, trpanje u komentarima blog veličinama, slaganje sa piscem bloga u baš svemu. Ajoj kako je zanimljivo kad netko napiše cinično baš ono što sam ja pomislila. Ali nisam napisala zajedno sa većinom komentatora. Jer sam kao tolerantna. Podsjetio me tajfun da je smisao ovoga zabava i da sam opako izgubila na oštrini. Baš sam sretna sad, opet umirem od smijeha dok čitam. Ne volim kad je močvara i kad je mirno. Nek se puši. Povratak smislu. A taman sam mislila zbrisati.

Ovim sam postala doživotni počasni član alfa-beta-gama udruženja.

*Kutak za čestitke i pozdrave: pozdravljam mog antiblogera koji me voli unatoč tome što pišem blog uz pjesmu Da je meni s tobom kroz pasike. Hvala na pažnji.

22.04.2006. u 14:53 • 132 KomentaraPrint#

utorak, 18.04.2006.

Kategoriziram malo po običaju...

Razmatrala sam malo jednu situaciju koja mi se dogodila, a ponovila se i više puta prije pa sam izvela jednu podjelu i jedan zaključak.

Postoje ljudi koji mogu sa puno drugih i svakakvih, različitih ljudi održavati raznorazne kontakte, druženja ili prijateljstva. To bi bila moja sfera djelovanja. Iako ja vrlo jasno znam razliku između bubrežne kategorije onih koje volim i svih ostalih. I jasnu razliku svih tih međuljudskih odnosa u kojima se nalazim. Postoje nijanse po kojima se svi oni razlikuju i u kojima dijelim nešto s nekim. Nekad je to zajedničko gubljenje vremena, s nekim je raspravljanje o svakodnevnim glupostima, a s nekim raspravljanje o politici, filozofiji ili mojim unutarnjim stanjima. Sve zajedno je već posebna kategorija. Razlikuje se manje ili više kvalitetno provedeno vrijeme, dublja ili manje duboka povezanost.

S druge strane postoje oni koji smatraju da bi druženje s njima trebalo isključiti sve ostale i nisu zadovoljni ako onaj s kojim se druže na bilo koji način održava kontakte i sa svim tim drugima. Posesivci najblaže rečeno. Nekad igra ulogu to što im ti drugi ne odgovaraju, a nekad je dovoljna činjenica da se dijeli jedna osoba na više strana. To dolazi do te razine da se u prijateljskom odnosu počnu ponašati kao u ljubavnom pa ljubomora isto igra bitnu ulogu. Što u ljubavi još može biti i simpatično, u prijateljskom mi izgleda u najmanju ruku bolesno. I nije to tako rijetko po mojim procjenama.

Rekoše mi da je ta moja blizanačka posvečenost društvenim odnosima ponekad iritantna i da ne razmišljam o osjećajima drugih. Što ja očito ne vidim. Pogotovo taj dio o neosjećajnosti. Zaključak je da ne volim te nedjeljitelje. I ne da mi se i vjerojatno nije ni moguće da se promijenim. Morat će me tako divnu i dalje dijeliti.


18.04.2006. u 15:45 • 45 KomentaraPrint#

subota, 15.04.2006.

Mozgam malo....

Frendica najstarija koju vidim jednom u par godina kad se odlučim zaputiti u rodni kraj je rodila. Javila mi je tri sata nakon poroda sms-om u kojem je uspjela skupiti sav užas koji je preživila. Bilo je neobično što nije navela dužinu, težinu i slično što se obično navodi nego kako je njoj. I bilo mi je drago jer je odlučila baš meni se požaliti. I što je nebitno koliko se viđamo. Sjetila sam se kako sam imala zadaću da je tješim i uvjeravam da ne plače svako jutro jer je u školi zapravo super. A zbog nje sam i krenula u školu sa šest godina.

Kaže mi majčica danas, znaš ti da ja moram u četvrtak praviti tortu. Znam kažem ja, sjetila sam se. A u p.m. kaže kako sam stara. A dobri ste kažem ja, nije 32. zajedničke godine malo. Nije, ludi smo, kaže ona. Nekako mi je simpa bila. Energičnija je i pozitivnija od većine dvedesetineštogodišnjaka koje znam. A u p.m. kažem ja, i meni je rođendan za malo više od mjesec dana. Kad sam prije skupila toliko godina. A stvarno kaže ona. Onda smo još malo o razvodima, perverzijama kod ljudi, aidsu kod nekog malog i kako je teško naći nekog normalnog u današnje vrijeme. Pa malo kako sam se ja zajebala sa faxom pa ona kako je ona. I tako smo nekako fino popričale. Vidi se šta žena radi, ja sam dobila besplatnu i u kućnoj atmosferi brzinski obavljenu psihoterapiju.

Poslije sam vidjela mrtvaca i tu dvojicu kako ga guraju baš kao neku stvar, a ne biće čiji su se obrisi nazirali. Netko tko je do maloprije bio živo biće i nekome nešto predstavlja i zbog čijeg će odlaska netko biti jako tužan sad je sveden na stvar. Grozno baš za vidjeti, trgnulo me dok sam razmišljala kako je grad prazan jer su svi spojili petak sa vikendom i o gužvi na treningu koja će sigurno biti zbog onih koji smatraju da će izgubiti baš sav višak kila zbog tih mjesec-dva vježbanja do ljeta. Nekako mi je otužno bilo vidjeti to tijelo, a poslije mi se nije dalo pričati o svakodnevnim pizdarijama.

I tako sam onda kad se sve skupi u teškim razmišljanjima o životu, ljubavi i sličnim bitnim stvarima. Već sutra ću se vjerojatno posvetiti razmišljanju o hrani i kolačima. Ne sumnjam.

15.04.2006. u 03:28 • 31 KomentaraPrint#

utorak, 11.04.2006.

Dr. Blokche

Empatičnost kao nešto pozitivno u smislu da suosjećam sa drugim ljudima nikad nisam znala obuzdati na taj način da kroz to suosjećanje tuđu nesreću, nezadovoljstvo, neraspoloženje ili najobičniju bezvoljnost ne prenesem automatski na sebe. Pod drugim ljudima podrazumijevam one koji su mi dragi i bliski. Mogu suosjećati s nekim tko ima jako težak život, ali neće me to pogoditi na jednak način kao da se radi o nekom tko mi je blizak. I to je u redu i normalno valjda.

Nenormalno je što ako mi je netko jako drag onda smatram da moram imati recept da makar malo pomognem ako je taj netko nesretan na bilo koji način. I ako taj recept nemam postajem i ja nesretna. Nema veze što je nečije ponašanje uvjetovano sa milion razloga s kojima ja možda nemam nikakve veze. I što ja u tom trenutku nisam bila neraspoložena. I što realno gledajući ne mogu pomoći. Takva sam i gotovo.

Empatija mnogima nedostaje što je opet drugi problem. Ne možeš biti okrenut samo sebi i uopće ne sagledavati kako je nekom drugom. Možeš, ali onda ćeš vjerojatno biti sam. To postavljanje u tuđu kožu je zapravo osnova svega. Da se svatko potrudi staviti na trenutak u tuđu kožu izbjeglo bi se puno nepotrebnih sukoba i povrijeđenih.

Uz sve navedeno dolazi valjda u paketu i sposobnost slušanja i iskorištavanje drugih na taj način da im služim kao dežurni savjetodavac i dežurni slušač. Što je opet u redu ako se radi o dragima i bliskima, a najčešće jako zamorno kad se radi o onima drugima. Da ne kažem da me već prozvaše Dear Blokche.

E pa Blokche svečano objavljuje da ide na godišnji i zatvara ordinaciju na duži period. Od sad se bavi isključivo svojim problemima, a radi na tome da dostigne razumnu dozi empatičnosti.

11.04.2006. u 03:41 • 45 KomentaraPrint#

nedjelja, 09.04.2006.

Par crtica samo da dokažem da sam živa.

-Kaže mi majčica danas kako mali susjed od dvije godine odgovara na pitanje gdje je Blokche. Go, što bi značilo gore, psssst, što bi značilo spava i na kraju napravi pokret kao ova moja Merlinka na slici. Eto to ja njemu predstavljam. Nekog tamo tko uvijek spava i zbog koga mora biti tiho. Zaslužilo dijete bar čokoladu za Uskrs od mene zato što ga roditelji uče da ne smije vrištati po dvorištu dok Blokche spava. Nije da se pridržava, ali trudi se bar.

-Prije par dana sam išla kupiti neki dio za peć na struju koji mi je sad teško objasniti, ali uglavnom trebalo je to zamijeniti jer se pokidalo. I sad moja mjera i ona koju ima prodavač nije ista pa se mora još nešto prilagođavati. I kaže on meni nonšalantno evo sad ću vam pokazati kako se to radi pa nek on to zamijeni. Mislim koji fakin on, pa ja ću to mijenjati. Nekad bi mu svašta rekla, sad sam platila i nisam reagirala uopće. Uspjela sam naravno sa svojim ženskim mozgom obaviti tu tešku zadaću.

-Baka mi ima legendarne izjave u zadnje vrijeme. Inače ljudi prepričavaju dječije, ja njene. Dakle nakon što je nedavno utvrdila da se nikako ne udajemo ni ja ni sestra, imamo diplomu i šta će nam neki majmun da nas zajebava nedavno je ipak pitala hoće li ona dočekati moju djecu i udaju. Ja sam joj najozbiljnije rekla da hoće da joj bude lakše i nije mi se dalo ukazivati na kontradiktornost tih izjava. Najnovija provala je nakon jednog noćnog ramišljanja bila da misli da joj se kćer, a moja majka trebala udati za nekog drugog. Naime taj se nudio, imao je love i uglavnom perspektivan je bio jako pa se ona toga eto ničim izazvana sjetila. Uvredljivost takve izjave njoj uopće nije očita kao drugima.

-Blogovska previranja, intrige i skandali me jako dobro nasmijavaju u zadnje vrijeme jer nema smijeha do ljudske gluposti. Ali nisam od onih koji će tvrditi da im sve to jako smeta jer bi onda imala anonimni blog na kojem me nitko ne bi znao, ne bi otišla na nijednu blogersku kavu i ne bi imala priliku saznavati sve što saznajem. Kako ništa do navednog nije tako nemam šta moralizirati. Uostalom tko bi mi onda pisao post o ničem jer mu falim kao što je to Parahica napravila. Nitko. Ili slao zabrinuti mail kao Kreativče. Prema tome tu sam jer narodu falim i željno iščekujem novi smijeh.



09.04.2006. u 15:26 • 23 KomentaraPrint#

utorak, 04.04.2006.

Opet o ničem...

Rekli su mi da je otužno vidjeti taj moj blog tako napušten i jadan i sam. Istinabog nije ga lijepo za vidjeti. Imala sam neke ideje kako bi neki smijeh koji mi se dogodio napisala, ali ne bi bilo u redu ipak. Jer bi i sudionici čitali. I to me posjebalo skroz. O čemu da onda pišem? Ne možeš više ni ovdje o čemu hoćeš. Možeš, ali onda bi bitch bila premala riječ. Kaže mi frend da sam ja njemu Seinfeld. Pa tako mi to dobro zvučalo jerbo je to jedna od rijetkih serija koje gledam, a s druge strane lakše je Seinfelda gledati nego živjeti. Upadanje u smiješne situacije dobro dođe za razbiti monotoniju i kao tema na kavi, ali košta živaca. Šteta što će većina blogera ostati uskraćena za koju epizodu.

Osim toga bolesna sam i sa bolesnoćom ulazim u 4. tjedan. Prvo prehlada pa alergija. Svi imaju istu reakciju: Jesi se testirala? A nisam, čim mi prođe zaboravim i da sam bila šmrcava i promukla i da mi nos curio i oči me bolile. Pa za par mjeseci kažem, a u p.m. opet alergija , moram se testirati. Iako ima onih kojima se moj glas sviđa takav promukao i piskutav. Nego rezuckala ja tako neki dan te neke čemprese ispred kuće, stiglo proljeće pa malo vrtlarenje i priroda i ja. I čitam sutradan da trenutno u primorju za alergičare najgori čempres. Vidjela sam to nešto na krajevima grana, odakle da znam da će me zdravlja koštati.

Pit ću sad te kristale koje moja stara uzgaja. Znam samo da je to za sve. To mi super, kad je za sve obećava. Ja sam mislila da se od kristala prave ogrlice. Ali ne, pravi se od njih neko pićence i piju to onda oni na Kavkazu i žive majke ti sto godina. Tako ću i ja sad pucati od zdravlja i doživjeti stotku. I rezat ću čemprese kad ja to hoću. Zajebat ću samo seksipilnu piskutavost, al ne možeš sve imati.

04.04.2006. u 00:14 • 43 KomentaraPrint#

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>



< travanj, 2006 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis Bloga

Eh šta ti je moć navike...


blokche@gmail.com


online

Posebni:

Armin
Beštijica
Espa
James
Premica
Reina
Rock/Marvin
Zeko

...the earth turned to bring us closer
it turned on itself and in us
until it finally brought us together
in this dream..

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se